Geopolitički analitičar Denis Avdagić govori o tome zašto Trump govori o isporuci dizela s Rusima te reakcijama iz Ukrajine i Europe na tu najavu

U Americi su međuizbori i što tu nije jasno? Tako bi se, otprilike, dalo sažeti ono što američki predsjednik Donald Trump misli i radi posljednjih dana, a što je u europskoj javnosti dočekano burnim reakcijama.

Trump se, naime, pohvalio da je s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovorio da Rusi puste 300.000 tona dizelskog goriva, zatim još 500.000 tona u studenome, a nakon toga dodatnih milijun tona.

"Cijene dizela za Amerikance, ali i za cijeli svijet, PADAT ĆE, I TO REKORDNOM BRZINOM!", napisao je Trump na društvenoj mreži Truth Social.Vijest je odjeknula poput ukrajinskog udara na rusku naftnu rafineriju. A upravo su to udari za koje Trump želi da ih Ukrajina već jednom obustavi.

'Malo je frustriran'

Američki međuizbori održavaju se 3. studenog. Uoči izbora, Trump čini sve da američku javnost - osjetljivu na rast inflacije i cijene goriva - uvjeri da to dvoje neće rasti, već padati.

Kako bi svojim obećanjima dao kakvo-takvo uporište u stvarnosti i pomogao republikancima da zadrže većinu u Kongresu, Trump mora ponuditi dokaze da postoje pozitivni pomaci.

Prekine li Ukrajina s napadima na ruske rafinerije, a Rusija makar simbolično odvrne pipu, Trump se u iduća tri tjedna ima na što pozvati pred američkim biračima.

Htio je to i ranije, ali Rusija i Ukrajina nisu bile "suradljive": Na svaku Trumpovu objavu da dvije zemlje obustavljaju uzajamne udare na energetska postrojenja, Rusija i Ukrajina to su već sutradan uspješno demantirale - novim udarima. 

Pa je američki predsjednik "malo frustriran što očigledno osjeća da ga se ne sluša", kaže za net.hr geopolitički analitičar Denis Avdagić. 

"Nažalost, Ukrajinci se ne mogu malo strpjeti, ali očigledno je da američka administracija u ovo tri tjedna ne želi vidjeti gađanje ruskih rafinerija. U tri tjedna se ništa neće drastično promijeniti, ako će gađati druge strateške mete kao što su i dosad radili, skladišta internetskih trgovina ili data centre od ključne ruske tvrtke koja je za njih ono što mi na Zapadu zovemo Googleom", objašnjava Avdagić Trumpovu logiku.

 Ukrajina u nezahvalnoj poziciji

Ne treba u tome tražiti duboko ili skriveno značenje, dodaje analitičar. Stvari su kod američkog predsjednika prilično jasne, a to je jasno i Ukrajini koja je na ovaj Trumpov potez, za razliku od Europe, reagirala odmjereno.

Jer, Europa pomaže Ukrajini novčano, ali SAD to čini vrlo praktično - isporučuje strateški ključno naoružanje i pruža prijeko potrebne obavještajne podatke. Kada bi SAD to dvoje obustavio - a nije da Trump time već nije prijetio - Ukrajinci bi ostali bez informacija o tome kada će i što udariti na ukrajinsko tlo, kao i bez balističkih projektila kojima bi to nešto mogli oboriti.

"S obzirom da se iz američke administracije direktno prijete, daljnji napadi na energetsku infrastrukturu u Rusiji mogu rezultirati zaustavljanjem isporuke kritičnog naoružanja Ukrajini i obavještajne potpore", kaže Avdagić. "Ako bolje promotrimo kako funkcionira kijevska administracija - oni biraju riječ kada se obraćaju Trumpu. Njima je američka potpora bitna i oni će se fokusirati na to da nađu svoj put u svemu tome. Na Europljanima je priča otprilike takva da trebaju prihvatiti jednu i drugu stranu", kaže Avdagić.

'To je poruka koju treba iščitati'

I nije to, da se razumijemo, novost u Trumpovoj taktici. Nije li na sličan način stopirao isporuku oružja Tajvanu uoči samita s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u svibnju u Pekingu? Isporuka oružja Tajvanu pokazala se kao dobra "pregovaračka poluga" u razgovorima s Kinom, ustvrdio je tada vrlo otvoreno Trump, a Tajvan je tada nevoljno, ali pomirljivo prihvatio ulogu američke šahovske figure. 

