Bobetko ga je nazvao jednim od najvećih Tigrova: Pero je usred rata poginuo na bizaran način

TRAGEDIJA TIGROVA

Na jadranskoj magistrali nedaleko Neuma na putu prema bazi u mjestu Klek s ceste je 10. rujna 1992. izletio vojni kamion TAM-110 prepun gardista. Čak četvorica pripadnika 1. gardijske brigade “Tigrovi” izgubila su život, dok ih je devetero teško ranjeno.

Radi se o jednoj od najtragičnijih epizoda iz ratnog puta 6. bojne “Tigrova” zvane “Orao”. Život su u nesreći izgubili Josip Dovrski, Božidar Brumen, Krešimir Marković i njihov zapovjednik Pero Itrić.

Zapovjednik Pero Itrić ujedno je i jedan od najvećih heroja 1. gardijske brigade “Tigrovi”, a general Janko Bobetko svrstao ga je u knjizi Sve moje bitke među 10 Tigrova koji su bili primjer bezgranične ljudske hrabrosti, uz bok Josipu Joviću i Damiru Tomljanoviću Gavranu.

Pero Itrić/Foto: Domovinski rat

Munjevit napredak od običnog vojnika do lidera

Pero Itrić rođen je 13. kolovoza 1971. godine u Gradačcu u Bosanskoj Posavini. Odrastao je u obližnjem selu Turić u obitelji Jakova i Mare s tri godine mlađim bratom Ilijom. Obitelj je živjela uglavnom od poljoprivrede, ali i od očevog rada u Njemačkoj i Austriji. Pero se školovao u Gradačcu gdje je završio srednju strojarsku školu te trenirao karate. Bio je odličan karatist, nositelj crnog pojasa.

Kasnije je stečena znanja i vještine prenosio na svoje Tigrove tijekom obuka, prisjetio se njegov brat Ilija koji je istaknuo kako u je stariji brat Pero bio uzor: “Uvijek ideš za starijim bratom, tako sam se i ja počeo baviti karateom. Pratio sam ga u stopu. Bio je omiljen u društvu. Bio je pojava, fakin, mangup…”, prenosi Domovinski rat.

U veljači 1991. godine Pero je otišao u Županju i prijavio se dragovoljno u MUP odakle je upućen u Rakitje gdje postaje pripadnik “Tigrova”. Vatreno krštenje doživio je u istočnoj Slavoniji kada je JNA raketirala bazu “Tigrova” u Erdutu. Pero Itrić čudom je prošao bez ranjavanja, a osnutkom 6. bojne “Tigrova” postaje njezinim pripadnikom i odlazi u zapadnu Slavoniju gdje se istaknuo hrabrošću koja se očitovala i u oslobodilačkoj operaciji “Orkan-91”. U “Tigrove” je došao kao običan vojnik, zatim je imenovan za zapovjednika desetine, pa voda i na koncu satnije koju je vodio 1992. godine u oslobodilačkim akcijama na dubrovačkom ratištu. U međuvremenu njegova je obitelj bila protjerana iz Turića u prognanstvo.