Želio bih s vama podijeliti radost Uskrsa na osnovu Isusovih sedam riječi koje su nam zapisali evanđelisti

Vama i vašim bližnjima želim Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Prenosim vam čestitku i riječi koje mi je poslao isusovački svećenik, pater Petar Sabolić, brat moje pok. bake:

Dragi prijatelji!

Želio bih s vama podijeliti radost Uskrsa na osnovu Isusovih sedam riječi koje su nam zapisali evanđelisti.

Isusova smrt izazvala je u učenicima strah i beznađe. Dvojica učenika su to izrekla u tri riječi: »A mi se nadasmo …«, Lk 24,21. Evo kako nam je Isus vratio izgubljenu nadu i radost života.

Isusov odgovor tužnim ženama više je nego ohrabrenje. Reče im: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!", (Mt 28,10). Šalje u pogansku Galileju. Ona je simbol ondašnjeg i današnjeg svijeta u kojem se isprepliće vjera i nevjera, nada i beznađe, ljubav i mržnja, pravda i nepravda, mito i korupcija. Tu ćemo ga vidjeti i sresti živa. Kako? Po ljudima koji izgovaraju naše ime s ljubavlju i poštovanjem poput njega, Uskrsloga.

Marija Magdalena prepoznala ga je tek kad ju je nazvao njenim imenom „Marijo!". Način kako je izgovorio to ime probudio je u njoj sjećanje na ljubav, poštovanje, praštanje, prihvaćanje, slobodu … koju je doživjela uz njega i zahvaljujući njemu. Ona bi ga, obujmivši mu noge, odmah zadržala samo za sebe. Ta u njemu je pronašla izgubljeni život. No Isus joj reče: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu", Iv 20,16. Želi reći da ljubav, tek kad smo u punom zajedništvu s nebeskim Ocem, poprima dimenziju potpune slobode i traje vječno. Svi je osjećaju i žive od nje i u njoj bez straha da će je izgubiti. Nestaje posesivnost, koju rađa strah na pomisao da bismo je mogli izgubiti.

Isus govori Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."(Iv 20,27). Drugim riječima: Ljubav ponekad od nas traži velike žrtve. Nerijetko i fizičku smrt za ljubljenu osobu. Usprkos ranama ili čak fizičkoj smrti ne ubija život kao takav. Bez Isusove fizičke smrti nikad ne bismo doživjeli i shvatili smisao bezuvjetne ljubavi kojom nas ljubi. Zato Uskrsli i pita dvojicu učenika: „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" (Lk 24,26). Osim toga sve nas poziva: „Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!" (Lk 24,39). Otvorene rane govore više od svake riječi. Ponekad je nužno trpjeti da bismo sačuvali svoj vlastiti identitet. Pitam: Je li ikad itko od nas sačuvao svoj identitet, svoje autentično JA ukoliko se prepustio strahu pa lagao ili na bilo koji način izvrtao istinu? Sv. Pavao nam, govoreći o ljubavi, među ostalim veli da ljubav: „Ne pamti zlo; … raduje se istini; sve pokriva, … sve podnosi. Nikad ne prestaje“. 1 Kor 13,5-8. Uskrsli, jer nas stvarno ljubi, mogao je preplašenim apostolima reći: „Mir vama!“, Iv 20,21. Temeljna karakteristika Isusove ljubavi je apsolutna nesebičnost. Ništa ne traži za sebe. Jedino što od apostola a onda i od nas očekuje je da radosni u punoj slobodi i bez straha kročimo njegovim stopama prema onima koji ga još ne poznaju. Želi da se poput nas svi raduju. Zato veli: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“, Iv 20,21. Svjestan koliko smo slabi i podložni kojekakvim strahovima dariva nam svoga neustrašivog Duha: „Primite Duha Svetoga!" (Iv 20,22. Uz to i prekrasno obećanje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28,20). Ja koji sam jači od smrti! Drugim riječima: Uz mene i snagom moga Duha bit ćete sposobni svjedočiti radost uskrsnuća i neuništivog života koji se rađa i čuva jedino snagom ljubavi. Ponekad i uz cijenu fizičke smrti. Upravo radi toga radujmo se i kličimo: Aleluja!