Trump, očito, razgovara i pregovara i s Putinom. Cijelo vrijeme pokušava upravljati i cijenama i burzovnim indeksima. 

"I ovdje je to na neki način napravljeno", kaže Avdagić. "Iako su ove količine iz Rusije nemjerljive s onim što smo gledali kada su skinute sankcije s ruske "sive flote" u ožujku", dodaje.

Dogovaranje isporuke dizela s Putinom i psihološka je poruka - Ukrajini.

"Ono što je ovdje ključno, Trump ne želi da Ukrajina napada rusku rafinerijsku i naftnu infrastrukturu, posve sigurno do međuizbora. I to je poruka koju treba iščitati i ovdje je Trumpova poruka posve jasna. Što će biti nakon toga, vidjet ćemo, ali u ta tri tjedna, kad govorimo o zemlji koja se brani, poruka je - imate na desetke drugih meta koje možete vrlo uspješno gađati i nanositi veliku štetu. Ako Rusi gađaju termoelektrane, dalekovode, istim putem mogu uzvratiti Ukrajinci. U tri tjedna možete uzeti u obzir i druge mete koje ste zapustili", objašnjava Avdagić.

Zaboravljeni sastanak na Aljasci

Rat u Ukrajini sada je kompleksniji nego što je bio prije godinu dana, svakako kompleksniji nego što je to bio prije kolovoza 2025. kada su se Trump i Putin sastali na Aljasci. Avdagić često podsjeća na taj sastanak jer, moguće je da je upravo to bio trenutak kada su Amerikanci, slučajno ili namjerno, doveli Ruse u pat poziciju.

"Ono što se dogodilo u Aljasci i taj famozni dogovor - ispostavlja se da je bio vezan uz teritorij Donbasa. Koliko vidimo, američka administracija nije pritisnula Ukrajinu da preda Donbas. Ali tko se uhvatio na udicu? Upravo Kremlj, Putin, kremaljska elita. Oni su prezentirali u samoj Rusiji, preko svojih propagandista, da je cilj Donbas. Koji ne mogu osvojiti. Dakle, Trump im je plasirao udicu za koju su se ulovili i kada su vidjeli da to ne mogu dobiti diplomatskim putem, onda su rekli: ''Mi ćemo to za šest mjeseci riješiti vojnim putem.' U međuvremenu, od Aljaske je prošlo puno više od šest mjeseci. Ne da nisu uspjeli osvojiti dodatni teritorij, nego ga čak u nekim segmentima uspijevaju i gubiti", kaže Avdagić.Zato smo sada, nastavlja analitičar, u bezizlaznoj situaciji - težoj nego što je bila prije godinu dana, kada je šansa za primirje bila daleko veća. 

"Politička elita uz Putina, koja zapravo vlada, pitanje je je njima uopće do mira. Kada bi dobili Donbas, onda bi morali stati. Ali ne možemo biti sigurni da je to onda uistinu stajanje, taj film smo već gledali", kaže Avdagić.

Nemilosrdni udari na Kijev to dokazuju - u pitanju je pokušaj demoraliziranja ukrajinskog društva i prisiljavanje na kapitulaciju. Ne bi bilo prvi put da zemlja poklekne nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg rata, pogotovo ako izgubi potporu. Ali Ukrajina potporu Europe i SAD-a ima. Zasada.

"Što će biti u travnju, svibnju nakon francuskih predsjedničkih izbora? To je polupredsjednički sustav gdje u ovom trenutku predsjednik Macron drži uzde vanjske sigurnosne politike. To je bitno i Ukrajini u kontekstu odnosa s Francuskom. Političari koje gledamo u predizbornim kampanjama, u nekom trenutku s teretom "vlasti na leđima" znaju mijenjati svoju politiku. Medutim, sve je to manje bitno ako ste u Kijevu i nemate struje i vode, pod udarim ste i razmišljate da li ćete ostati bez američke potpore?", kaže Avdagić.

Priča s izborima u Ukrajini pala u drugi plan

"Aljaska udica" u Rusiji je posplahnula i interes da se u Ukrajini održe izbori na kojima je Putin svojevremeno inzistirao, nazivajući Zelenskog nelegitimnim predsjednikom. 

