Branko Smrekar: POŠTUJTE POVIJEST ZAGREBA I STANITE NA STRANU ISTINE

Zagreb, glavni grad svih Hrvata, stoljećima je po izgledu i uglađenom, profinjenom, kršćanskom ponašanju svojeg stanovništva (kinderštube odgoj) bio grad srednjeeuropskog kulturnog miljea.

Mnogi su ga zvali: mali Beč.

A onda je, prije 76 godina, 8. svibnja 1945. godine, u vojno ispražnjen Zagreb, ušla partizanska vojska, u kojoj je, po zapovjedi Tita, najvažniju ulogu imala 45. Srpska divizija s krajnjeg juga Srbije te u okviru nje, 20. Srpska brigada, jedinica formirana tek u rujnu 1944. na krajnjem jugu Srbije, a čiji je dobar dio bio sastavljen od amnestiranih četnika, koje je Tito ‘pomilovao’ u kolovozu 1944. godine.

Ta je, de jure tuđa, vojska danima provodila krvavi pokolj nedužnog naroda i, uz masovna smaknuća, uvela novu totalitarnu vlast nad Hrvatskom.

Bez suda je ubila desetine tisuća nenaoružanih vojnika, intelektualaca, žena, djece i staraca, a nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz Zagrebačkih bolnica.

Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz Zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica te oko 40 djece.

Ubijene žrtve su bacali u masovne grobnice.

Tako je u samom gradu Zagrebu registrirano i poznato preko 70 masovnih grobnica, (najveća u Gračanima sa 700 ubijenih žrtava), a u okolici njih još 60 .

Već tri dana nakon ulaska, 11. svibnja 1945. na Jelačić placu, su održali prisilan miting na kojem je govorio komandant II armije Koča Popović:

“Govorim vam i kao sin Srbije, demokratske federativne nove Titove Srbije”.

Za učinjene zločine, sedam visokih vojnih oficira II. i I. armije, od kojih su trojica bili Srbijanci iz Srbije (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat, dobilo je “Pohvalu vrhovnog komandanta Tita”.

Svaki gradonačelnik Grada Zagreba, trebao bi poštivati njegovu povijest i Titove žrtve te težiti njegovom duhovnom i materijalnom napredku.

Nažalost današnji čelnik Zagreba ni nitko od njegovih, nije na Jazovki odao počast nevinim žrtvama Zagreba, već su, u Brezovici, slavili, izmišljeni praznik njihovih ubojica.

Razumljivo mi je da birači Grada Zagreba nisu imali Bog zna kakvog izbora na prošlom glasovanju za gradsku vlast, već ih je vodila averzija prema prošlom korumpiranom čelniku i njegovim jatacima.

Nadam se da će preko 60.000 Hrvatskih branitelja Zagreba, istinski domoljubi, osobe koje uistinu vole Zagreb i oni koji su nezadovoljni stanjem u Zagrebu, dobro promisliti pri slijedećem odabiru.

Samo, da se mogu odlučiti, moraju imati izbor. Ja ga, ovog trena ni s tornja Župe Svetog Vida mučenika Brdovec, ne vidim. Ni jedne naočale, koje još ne nosim, iako im se nadam, mi tu ne bi pomogle. No do izbora je još daleko.

Ne dao Bog da Zagrepčani opet izdaju sami sebe, a time i Hrvatsku.

 ** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**