Vučić otvorio izraelsku tvornicu dronova na tajnoj lokaciji

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prošlog je tjedna otvorio novu tvornicu za sklapanje dronova, razvijenu u suradnji s izraelskom obrambenom kompanijom Elbit Systems. Otvorenje je prošlo bez nazočnosti novinara, uz obrazloženje da je riječ o proizvodnji koja podliježe povjerljivosti.

Prema informacijama koje su objavili pojedini mediji, u pogonu bi se trebali sklapati i bespilotni sustavi namijenjeni Vojsci Srbije, ali i izvozu. Vučić je pritom najavio da bi sa svojim izraelskim partnerima Srbija trebala izgraditi još najmanje tri tvornice dronova.

Time se nastavlja višegodišnje približavanje Srbije i Izraela u području obrambene industrije, koje je posljednjih godina preraslo iz klasične vojne suradnje u sve ambicioznije tehnološko i industrijsko partnerstvo.

Tvornica skrivena od javnosti

Vučić je novi pogon otvorio bez uobičajene medijske pompe, a njegova lokacija službeno nije objavljena. Prema istraživanju novinarske mreže BIRN, postrojenje se nalazi u beogradskom naselju Makiš te izvana izgleda poput običnog skladišta.

Proizvodnja se odvija pod okriljem tvrtke SDS Technologies, koja je povezana s londonskom kompanijom Cupa Limited. Posebnu pozornost privukla je informacija da je jedan od direktora tvrtke Zion Amir, izraelski odvjetnik poznat po zastupanju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Vučić je prilikom otvaranja najavio gradnju još najmanje tri tvornice dronova na različitim lokacijama u Srbiji, uglavnom u blizini zračnih luka.

Govoreći o budućnosti suradnje, spomenuo je i zajednički rad na onome što je nazvao „formiranjem digitalne armije“.

Prema pojedinim navodima, dio proizvodnje mogao bi biti povezan s modernim bespilotnim sustavima, uključujući i tzv. lutajuće streljivo, odnosno dronove koji mogu dugo kružiti iznad cilja i potom ga napasti.

Od političke suradnje do obrambene industrije

Vojna i obrambena suradnja Beograda i Tel Aviva nije nova. Srpsko Ministarstvo obrane još je 2017. objavilo da je tijekom posjeta tadašnjeg ministra obrane Aleksandra Vulina Izraelu potpisan sporazum o suradnji dvaju ministarstava obrane.

U godinama koje su uslijedile izraelske kompanije zauzele su sve važnije mjesto u modernizaciji srbijanskih oružanih snaga.

Suradnja je obuhvatila različite kategorije tehnologija – od bespilotnih sustava, senzora i komunikacija do elektroničkog ratovanja te zapovjedno-informacijskih sustava.

Posebno mjesto u toj priči zauzima Elbit Systems, jedna od najvećih izraelskih obrambenih kompanija, čiji portfelj uključuje bespilotne letjelice, precizne raketne sustave, senzore, komunikacije, elektroničko ratovanje i sustave za zapovijedanje i nadzor.

Elbitovi dronovi i sustavi za srbijansku vojsku

Jedan od ključnih koraka u novoj fazi suradnje dogodio se 2024., kada je Srbija s Elbitom sklopila ugovore vrijedne približno 335 milijuna dolara.

Paket je uključivao sustav PULS te bespilotne sustave Hermes 900. Time je suradnja dobila znatno širi vojni značaj jer se više nije radilo samo o nabavi pojedinačnih tehnoloških komponenti.

Hermes 900 predstavlja dio šireg koncepta suvremenog digitaliziranog bojišta. Takvi sustavi ne služe samo za promatranje i izviđanje, već se povezuju sa senzorima, komunikacijama i zapovjednim strukturama kako bi omogućili brzo prikupljanje, prijenos i obradu podataka.

Srbija je svoje Hermese javno prikazala prošle godine, čime je postalo vidljivo koliko je suradnja s izraelskom obrambenom industrijom već napredovala.

U kolovozu 2025. Elbit Systems objavio je i da je s jednom europskom državom zaključio ugovor vrijedan približno 1,63 milijarde dolara, s isporukama tijekom pet godina. Kupac tada nije javno imenovan, no izraelski mediji i drugi izvori naknadno su naveli da je riječ o Srbiji.

