PRIOPĆENJE UHBDR91. U POVODU OBLJETNICE POČETKA VELIKOSRPSKE AGRESIJE NA REPUBLIKU HRVATSKU
Navršava se trideset i peta obljetnica od sudbonosnih dana kada je započelo stvaranje i obrana neovisne hrvatske države. Kao hrvatski branitelji osjećamo povijesnu dužnost i ponos osvrnuti se na prijeđeni put, javno progovoriti o današnjem položaju branitelja te poslati jasnu poruku hrvatskoj javnosti i državnim institucijama.
Naime, prije 35 godina nismo pitali za cijenu vlastitog života. Naša su očekivanja bila jasna – prekinuti nametnute okove i stvoriti samostalnu, demokratsku i pravednu državu.
U tim najtežim, početnim trenucima, kad nismo imali vojsku, pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i njihove specijalne postrojbe, bili su prva i jedina organizirana sila koja je stala pred agresora. Oni su iznijeli prvi, najkrvaviji teret obrane Domovine.
Pod vizionarskim vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana, ostvareno je povijesno jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske te stvorena pobjednička Hrvatska vojska.
Sanjali smo o Domovini u kojoj vladaju pravo, pravda i poštenje te o ekonomskom blagostanju za naše potomke.
Danas, s distance od tri i pol desetljeća, ponosni smo na ostvarenje ključnog cilja – slobodne države i članice euroatlantskih integracija.
Ipak, bez obzira na sve, moramo otvoreno ukazati i na gorku stvarnost.
Naime, jedan dio branitelja, nažalost, živi na rubu siromaštva, zaboravljeni, bolesni i opterećeni birokracijom. A to boli, kao što i duboko boli, što naša djeca naših poginulih suboraca sve više sreću i egzistenciju moraju i trebaju tražiti izvan granica Hrvatske.
To nije Hrvatska za koju se ginulo.
Svjedočimo stalnim pokušajima relativizacije povijesti, obezvrjeđivanja obrambenog karaktera rata i umanjivanja uloge dr. Tuđmana te prvih hrvatskih redarstvenika.
Pitanje odnosa prema hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, braniteljima i totalitarnim simbolima iz prošlosti, i danas, više od tri desetljeća nakon početka agresije, izazivaju duboke podjele i žestoke rasprave, poglavito u Hrvatskom saboru. Dok oni koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države s pravom ističu ime Josipa Broza Tita i crvenu zvijezdu petokraku kao simbole komunističkih zločina i agresije JNA, drugi, ekstremno lijevi, ovu temu naglašavaju kao antifašističko nasljeđe u ustavnim temeljima. Relativiziranje zločina zločinačke JNA kroz prizmu navodnog „antifašizma“ predstavlja svjesno iskrivljavanje povijesti, pa to i te kako unosi nemir među preživjele svjedoke i obitelji stradalih. Dopuštanjem da se u javnom i političkom prostoru nekažnjeno negira karakter Domovinskog rata stvara opasan presedan. To dovodi do radikalizacije društva, zbunjuje mlađe generacije koje nisu proživjele ratne strahote te usporava proces istinske pomirbe koje se mogu temeljiti isključivo na priznanju povijesne istine i odgovornosti za počinjena zlodjela. Problem je i što RH nema jedinstven zakon koji poimence zabranjuje specifične simbole, već se kažnjavanje, najviše pozdrava HOS-ovaca, ali i drugih iz Domovinskog rata, poput „Za dom spremni“ provodi kroz remećenje javnog reda i mira. Osobito nas smeta i činjenica da lijevi i liberalni zastupnici često tvrde da propitivanje određenih aspekata moderne povijesti spada pod slobodu govora, što nije i ne može biti. Problem je i to što unatoč deklaracijama o Domovinskome ratu i osudama totalitarnih režima, u praksi i dalje ne postoji potpuni konsenzus o kaznenom progonu ili zabrani pojedinih simbola, što ostavlja prostor za stalna prepucavanja. Ovakve i slične rasprave, osobito u Saboru, izravno se prelijevaju na društvo, a dio javnosti, posebice braniteljske udruge, osjećaju ogorčenost zbog retorike koja umanjuje značaj obrambenih napora iz 1990-te. S druge pak strane, dio građana smatra da se politizacijom prošlosti skreće pozornost s trenutačnih ekonomskih i socijalnih problema.
Hrvatska, gospodo i gospođe, ne smije zaboraviti krvave temelje na kojima je nastala.
Stoga, za bolju i pravedniju budućnost uz ostalo zahtijevamo: Osiguranje brže i adekvatnije zdravstvene zaštite, sistematskih pregleda i psihosocijalne podrške za sve stariju braniteljsku populaciju, da se kroz obrazovni sustav jasno, bez političkog kalkuliranja, prenose činjenice o ulozi hrvatske policije, utemeljitelja države dr. Franje Tuđmana i svih branitelja.
Državna politika mora i treba primarno služiti stvaranju uvjeta za rad i poštenu zaradu, kako bi se zaustavio odljev naših unuka i djece iz domovine.
Domovinski rat je jedini i neprijeporni temelj moderne hrvatske države.
Žrtva naših poginulih i nestalih suboraca naš je trajni ustavni i moralni dug.
Nećemo i ne smijemo dopustiti da snovi iz 1991. godine ostanu neostvareni u 2026. godini!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
