Preminula Biljana Plavšić, haaška osuđenica: Preskakala leševe kako bi zagrlila i poljubila Arkana

Biljana Plavšić, bivša članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ratna čelnica bosanskih Srba i kasnija predsjednica Republike Srpske, preminula je 1. listopada u Beogradu u 96. godini.

Njezinu političku biografiju nije moguće odvojiti od rata u Bosni i Hercegovini i presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Plavšić je pred Haaškim tribunalom priznala krivnju za progon Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrpskih civila kao zločin protiv čovječnosti. Kako stoji u službenoj dokumentaciji Haaškog tribunala, 2003. osuđena je na 11 godina zatvora.

Bijeljina, mrtvi civili i zagrljaj s Arkanom

Jedan od najpoznatijih prizora koji su obilježili njezinu ratnu ulogu nastao je početkom travnja 1992. u Bijeljini.

Srpske snage, među kojima su bili pripadnici Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, početkom travnja zauzele su grad. Presuda Radovanu Karadžiću pred Haaškim tribunalom utvrdila je da je 1. i 2. travnja u Bijeljini ubijeno najmanje 45 civila.

Samo nekoliko dana poslije Biljana Plavšić stigla je u grad.

Hrvatska književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić taj je prizor opisala bez ublažavanja. U tekstu koji je poslije ponovno objavio Radio Sarajevo napisala je da je Plavšić, kako bi došla do Arkana, „morala bukvalno da preskače leševe rasute po trotoaru“.

Drakulić je opisala Plavšić kako potom prilazi Arkanu, grli ga i ljubi nakon što su njegove snage zauzele Bijeljinu.

Da je Plavšić toga dana doista čestitala Arkanu te ga zagrlila i poljubila potvrđuje i presuda Haaškog tribunala u predmetu protiv Radovana Karadžića. Sudski dokument navodi da je Plavšić 4. travnja posjetila Krizni štab u Bijeljini, čestitala Arkanu zbog onoga što je opisivala kao spašavanje bosanskih Srba te je snimljena kako ga ljubi i grli.

I Al Jazeera Balkans podsjeća da su kamere nekoliko dana nakon ubijanja civila zabilježile Plavšić kako zahvaljuje Arkanu i proglašava „oslobođenje“ Bijeljine, dok su fotografije tijela ubijenih civila na ulicama već obišle svijet.

Plavšić sama potvrdila poljubac

Sam poljubac s Arkanom Plavšić nikada nije mogla osporiti jer je bio zabilježen kamerama.

U razgovoru za Radio Slobodna Europa i sama je potvrdila taj događaj. Prisjećajući se susreta s Arkanom u Bijeljini, rekla je da mu je zahvalila, nakon čega je, njezinim riječima, uslijedio „onaj poljubac“.

U istom razgovoru govorila je da je Arkan tada bio „gospodar“ situacije u Bijeljini.

Plavšićkin dolazak u grad nije se, dakle, dogodio u nekom mirnodopskom političkom posjetu. Došla je neposredno nakon operacije tijekom koje su civili ubijani na ulicama i u kućama, a potom je javno zahvaljivala zapovjedniku paravojne formacije koja je sudjelovala u zauzimanju grada.

Pozivala paravojne vođe da dođu u Bosnu i Hercegovinu

Njezina povezanost s Arkanom nije se svodila samo na fotografiju iz Bijeljine.

Haaški sud u više je postupaka razmatrao veze vodstva bosanskih Srba s paravojnim formacijama iz Srbije. U sudskim spisima zabilježeno je da je Plavšić kontaktirala Arkana, Vojislava Šešelja i druge te tražila ljude koji bi se borili na strani bosanskih Srba.

U dokumentaciji Mehanizma za međunarodne kaznene sudove nalaze se i svjedočenja o Arkanovoj ulozi u Bijeljini te Plavšićkinu dolasku nakon operacije.

Govorila o Bošnjacima kao o „genetski deformiranom materijalu“

Plavšić je bila profesorica biologije, ali je tijekom rata biološke izraze koristila i u nacionalističkim izjavama o Bošnjacima.

U jednoj od najpoznatijih izjava govorila je o Bošnjacima kao o navodno „genetski deformiranom materijalu“ zbog prelaska njihovih predaka na islam. Ta je izjava kasnije citirana u brojnim akademskim radovima i analizama ratne propagande.

Takve tvrdnje nisu imale znanstveno uporište. One su, međutim, ostale dokumentirani primjer retorike kojom je kao visoka politička dužnosnica opisivala cijelu skupinu stanovništva.

Pred Haagom priznala progon, poslije umanjivala vlastitu krivnju

Pred sudom u Haagu Plavšić je 2002. priznala da su tisuće nedužnih ljudi bile žrtve organiziranog i sustavnog progona.

U svojoj službenoj izjavi o priznanju krivnje pred Haaškim tribunalom priznala je da je prihvatila i podržavala politiku koja je dovela do progona nesrpskog stanovništva.

Sud ju je sljedeće godine osudio na 11 godina zatvora.

No nakon što je odslužila veći dio kazne, njezin odnos prema vlastitom priznanju postao je potpuno drukčiji. Radio Slobodna Europa izvijestio je 2009. da je Plavšić počela govoriti kako je priznanje krivnje prihvatila radi nagodbe i izbjegavanja suđenja po težim točkama optužnice.

Institute for War and Peace Reporting također je tada prenio njezinu tvrdnju da „nije učinila ništa loše“.

Tako je osoba čije je priznanje sud uzeo u obzir kao znak kajanja nakon izlaska iz zatvora počela dovoditi u pitanje upravo ono na temelju čega je dobila blažu kaznu.

Šešelj ju nazivao ekstremisticom

Ni Vojislav Šešelj, s kojim je tijekom rata dijelila velik dio nacionalističke političke platforme, o Plavšić poslije nije govorio blago.

Kako prenosi Dnevno.hr, Šešelj ju je opisivao kao osobu čiji su stavovi bili ekstremni čak i za njegove kriterije.

U njegovoj završnoj riječi pred Haaškim tribunalom zabilježena je i izjava da o Biljani Plavšić „nikada nije imao dobro mišljenje“.

Kazna od 11 godina, na slobodi nakon dvije trećine

Plavšić je zatvorsku kaznu služila u Švedskoj. Nakon što je odslužila približno dvije trećine kazne, 2009. puštena je na slobodu.

U Beograd se vratila kao slobodna osoba.

Smrt Biljane Plavšić ne briše ono što je ostalo zapisano u sudskim dokumentima, ratnim snimkama i njezinim vlastitim izjavama: bila je dio političkog vodstva bosanskih Srba u vrijeme progona nesrpskog stanovništva, pred međunarodnim sudom priznala je odgovornost za progon kao zločin protiv čovječnosti, a jedan od najupečatljivijih prizora njezine ratne biografije ostao je dolazak u krvavu Bijeljinu i zagrljaj s Arkanom.