12. listopada 1995. Zašto je međunarodna zajednica zaustavila Hrvate pred Banja Lukom?

Zauzimanjem Banja Luke, svaki otpor Srba u BiH bio bi zaustavljen, neprijateljska vojska potpuno poražena i danas bi politička i geostrateška situacija na ovim prostorima izgledala drugačije. 

Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kada su se hrvatske snage nalazile na samo 23 kilometra od Banja Luke, nezaustavljivo napredovale progoneći srpsku vojsku u bijegu. Srpski civili u panici bježe prema Srbiji, a sve točke otpora do samog grada Banja Luke slomljene su u prethodnim žestokim borbama (Šipovo, Mrkonjić grad, HE Bočac). 

Banja Luka je bila na dlanu hrvatskog vojnika u zenitu njegove vojne snage.

Najveća izbjeglička kriza u Srbiji

Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, potpuno su razbijene i kao što se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se velika kolona desetina tisuća srpskih izbjeglica koje su se našle u Banjoj Luci i namjeravale bježati prema istočnoj Bosni i Srbiji. Posvuda se glasno špekuliralo o padu Banje Luke, panika u redovima demoralizirane srpske vojske bila je na vrhuncu. Srpski vrh je u panici: eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina. Sve to bi potpuno demoraliziralo Srbe u Bosni i Hercegovini, pa bi padom Banja Luke praktički pala i čitava Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij,

No, politička i geostrateška situacija nije bila sklona ulasku savezničkih hrvatskih i bošnjačkih snaga, u središte srpske paradržave u BiH nastale na genocidu – Banju Luku. Valja napomenuti da je Banja Luka, čak i prije ovog posljednjeg rata, uvijek imala dominantnu hrvatsku i muslimansku većinu, a osobito prije II. svjetskog rata.

Sve je to učinjeno prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala, čak i eventualnim ulaskom vojske Srbije u BiH.

Padom Banja Luke pala bi čitava fašistička tvorevina – Republika Srpska

Stoga je počeo značajan pritisak međunarodne zajednice na vođu pobjedničke Hrvatske vojske – predsjednik dr. Franju Tuđmana. Naime, HV je bila glavni nositelj sloma i poraza Srba u Hrvatskoj i BiH. Tražilo se da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO, iako je Alija Izetbegović poručio Franji Tuđmanu da je on spreman riskirati i ipak zauzeti Banja Luku. 

Akcija Južni potez tako je prekinuta na ultimativni zahtjev međunarodne zajednice u trenutku dok su se hrvatske snage u velikom napredovanju nalazile na samo 23 kilometra od Banja Luke, a Armija BiH na ulazu u Prijedor. Pad tih gradova znači da je sljedeći veliki grad istočno pod kontrolom Srba bio tek Brčko (cestovno udaljen gotovo 200 km od Banja Luke), a koji bi bio kao „latica od ruže“ zbog svog nezavidnog položaja u odnosu na Hrvatsku i južnu tuzlansku regiju pod kontrolom Bošnjaka. A do granice sa Srbijom ostala bi samo Bijeljina, neveliki grad u sjevernoj Bosni.

Padom Banja Luke pala bi čitava fašistička tvorevina – Republika Srpska.

Što je htjela, zapravo, Europa i međunarodna zajednica?

Europa, kao i zapadna diplomacija, uvijek je bila leglo cinizma i to se moglo iščitati i na primjerima tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, a poglavito u politici prema Bosni i Hercegovini. Nakon pregršt optužbi u smjeru Tuđmana kako je otvoreno planirao izvršiti podjelu BiH, Europa i SAD čine upravo to – Daytonskim sporazumom. Ali to rade mudro i lukavo. U trenutku kada je bilo jasno da snage HV-a i ABiH nezaustavljivo napreduju i da će Srbi potpuno biti poraženi, alarmni sustavi po svim euro državama su se upalili. 

Dok je Hrvatska krvarila, dok se događao Vukovar i Srebrenica, nije bilo nikakvog takvog vojnog pritiska ili djelovanja NATO snaga protiv višestruko nadmoćnije JNA i Srba protiv braniteljskih snaga.

Što se događa?

Odlučnom diplomatskom reakcijom, dapače i uz prijetnju korištenja NATO snaga protiv savezničkih HV-a i Armije BiH, međunarodna zajednica zaustavlja veliku vojnu operaciju i spašava Srbe unaprijed određenim mirovnim planom, prema kojem Srbi dobivaju 49 % teritorija BiH s koridorom koji ih spaja sa Srbijom!

Jedan od glavnih razloga može biti upravo taj što međunarodna zajednica u tom trenutku nije htjela stvarati dominantno prevladavajuću bošnjačko-muslimansku BiH, jer bi egzodus Srba iz BiH i prisutnost bitno malobrojnijih Hrvata u BiH mogao značiti upravo to. Ustvari, to je još jedno potencijalno osiguranje u slučaju nekakvog budućeg vojnog pokušaja Bošnjaka, pa Bošnjaci, zajedno s Hrvatima dobivaju tek preostalih 51 posto teritorija BiH (danas se vidi da je to bitno na štetu Hrvata).

Ta formula i taj omjer bio je dovoljan da održi vagu u vodoravnom položaju jedno duže vrijeme.