Sjećanje na pad Viduševca

Bio je ponedjeljak 30. rujna 1991. Nakon tromjesečnih borbi i obrane, iz četničkih uporišta oko Gline iz svih je oružja napadnut Viduševac. Malobrojni i slabo naoružani hrvatski branitelji bili su prisiljeni povući se na “rezervni položaj”. Tada smo, na žalost, saznali što to znači. U slijedećih nekoliko dana okupiran je glinski kraj sve do Kupe. Stanovništvo je prognano, mnogi su branitelji i civili ubijeni, crkve i škole razorene, a kuće i gospodarske zgrade opljačkane, zapaljene i porušene. Treba li uopće naglasiti da za ove zločine još nitko nije odgovarao?! Stradanje stanovništva i branitelja izazvano padom viduševačke crte obrane i ove je godine dostojno obilježeno. U organizaciji UDVDR-a Ogranak Glina, pred spomenikom „Golubica“ na mjestu masovne grobnice kod župnog groblja, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položili i svijeće zapalili predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata i grada Gline, a u ime ministra branitelja gosp. Ivan Krupec. Svijeće su zapalili i predstavnici ostalih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, braniteljskih postrojbi koje su ovdje ratovale – 2.gradijske brigade „Grom“ i Specijalne policije „OSE“, obitelji i rodbina žrtava kao i mještani Viduševca . Nakon himne i minute šutnje, u ime organizatora današnjeg sjećanja, nazočnima se kratko prigodnim riječima obratio predsjednik UDVDR-a Glina Marko Sremić te gosp. Ivan Krupec. Ispriku gradonačelnika Gline Stjepana Kostanjevića kao i predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića zbog nemogućnosti dolaska pročitao je Nikola Vrbanac koji je vodio program. Pročitana je i pjesma „Jednom Ivanu“ posvećena domaćem sinu, branitelju Viduševca Ivanu Greguriću koji je zarobljen i od posljedica mučenja umro u glinskom logoru. Od tada mu se gubi svaki trag pa se još i danas vodi kao nestali. Molitvu za sve poginule branitelje i civile kod spomenika predvodio je vlč. Marijan Štingl. U crkvi sv. Franje Ksaverskog za sve je služena i sv.misa zadušnica. Na ulazu u crkvu postavljena je prigodna izložba fotografija o ratnim razaranjima i obnovi Viduševca. U nadahnutoj propovijedi, župnik Štingl je pročitao potresne dijelove „Ratne spomenice“ nekadašnjeg viduševačkog župnika Juraja Jerneića: „U ponedjeljak 30.rujna 1991. u 9,45 poslije više od tri mjeseca rata i zadnjih tjedan dana primirja, započeo je najjači napad na Viduševac iz Gline i ostalih neprijateljskih položaja. I Viduševac je konačno pao! U 9,45 počeli su nadlijetati zrakoplovi mitraljirajući Viduševac…Odmah po njihovom odlasku slijedi napad raketama…Selu su se približili tenkovi koji su počeli pucati po selu…U tom užasu svi su bježali tko je i kako mogao…Župna crkva bila je cilj svakog napada. Na njoj se neoprijatelj najviše „proslavio“ i najviše osramotio. Tenkovskim pogotkom srušena je kupola tornja. Pala je kraj crkve. Kad je pogođena, začuo se glas „cinkuša“, a iz tornja se dimilo…Govore mi očevici da je tenk ušao na bočna vrata u crkvu i da se u njoj okretao…Od 30.rujna 1991. Kad je Viduševac pao, nitko zapravo ne zna pravu situaciju jer nitko nije ništa vidio…Govore ljudi iz Male Soline da je kod njih bilo toplo u utorak ujutro od dima i plamena koji se dizao…“ Mnogi su starci ostali doma smatrajući da nemaju razloga bježati jer nisu nikome ništa krivi. Mučeni su i ubijeni…Župa Viduševac koja je 1990-tih godina brojila oko 2200 duša, u Domovinskom ratu je ostala bez 83 župljana. Neki se još uvijek vode kao nestali. Pitam se kako živ čovjek može tako nestati? Netko nešto mora znati, netko mora reći istinu, netko ga je zadnji vidio, netko ga je odveo, ubio, pokopao…ali četvrt stoljeća svi šute. A vrijeme radi protiv nas… U prohladnu večer posljednjeg rujanskog dana okupili su se Vidušljani i njihovi gosti na viduševačkom brijegu uz obnovljenu crkvu. Dok je sunce skrivajući svoje lice iza oblaka, klonulo na počinak, a sjene se izduživale, misli su letjele četvrt stoljeća unatrag. Krenula su sjećanja na te strašne dane – tko je gdje bio, tko je gdje stradao, koga više nema, tko još nije nađen… Neka se taj dan ne zaboravi, neka se nikad više ne ponovi… A ja kao ja – taknuta trenutkom, spuštam se u magličastu dolinu i suznih očiju uzalud pitam gdje ćemo svijeću zapaliti, gdje ćemo se njihovoj žrtvi pokloniti – jednom Ivanu, i Vladi, i Josipu, i Luki… FOTO GALERIJA