Rođeni Riječanin dugo skrivao tajnu: ‘Igrao sam za Hrvatsku dok su moji bili na barikadama u Krajini’

Vujasinović je dakle bivši igrač Primorja, Crvene zvezde, Barcelone, Partizaa, Rome i Pro Recca koji je s reprezentacijom Srbije osvojio silne trofeje. Među njima su tri olimpijske medalje (broncu u Sydneyju 2000. i Pekingu 2008., te srebro u Ateni 2004) kao i naslov svjetskog prvaka 2005. i tri europska zlata. Manje je poznata činjenica kako ga je tijekom ranih devedesetih Hrvatski vaterpolo savez pokušava privoljeti da nastupa za Hrvatsku, ali se ipak odlučio s obitelji na odlazak u Srbiju. Njegovo porijeklo bilo je iz kraja blizu Knina, iz sela Ivoševci, ali je, kako je otkrio, ipak nastupio za Hrvatsku na nekoliko utakmica.

“Odveli su nas u Njemačku, bila je to juniorska reprezentacija i sve je bilo neslužbeno, jer Hrvatska tada još nije bila član FINA-e ni LEN-a. Igrali smo i juniorski i seniorski turnir, ja sam nastupao u oba uzrasta. Dva puta sam bio dio takvih nastupa”, prisjetio se Vujasinović u jednom razgovoru.

Bili pod pritiskom

On tvrdi da se u svakodnevici nije osjetio pritisak nacionalne pripadnosti, iako su svi znali tko je i odakle dolazi. “Apsolutno ništa se nije promijenilo u odnosima među igračima. I dalje smo se šalili i trenirali kao i prije. Ali sve izvan bazena bilo je potpuno drugačije”, rekao je.

Njegova obitelj posebno je teško proživljavala ratne godine. “Otac je radio privatno, ali je ubrzo ostao bez posla. Majku su, koja je bila poslovođa u supermarketu, degradirali na radno mjesto prodavačice na željezničkoj stanici. Dolazili su naoružani dragovoljci, vrijeđali je, i to joj je jako teško padalo”, prisjetio se Vujasinović tih dana.

Govorio je i o brojnim rođacima iz bivše “Krajine”, koji su sudjelovali u pobuni i takozvanoj ‘Balvan revoluciji’, koja je na kraju dovela do agresije velikosrpskih snaga na Hrvatsku. “Majka je imala osmoro braće i sestara. Svi su oni bili u Krajini i uključeni u tzv. ‘Balvan revoluciju‘. Nosili su uniforme, stajali na položajima. Nije se puno pucalo, ali ratna atmosfera bila je svuda oko nas”, kazao je.

Impresivna karijera

Osvojio je dvije titule prvaka Jugoslavije sa Zvezdom, tri titule Španjolske s Barcelonom, a u Italiji čak pet naslova, od čega četiri s Pro Reccom.

Iako je 1999. godine bio suspendiran zbog doping afere, njegova svestranost i mogućnost da pokrije sve pozicije u bazenu učinili su ga jednim od najpotpunijih igrača koje je svjetski vaterpolo ikada imao.

Po završetku igračke karijere postao je trener. Predvodio je juniorske i seniorske reprezentacije Srbije, s kojima je u periodu 2015–2016. osvojio četiri velika natjecanja, uključujući i olimpijsko zlato u Rio de Janeiru. Trenerski rad nastavio je u Partizanu, Pro Reccu, Novom Beogradu, te grčko, Vouliagmeniju. Trenutno je izbornik srpske reprezentacije. Višestruko je biran za najboljeg igrača svijeta, a osvojio je nagradu FINA-e 2001. godine i titula MVP-ja Europskog prvenstva u Budimpešti.