BITKA ZA DINAMO Iza kulisa: "Štef, već si jednom izdao Dinamo kada si otišao u Hajduk. Večeras ga izdaješ drugi put"

Nakon Skupštine GNK Dinamo koja to i nije bila, bit će ponovno posla za fiškale. Uz ovih više od stotinu kaznenih prijava koji je tromjesečni rat za Dinamo uzrokovao, zasigurno će ići i ona oko pravnog tumačenja Statuta. Najvažnije pitanje bilo je - je li trebala biti potvrđena verifikacija novih članova iz redova povjerenika ili su oni automatski verificirani svojim dolaskom. Dvije strane dijametralno suprotno su tumačili taj stavak Statuta. A da će sve biti u par glasova, moglo se osjetiti već oko 14 sati kada su u Sheraton počeli pristizati članovi Skupštine.Struja protiv Mirka Barišića, odnosno “Mamićevci” kako ih se kolokvijalno naziva, zauzela je prednji dio hotelskog bara. I isijavala umjerni optimizam.

“Tu smo negdje. Da nam nisu oteli četiri povjerenika s najviše skupljenih navijača bili bi blizu toga da sami napravimo kvorum”, otelo se jednom od članova Skupštine. U isto vrijeme stigao je Marijan Vlak koji je ostao pri stavu iz prosinačke skupštine. Za razliku od nekih koji su promijenili mišljenje i time potvrdili stav da su bili protiv Krešimira Antolića, ne i Mirka Barišića.

“Neki će se obrazi crvenjeti večeras”, šapnuo nam je jedan iz ešalona Barišićeve struje koja je oko 16 sati počela pristizati u Sheraton. Izvršni odbor zauzeo je svoja mjesta u pozadini bara.

“Slavko, Slavko - dođi do nas”, milozvučno su pozvali proslavljenog rukometaša što je bio jasan znak da je Goluža zauzeo stranu. Zanimljiv je bio susret dvije grupacije povjerenika koji su izabrali različite strane. Prošli su jedni pored drugih - kao da ne postoje.

“Vidi ovo”, vadi Ivo Rogalo, povjerenik Dinama iz Širokog Brijega mobitel i pokazuje fotografije sa susreta povjerenika prije prosinačke Skupštine.

“Tokić i Paponja primaju priznanja za svoj rad na terenu od predsjednika Barišića. Pričao je da su oni jako važni za opstojnost kluba i dijelio im komplimente a na koncu ih je dva mjeseca kasnije izbacio iz članstva”, objasnio nam je Rogalo. Svi pitaju za Žigu. Legendarni povjerenik teško je podnio izbacivanje iz članstva i na koncu se nije niti pojavio u Sheratonu.

Malo kasnije sjedimo s drugom skupinom koja je ostala vjerna Mirku Barišiću. Pitaju za Ademija, Oršića…

“Nama je bitan samo Dinamo. Glasat ćemo po svojoj savjesti”, sukus je bio njihovih razmišljanja.

Sat vremena prije početka, u lobiju se pojavio i Štef Deverić. Malo je gledao, dovoljno da prema njemu doleti otrovna rečenica iz tabora struje protiv Barišića.

“Štef, već si jednom izdao Dinamo kada si otišao u Hajduk. Danas ćeš ga izdati po drugi put”, bila je pomalo neukusna strelica puna otrova upućena legendarnom Štefu koji se pravio da ne čuje. Ili doista nije čuo. Kako bilo, brzo je nestao u dijelu hotela koji je bio rezerviran samo za članove Skupštine i predstavnike medija. A kada smo kod novinara, sreli smo i Ivicu Medu koji je jedan od rijetkih pobjednika u ovoj borbi za Dinamo. Nakon nekoliko godina, Medi je prihvaćen zahtjev za akreditaciju.

“Vidjet ćemo je l' vrijedi samo za Skupštinu ili će biti aktualna i protiv Rijeke”, nasmijao se Medo koji je odlično pratio cijelu ovu priču. I došao na svoje jer je većinu toga odigranog najavio kroz svoje tekstove.

Sreli smo i simpatičnog Ivicu Hermana - PDV-a. Nije Skupština mogla proći bez stalnog pratitelja zbivanja na Maksimiru.

Na pitanje na čijoj je PDV strani, odgovorio je šeretski:

“Svi ste vi moja braća”.