"Trump je rekao da želi izbore u Ukrajini. Rusi su jasno rekli da nema primirja za izbore, eventualno na izborni dan. Oni ne žele izbore u Ukrajini zato što to ne može za njih dobro završiti", kaže Avdagić. Naime, kako je Ukrajina pristala održati izbore, teza da Zelenski nema legitimitet više ne bi držala vodu. 

"Onda su Ukrajinci hrabro napravili izbore u ratnom stanju. Ako je Zelenski reizabran, što ćete onda reći? I to demokratski. Za razliku od Rusije, tamo će pod ratnim okolnostima doći slobodni promatrači. I druge stranke će organizirati svoje promatrače i neće biti lažiranja izbora. Ne pobijedi li Zelenski, recimo da je to netko iz vojnog sustava - Budanov, Fedorov, Zalužni - to nisu ljudi koji će ići u kampanju reći da žele mandat da se predaju, postignu mir i predaju teritorij Rusiji. A ti ljudi iz vojnog sektora se smatraju ključnim izazivačima, nitko ne smatra bivšeg Porošenka relevantnim", kaže Avdagić.Trumpovo, pak, inzistiranje za održavanju izbora u Ukrajini potvrđuje da se američki predsjednik ne dogovara s Putinom na štetu Ukrajine. Međutim, činjenica je i da SAD u svojim strateškim dokumentima Rusiju ne smatra neprijateljskom državom.  

I što onda napraviti u pat poziciji gdje svatko gleda svoje interese? 

Avdagić smatra, umjesto burnih reakcija na svaku Trumpovu rečenicu, treba gledati što se može učiniti, i tko to treba učiniti?

Što može Europa učiniti?

"Europljani moraju započeti dijalog jer, mi smo sad u potpunosti isključeni s Rusijom", kaže Avdagić. "Ne govorim da razni šefovi država, vlada razgovaraju s Putinom, to očigledno ne funkcionira. Ali na nižim razinama, stručnim, tehničkim i diplomatskim, dijalog treba održavati. Treba s Rusijom komunicirati, jer vidimo da pouzdanje u to da će se iz Washingtona stvari riješiti, ne funkcionira", napominje.

"To je jedini način da u nekom momentu dođete do ljudi i informacija, da postoji netko kome se to ne sviđa i tko će napraviti nešto drugo. Ja ne mogu govoriti koliko je u ovom trenutku razvijen dijalog jer o njemu nema apsolutno nikakvih informacija, ali da ga treba održavati, da bi trebao biti iniciran s europske strane sa određenim informacijama, apsolutno", kaže Avdagić.Razgovori s Rusijom, napominje analitičar, ne znače okretanje leđa Ukrajini i bilo bi porazno nešto takvo zaključiti. Međutim, nije točno niti da se Europa "bacila u sve ili ništa oko Ukrajine".

"Već u trgovini imate gomilu izuzetaka - Grčka, Estonija, Irska koja snažno govori o aluminiju i izvozu. Ne samo da se cijevima uvozi ruska nafta i plin, uvozi se ruski LNG - to je prezentirano kao alternativa. Ljudima je to teško percipirati jer se uglavnom prezentira na crno-bijeli način. A ovdje ima sivila, zato i kažemo 'siva ruska flota'", kaže Avdagić.

'Europa je izgubljena'

Prema njegovom mišljenju, situacija se neće bitno promijeniti nakon američkih međuizbora - razlog više da Europa uozbilji svoju retoriku.

"Europa je izgubljena zato što, da se izrazim riječima glavnog tajnika NATO-a, izgleda da traži taticu. Ja govorim o ljudima koji u ime svih nas upravljaju, koji su prije svega čelnici država i vlada. Od njih i od njima podređenih - bilo da su to ministri, članovi Europske komisije - očekujem da napokon počnu komunicirati na drugačiji način, vrlo ozbiljno, jer mi smo u vrlo ozbiljnoj situaciji. Dakle, dosta ovih neozbiljnosti, dramatičnih poruka. Ne trebaju nam dramatične poruke", kaže analitičar.

"Treba skinuti naočale, napeti mišiće, pokazati da mišići postoje i početi drugačije razgovarati sa svima. Mislim da nam svima skupa treba malo više ozbiljnosti i malo više realnosti. Neki će reći, nedostaju nam oni veliki političari koji su drugačije komunicirali. Možda je to i istina, ali to je poruka i biračima", zaključuje Avdagić.