Svjetski, a (i) naš: Bio je dječak na blatu u Hrvatskoj, sada je među nogometnim besmrtnicima

Od Lipovljana, Ludbrega, Svetog Križa Začretja, Plaškog, Kutine, Strmeca, Gornjeg Hrašćana, Bedenice i Novske do najveće pozornice. Do mjesta u nogometnoj besmrtnosti.

- Razlog mojega dolaska ovdje je vrlo jednostavan: ovo je najbolja opcija za moj nogometni razvoj - odvažno je zaključio 16-godišnjak u prvom radnom danu u maksimirskom uredu.

Komentari su, pak, ekspresno začinjeni skepsom i podsmijesima:

"Najbolji strijelac Barcelone i kapetan, a onda ode u Dinamo?! Nekaj tu ne štima", stoji ispod objave stare 12 godina.

I, zaista, nekaj nije štimalo. Nije bilo logično, nije bilo prirodno, nije bila zona komfora. Pogotovo u modernom nogometu. Od Camp Noua i luksuza La Masije do malih, grbavih i blatnjavih terena u Hrvatskoj. Igrao je i u svim mjestima iz uvodne rečenice, u većini je i zabijao. Od debija u Sisku protiv Segeste, preko nastupa u Vukovaru na Memorijalu Blage Zadre, do, primjerice, utakmice s drugom momčadi u Plaškom, općini u Karlovačkoj županiji, gdje su maksimirski "klinci" i na nezahvalnom terenu zabili osam "komada" i preplivali suparnike. Na toj, prijateljskoj utakmici u rujnu 2014. je, pak, i nastala naslovna fotografija iznad ovoga teksta. Blato, plićak u kaznenom prostoru i rupe na terenu, ali i uživanje u igri i u procesu, ono što ga je krasilo i tada, ali i sada, kada je podignuo Zlatnu boginju.

Nogometna (i životna) avantura Danija Olma u nedjelju je dobila najnoviji nastavak sa začinom spektakla. Španjolska "desetka" 75 je minuta operirala u finalu Svjetskog prvenstva, isticala se minijaturama i režirala poteze poput asistencije u polufinalu protiv Francuske. Nakon trosatne bitke pred 80 tisuća gledatelja, koji su zamijenili one desetke ili stotine na terenima u Lipovljanima, Ludbregu i Plaškom, Dani Olmo je svjetski prvak. Prvi u povijesti koji je igrao u hrvatskoj ligi i zbog kojega su, pak, i brojni u Hrvatskoj u ovome finalu naginjali prema španjolskoj strani jer ga doživljavaju "našim". I on se, barem jednim dijelom, tako doživljava. Svjedoče tomu i njegove geste, od donacija Vukovaru pa sve do usputne zafrkancije na društvenim mrežama, gdje se u više navrata nazvao Hrvatom, iako je Dani, naravno, Španjolac i sastavni dio najbolje reprezentacije na svijetu, ali je i ovdje, ipak, "pokupio" dašak mentaliteta, koji mu je pomogao da postane potpuni pobjednik: europski i svjetski prvak. Osim što je objasnio razlog svojega dolaska u prvoj izjavi za Dinamo, nadodao je i da će "Barcelona uvijek biti njegov klub" i da se "nada da će se jednog dana vratiti u Barcelonu kao igrač prve momčadi".

Kalio se protiv Dragovoljca, Cibalije, Imotskog, Sesveta, Dugopolja i ostalih članova tadašnje druge lige. Nije se, tada, razvijao po glatkim i hibridnim terenima u Španjolskoj, nego na podlogama gdje svaka lopta odskače drugačije, a "veliki dečki" iz drugoga razreda, onako, imaju naviku udariti i "počastiti", pogotovo one koji znaju s loptom. U početku ta priča možda nije štimala, ali je, iz današnje perspektive, bila maksimalna ispravna. Dani Olmo ni danas nije izgubio vezu s Hrvatskom i Dinamom. Još je u kontaktu s ljudima s kojima je surađivao u maksimirskim danima, ekspresno odgovara na poruke i molbe, a svoju privrženost iskazao je i prije dvije godine, kada je izašao pred publiku na Dinamovoj utakmici i poljubio grb na modrom dresu. Na mjesečnoj bazi u medijskim istupima spominje Hrvatsku i Dinamo, o kojima isključivo govori biranim riječima, a transfer u Maksimir preporučit će svakome tko o tome razmišlja, kao što je to bio Sergi Domínguez prošlog ljeta, kojemu je Olmo pomogao savjetima, a branič iz Barcelone uskoro će napustiti Dinamo za ozbiljnu odštetu.

Olmo je za prvu Dinamovu momčad službeno debitirao u Kupu protiv Oštrca u Zlataru, kada je i zabio prvijenac, a na Maksimiru je za seniore prvi put zaigrao u posljednjem kolu sezone 2015./16., u utakmici protiv Lokomotive, kada je na stadionu bilo manje od 1400 gledatelja. U nedjelju su ga gledale milijarde. I zbog toga je njegova priča inspirativna. I ispravna.

Dani Olmo: svjetski, a (i) naš.