16. prosinca 1991. Zločini srpske vojske – pokolj 22 Hrvata nakon govora episkopa SPC-a Nikanora
Zbog vojnih gubitaka, okupljeni Srbi na sprovodu u Joševici (Glina) krenuli su u osvetu ubijati civile Hrvate. Naoružani četnici ubili su iz blizine hicima točno 22 Hrvata. Posebno je bolno ubojstvo troje braće Šiftar: dječak Pavao star 15 godina, sestra Ljubica stara 19 godina i brat Luka star 21 godinu.
„Ko je taj mirotvorac koji pomiruje (miri) Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…“, mrziteljske su riječi huškača biskupa (episkopa) Srpske pravoslavne crkve Nikanora izrečene javno na današnji dan 1991. godine na pogrebu 22 poginulih srpskih vojnika u borbama prsa u prsa s Hrvatskom vojskom na rijeci Kupi.
“Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog”, bile su 1991. gotovo istovremene riječi u evanđeoskom duhu Franje Kuharića, nadbiskupa zagrebačkog i kardinala. Kakva suprotnost riječi i duha zagrebačkog nadbiskupa u odnosu na huškanje i mržnju Nikanora, episkopa Srpske pravoslavne crkve.
Sijanje mržnje
Dok je biskup SPC-a Nikanor sijao mržnju zbog pojave koja je normalna u svakom ratu (smrt vojnika u bitkama), slično svom biskupu i drugi svećenik Srpske pravoslavne crkve na istom sprovodu je rekao: „Srbi – žrtve, Ustaše – zločinci i krvoloci“. Nakon tih zastrašujućih riječi za jednog svećenika koji bi trebao biti Kristov sluga, krenula je osvetnička horda. Grupa naoružanih Srba krenula je ubiti točno 22 Hrvata koliko je stradalo srpskih vojnika. Ubijali su bez obzira na dob i spol. Najmlađa žrtva krvavog pokolja Pavao Šiftar imao 15 godina (jedan od troje ubijene braće Šiftar), a najstarija starica Kata Štajduhar čak 91 godinu.
“U borbama je bilo veliki broj mrtvih vojnika na obje strane. Na srpskoj strani su poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Većina ih je stradala u selu Gračanica. Nakon što su se hrvatska snage povukle na drugu stranu Kupe, tijela poginulih srpskih teritorijalaca su prenesena u Glinu gdje je održana javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, a snimka čega je dostupna i na YouTubeu”, kaže dr. Jakša Raguž.
Ubijanje bez obzira na dob i spol
Pod utjecajem komemoracije na kojoj je atmosfera bila jako napeta, ističe povjesničar Raguž, skupina srpskih vojnika se 16. prosinca 1991. zaputila u najbliže hrvatsko selo – Joševicu te redom ubijala sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol.
Cilj im je bio, naglašava Raguž, ubiti 22 Hrvata, kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli ili nestali (dio je srpskih teritorijalaca bio zarobljen i odveden u zatvor u Zagrebu, kasnije su razmijenjeni). Ubili su 21 osobu, a starica Anka Šiftar je teško ranjena, no preživjela je. Njoj su pucali u usta i vrat. Tako su likvidirali i sve ostale. Direktnim hicima u glavu iz neposredne blizine. Koristili su vatreno oružje s prigušivačima. Ubijali su ih u kućama gdje su ih zatekli. U krevetu, za stolom, na ulaznim vratima… Sve je bilo gotovo u roku pola sata.
Što je nagore, samo nekoliko dana ranije u susjednim Donjim Jamama, četnici su iz blizine ubili vatrenim oružjem troje hrvatske djece od 10 do 14 godina.