Prema dostupnim informacijama, riječ je o širokom paketu obrambenih tehnologija koji uključuje bespilotne sustave, precizne raketne sustave, elektroničko ratovanje, obavještajno-izvidničke sposobnosti te zapovjedno-upravljačke sustave.

Srbija želi više od kupnje gotovog oružja

Najnovija faza suradnje posebno je zanimljiva zato što se odnos sve više pomiče od modela „kupac – dobavljač“ prema industrijskom partnerstvu.

U zajedničkom poslovnom pothvatu Elbit Systemsa i srbijanskog državnog poduzeća Jugoimport SDPR izraelska kompanija ima 51 posto, a srbijanska strana 49 posto udjela.

U projekt bi, prema dostupnim informacijama, trebala biti uključena i domaća industrija, među ostalim tvrtka Utva, koja ima dugogodišnje iskustvo u proizvodnji i održavanju zrakoplovne tehnike.

Za Beograd je pritom posebno važan potencijalni transfer znanja i tehnologije.

Kupnja gotovih sustava domaću industriju uglavnom ostavlja u ulozi korisnika i servisera. Industrijsko partnerstvo, ovisno o ugovorima, može otvoriti prostor za uključivanje domaćih inženjera i tvrtki u proizvodnju, integraciju, održavanje i razvoj sustava.

No pritom treba razlikovati sklapanje, licenciranu proizvodnju i stvarni transfer tehnologije.

Samo otvaranje tvornice ne znači automatski da Srbija dobiva pristup svim tehnologijama izraelskog partnera. Stupanj tehnološke autonomije ovisi o ugovornim odredbama, intelektualnom vlasništvu, udjelu domaćih komponenti te mogućnosti samostalnog razvoja i izvoza proizvoda.

Što Srbija dobiva, a što Izrael?

Za Srbiju ovakav model znači mogućnost povećanja domaćih proizvodnih kapaciteta i kompetencija u području bespilotnih sustava.

Za izraelsku industriju Srbija predstavlja potencijalnog industrijskog partnera na europskom prostoru, što može biti važno za proizvodnju, održavanje, logistiku i eventualni pristup pojedinim izvoznim tržištima.

Konkretne mogućnosti ipak ovise o izraelskim i srbijanskim izvoznim propisima te odobrenjima za pojedine proizvode.

Time se mijenja i struktura srbijanske obrambene industrije – od tradicionalnog modela proizvodnje naslijeđenog iz jugoslavenskog razdoblja prema kombinaciji vlastitog razvoja, uvoza naprednih tehnologija i međunarodnih industrijskih partnerstava.

Srbija istodobno surađuje s Rusijom, Kinom i Zapadom

Izraelsko partnerstvo treba promatrati i u širem kontekstu srbijanske politike diversifikacije obrambenih dobavljača.

Beograd istodobno razvija obrambene odnose s Francuskom, Kinom, Rusijom i drugim državama, dok službeno zadržava politiku vojne neutralnosti.

Suradnja s Izraelom tako je jedan od elemenata šireg nastojanja Srbije da svoje obrambene sposobnosti gradi oslanjajući se na različite međunarodne izvore tehnologije i opreme.

Posebnost izraelskog partnerstva pritom je u području bespilotnih sustava, senzora, elektroničkog ratovanja i integracije podataka – tehnologija koje imaju sve važniju ulogu u suvremenim oružanim sukobima.

Sve veća suradnja otvara i politička pitanja

Širenje obrambene suradnje Beograda i Tel Aviva ima i političku dimenziju.

Izraelska obrambena industrija posljednjih je godina pod povećanim međunarodnim nadzorom zbog korištenja njezinih tehnologija i sustava u izraelskim vojnim operacijama. Dio međunarodnih organizacija i javnosti zbog toga kritizira poslovanje pojedinih izraelskih obrambenih kompanija.

Beograd, s druge strane, suradnju predstavlja prvenstveno kao pitanje modernizacije vlastitih oružanih snaga, razvoja domaće obrambene industrije i tehnološkog napretka.

Upravo zato najava još najmanje tri tvornice dronova predstavlja više od pojedinačnog poslovnog projekta. Ona pokazuje da Srbija i Izrael pokušavaju postojeću vojnu suradnju dodatno pretvoriti u dugoročno industrijsko i tehnološko partnerstvo – s posljedicama koje nadilaze samu nabavu oružja.