Naravno, u njegovu slučaju je svaki euro potpuno identičan. I prijeko potreban da izgura dan…

Oko 18 sati lobi se naglo ispraznio. Skupštinari su zauzeli svoje pozicije, mediji svoje a ostatak koji je ostao ispred vrata je uzeo mobitele u ruke. Slutilo je da će biti cirkus već od prve minute… Iako su nas uvjeravali da je Stojko Mamić dobio jasne upute da se suzdrži od vrijeđanja, temperament najstarijeg od braće Mamić nije izdržao. Mete je Stojko pronašao u Marku Vukeliću-Bimbu, asistentu sportskog direktora i Hrvoju Šojatu, legendarnom doktoru koji su u ovoj priči ostali vjerni Barišiću.

Malo kasnije, u baru srećemo i Heinza Truskallera. Nije nam jasno što kao član Skupštine radi van dvorane.

“Imamo pauzu od deset minuta pa sam izašao malo”, rekao je član IO kluba iz Maksimira koji se brzo vratio u dvoranu. Svaka ruka u tom trenutku je bila bitna.

U međuvremenu je krenulo navijanje ispred Sheratona, uz pokoju detonaciju pirotehničke prirode… Iz dvorane su stizale vijesti kako je još uvijek natezanje oko verifikacije novih članova. Potom je bilo jasno i zašto. U slučaju da se osam povjerenika ne verificira - Mamićeva struja ima većinu. I sada je postalo posve izvjesno zašto su Žigrović, Paponja, Tokić i Primorac izbačeni iz članstva a da nije naveden razlog. Bez toga, Barišićeva opcija bila bi poražena…

“Gdje je Vlatka, je l' otišla iz hotela”, počeli su stizati upiti novinara iz dvorane a nakon što su primijetili kako predsjednice Uprave nema pored Barišića. No, Peras se brzo vratila na svoje mjesto.

Dva sata kasnije, nakon što je bilo jasno da Barišić neće dozvoliti glasanje o verifikaciji osmorice povjerenika, Mamićeva struja napustila je dvoranu srušivši kvorum.

“Ovo je bilo silovanje demokracije”, dobacili su pri izlasku. Malo tko je bio spreman stati pred medije, vidjelo se na njima da im je svega dosta i da žele što prije napustiti Sheraton. Među prvima Ivo Šušak koji je napadnut od strane nepoznatih osoba dok je čekao taksi. Da podsjetimo, čovjek ima 74. godine, vjerojatno više od dvojice napadača ukupno, obzirom na to da je Ivo Šušak kasnije za Germanijak izjavio da se radilo o mlađim osobama.

“Pitanje je tko je uopće brojao glasove. Već nam prijete da će sljedeći tjedan svi koji su glasali protiv Barišića dobiti otkaz”, požalio nam se jedan od članova Skupštine koji je ujedno i zaposlenik kluba.

S druge strane, Barišićeva struja je likovala… Pravno itekako upitna odluka oko odstranjivanja povjerenika donijela im je pobjedu. Doduše, ona bi lako mogla biti pirova kada sve instance odrade svoj posao ali tko sada mari za to. I Igor Štimac je izgubio za jedan glas 2010., pa je za dvije i pol godine dobio zadovoljštinu jer mu je Upravni sud dao za pravo u njegovoj čuvenoj bitki protiv Vlatka Markovića. Nije mu puno značilo…

Dinamo ulazi u novo razdoblje u kojem je pitanje izmjene Statua prioritet. Navijači su svoje odradili i dali potporu Mirku Barišiću u zamjenu za čvrsto obećanje da se kreće u izmjenu Statuta kluba. Nije im vjerojatno bilo lako pregristi činjenicu da je upravo taj čovjek predložio 2018. kako Dinamo nije oštećen u Mamićevim malverzacijama a sada moraju s njim u pakt.

Sada je red na predsjedniku kluba da ispoštuje dogovor. Jedan od mnogih kompromisa na koje je morao pristati da skupi taj jedan, dva glasa više. Iako, sudeći po svemu, ovdje bi lako mogla zaživjeti ona biblijska: “Ne vjeruj Danajcima niti kad darove nose”. Nadamo se da su navijači svjesni toga da je u Sheratonu bilo i previše onih koji kroz život i karijere najčešće prolaze s figom u džepu…

Što se pak same  skupštine Dinama,  koja je trebala odrediti budućnost kluba tiće,  imat će, prema očekivanjima, svoj nastavak. Naime, na skupštini na kojoj su se trebali izglasati novi saziv Skupštine te novi Izvršni i Nadzorni odbor Dinama srušen je kvorum te Skupština nije mogla donijeti pravovaljane odluke.

