BOLAN OPROŠTAJ OD LP Dinamo je teško oštećen, ali i Bišćan je napravio veliki propust

Teško je i zamisliti kakvo je turobno ozračje bilo u zrakoplovu kojim su se Dinamovi nogometaši u noći na nedjelju vraćali u Zagreb. Bez plasmana u doigravanje za skupinu Lige prvaka, iako su još u sudačkoj nadoknadi držali golemu 2:0 prednost! Tko zna što je sve tužnoj i očajnoj plavoj ekspediciji prolazilo kroz glavu nakon 2:2 remija protiv AEK-a, remija koji, na žalost, ima težinu gorkog, mučnog i preteškog poraza. Jer to zapravo i jest...

Više od sat i pol, točnije 91. minutu, Dinamo je lebdio u raju. Mučio se kao "kristuš", ali je na krilima Livakovićevih čarolija držao mrežu nedirnutom, a istodobno je dvaput svladao suparničkog vratara. I nadoknadio zagrebački minus. Dobro je trener Igor Bišćan taktički postavio igru, momčad mu je bila također dobro psihološki pripremljena i nije "pukla" u paklu OPAP Arene u prvih pola sata i malo-pomalo Grci su, kako se i očekivalo, bili sve nervozniji.

Stigla su i dva pogotka kao začin hrabroj i odlučnoj igri Plavih, činilo se da će sve otići na Dinamovu stranu, a onda su uslijedili šokovi u sudačkoj nadoknadi. Što se to dogodilo i zašto se sve to dogodilo u trenucima kad je utakmica bila na izdisaju? Pa čak i nakon primljenog pogotka za 2:1 Dinamo je u džepu imao produžetke, no dosuđeni kazneni udarac sve je preokrenuo.

I nikako se ne možemo oteti dojmu da je norveški sudac Espen Eskas donio kvalitetnu odluku na terenu, ne pokazavši na bijelu točku nakon Ljubičićeve ruke. No, iz VAR sobe pozvao ga je Englez Stuart Attwell, a kad se to dogodi, u velikoj većini slučajeva suci mijenjaju svoju prvotnu odluku i dosuđuju kazneni udarac. Tako je, na žalost, bilo i ovaj put...

Taj nas je kazneni udarac podsjetio na onaj kojeg je u finalu SP u Rusiji dosudio Argentinac Nestor Pitana za Francusku protiv Hrvatske, sjećamo se dobro one Perišićeve ruke, u koju je udarila lopta, koju naš igrač nije ni mogao vidjeti! I brojna su poznata svjetska nogometna imena (Lineker, Shearer, Hoddle...) tada skočila i optuživala suca za užasnu odluku, Roy Keane ga je nazvao idiotom... I ova je odluka bila jednako užasna, jer se lopta od prsa Arauja odbila u Ljubičićevu ruku (koji je, jasno je to, morao biti oprezniji), udaljenu manje od pola metra! Nije, dakle, mogao nikako reagirati, niti je maknuti, nije ta ruka išla na loptu...

A druga, još i veća sudačka pogreška, zbila se prilikom izvođenja kaznenog udarca. Kasniji strijelac Vida, bilo je to očito, prerano je utrčao u 16-erac, stekavši tako nedopuštenu prednost i odbijenu loptu nakon Livakovićeve obrane Garcijina kaznenog udarca, pospremio je u mrežu. Taj je kazneni udarac morao biti ponovljen...

Dinamo je bio teško oštećen, nema tu nikakvih dvoumica. Međutim, postoje i potankosti koje treba analizirati unutar maksimirskih zidova. Mnogima je, naime, ostalo nejasno zašto Bišćan nije uopće reagirao u sudačkoj nadoknadi? Argentinac na AEK-ovoj trenerskoj klupi, Matias Almeyda, uveo je već do 76. minute petoricu novih, svježih igrača. Istina, bili su to istodobno i potezi očajnika, jer je dobro znao da mora nešto mijenjati kad gubi 0:2.

Bišćan je, pak, napravio samo jednu izmjenu, umjesto Špikića u 86. minuti na travnjak je uveo Marina. I imala je ta izmjena logike, napadač za napadača, želio je prenijeti loptu na AEK-ov dio terena i tamo se braniti, daleko od svojih vrata. Ideja je bila da svježi Marin pobjegne, sačuva i zadrži loptu, možda i zabije. Ali, dobra ideja nije imala i jednako dobru realizaciju, možda je, primjerice, iskusniji Emreli mogao ući umjesto Marina?

No, najveći je Bišćanov krimen što nije posegnuo za izmjenama u sudačkoj nadoknadi. Zašto je "zaspao" kad je bilo najvažnije? Mogao je još dva puta (petoricu se igrača može uvesti u tri navrata) u tih prokletih nekoliko minuta razbiti ritam AEK-u, koji je stihijski pritiskao. Pa nije li, k tome, zdravi razum nalagao da u tih nekoliko stotina sekunda u igru uđe iskusni i visoki srednji branič Dino Perić? Možda bi glavom izbio iz 16-erca loptu koja je Ljubičića pogodila u ruku...

U današnjem su nogometu, posebno nakon promjena zbog COVID-a 19, izmjene postale jako taktičko oružje, ne mijenjaju se više igrači samo zato što je netko ozlijeđen, ili umoran. Da je Bišćan iskoristio svoje pravo na izmjene, prekinuo bi te napade domaćina, unio bi im i dodatnu nervozu, da ne govorimo kako bi vrijeme lagano curilo...

Tko zna zašto je Bišćan bio samo puki promatrač zbivanja u presudnim trenucima? Jednom je legendarni hrvatski trofejni rukometni trener, Stjepan "Pič" Korbar, rekao:

- Kad ti momčad (u rukometu) gubi pet razlike, onda trener uleti na centar, izuva cipelu i poput luđaka lupa tom cipelom po parketu! Da, dobit će crveni karton, ali će i razbiti ritam suparniku, počet će nova utakmica... To je posao trenera, mora reagirati!

Možda Bišćan baš i nije trebao dotrčati na centar i skinuti kopačke, ali morao je reagirati izmjenama. A nije. K tome, već postaje indikativno da Dinamo prima presudne golove u sudačkoj nadoknadi. Hajduk, pa dvaput AEK, nek‘ se to dogodi još poneki put i bit će to – "Bišćanovo vrijeme"...

Ovako je, nakon svega, postalo – "Vidino vrijeme"! U osmoj minuti sudačke nadoknade prije 11 godina donio je Dinamu golemo slavlje protiv Ludogoreca, sad je u desetoj minuti sučeva vremena uništio snove Plavih o Ligi prvaka. I režirao zacijelo najtužniji Dinamov let doma u klupskoj povijesti. Možda je samo nogometašima Partizana bilo teže i lošije kad su letjeli kući u Beograd nakon maksimirske "petarde"...