Podsjetimo, Dinamo prema statutu ima 80 ljudi u Skupštini pa je potreban 41 glas za kvorum i Skupštinu koja može donositi odluke. Međutim, iz više izvora nam je potvrđeno da je takvo tumačenje statuta upitno i da su Barišić i njegova struja potencijalno napravili bizarnu i ogromnu pogrešku. Po tom tumačenju, Zdravko Mamić je već danas mogao skupa sa svojim potrčcima biti zauvijek izbačen iz kluba.

O čemu se točno radi?

Naime, Dinamov statut nalaže kako njegova Skupština broji 80 članova. U drugom članku piše da je za kvorum potrebna natpolovična većina ukupnog broja skupštinara, što znači da je potrebna 41 ruka za donošenje odluka.

Više ljudi nam je potvrdilo da je baš 41 magična brojka koju treba dohvatiti kako bi se ostvarila mogućnost da se izglasaju svoje ideje i ljudi na skupštini. Međutim, imamo nekoliko pravnih mišljenja koja tvrde suprotno.

Naime, Dinamova Skupština nema u "praksi" 80 članova, nego su ih trenutno 73. Kada bi se ta brojka uzela u obzir kao brojka ukupnog broja skupštinara, onda bi Mirko Barišić s 37 ruku na današnjoj skupštini imao točno potreban kvorum za donošenje pravovaljanih odluka.

Zašto Dinamova Skupština nema 80 članova?

Naime, u odnosu na zadnju sjednicu Skupštine, onu održanu u prosincu, Dinamo ima sedam skupštinara manje u odnosu na brojku 80. Damir Krznar je sam otišao iz kluba i Skupštine, a jedan skupštinar je preminuo između prosinačke i ove sjednice.

Uz to, Dinamo je iz članstva isključio petoricu skupštinara koji, samim time što nisu više članovi kluba, ne mogu niti biti skupštinari. Za Mamićeve skupštinare Marija Pašalića i Hrvoja Kneza je Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne odnose zaključio da nisu valjani skupštinari.

Konačno, tri su skupštinara isključena iz Dinamovog članstva odlukom samog kluba. Riječ je o Mati Tokiću, Mariju Paponji i Marijanu Primorcu. Riječ je o Mamićevim povjerenicima koji su pod palicom osuđenog kriminalca iz Međugorja masovno učlanjivali ljude, a Mamić je sam, glasovnom porukom, navodio da to čine njegovim novcem i tako trguju utjecajem.

Što je Barišić mogao napraviti?

Iako je i sam Barišić bio uvjeren da mu je potrebna 41 ruka za kvorum, pa je nakon utvrđivanja da ih ima 37 raspustio Skupštinu, mogao je stvar istjerati do kraja te s 37 prisutnih skupštinara krenuti na izglasavanje.

Naravno, suparnička strana bi u tom trenutku uputila pritužbu na Grad koji mora verificirati takvu Skupštinu, ali bi se radilo o dva različita tumačenja statuta. Barišić bi imao i više nego dovoljno argumenata u svoju korist, ali čak i ako bi Grad presudio u korist njegovih protivnika, jasno je da je taj članak Statuta samo jedan od desetina besmislenih koji se pod hitno moraju mijenjati.

Što bi se dogodilo da umre 40 skupštinara?

Dinamov statut prepun je rupa i gluposti koje su i dovele do ovog cirkusa, a članak o tome što se podrazumijeva kvorumom samo je jedan od njih. Skupštinar je po svom smislu netko tko može glasati i donositi odluke, a to ne mogu ni mrtvi ljudi ni oni koji nisu članovi Dinama. Ako već piše da skupština ima 80 skupštinara, zašto izričito ne piše i da za kvorum treba 41 ruka?

Što bi se u teoriji - a dokazivanja poante radi, dozvolite da budem morbidan - dogodilo da između dvije skupštine premine 40 skupštinara? Znači li to da Dinamo više nikad u povijesti ne bi mogao imati pravovaljanu skupštinu jer ni teoretski ne može imati kvorum?

Ideja da je kvorum fiksan, a broj stvarnih skupštinara promjenjiv je samo još jedna u nizu umotvorina Miroslava Rožića i ostatka klike koji su krojili onaj Dinamov statut. Njime su htjeli osigurati doživotnu vlast kriminalcu koji je pobjegao u Međugorje, a pritom apsolutno nitko ne zna koliko skupštinara Dinamo zapravo ima i vrijedi li "glas" čak i onih koji više nisu među nama.

Navijači su godinama upozoravali na to koliko je sulud i opasan ovakav statut. Bez obzira na to što će se u Maksimiru dogoditi u bliskoj budućnosti, sada je svima jasno da on treba duboke i korjenite promjene.