Da pukneš od smijeha. Srbi „nemaju pojima“ gdje su nestali!

Gdje su nestali hrvatski branitelji i civili tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata? Ovo pitanje ponovno je postalo aktualno. Naime, ovih se dana vode  neki „pregovori“, održavaju sastanci s predstavnicima Srba u Beogradu, ali još se ništa po tom pitanju konkretno ne događa. Oko 8 tisuća Hrvata jednostavno se ne mogu naći, „nitko“ ne zna što se s njima dogodilo, kako su ubijeni, gdje su pokopani. Srbi, predvođeni Miloradom Pupovcem“ također „ne znaju“ ništa, ali iznimno dobro znaju što se dogodilo sa Srbima u Vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak i Oluja, što se dogodilo s obitelji Zec… Međutim, kad se te i takve pita – Gdje je dr. Ivan Šreter, prave se kao da nisu s ovoga planeta! Također ih ne zanima ni sudbina nekoliko stotina hrvatske poginule djece tijekom Domovinskoga rata, ništa što nema veze sa srpskim patnjama. Oni i dalje, podlo i bezobrazno, ističu i podmeću svoju istinu, tj. da su žrtve i zločinci jedno te isto, da je bilo zločina s jedne i druge strane, pa čak govore i pišu i to da Srbija, Crna Gora i JNA nisu sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku! Kad ih se pita za srpske koncentracijske logore diljem Srbije, prave se da toga nije bilo, tako da će još za koju godinu ispasti da su Hrvati sami sebe napali!

Razni pupovci, krausi i slični, koji su rođeni nakon II. svjetskog rata, najveći su „borci“ za istinu i pravdu. Ako treba i desetak puta će s vijencima otići u Jasenovac, ali ne i u Maceljsku šumu. Nu, kad je trebalo braniti hrvatsku državu, jeste li ikada nekog od tih tzv. „antifašista“ vidjeli u odori hrvatskog vojnika? A po svim zakonima morali su i trebali braniti državu u kojoj i danas odlično žive, besramno nam uvaljujući  fraze da su „Hrvati genocidni narod“, „da su započeli Domovinski rat“, da su „ubijali nevine Srbe“, da „Hrvatska ne želi priznati da je u Jasenovcu pobijeno najmanje pola milijuna Srba i Židova“…

Koliko se laže i podmeće o ubijenima u ustaškim logorima, najbolji je primjer prvi otvoreni ustaški logor „Danica“ u Koprivnici. Otvoren je sredinom travnja 1941. Prvo su govorili i pisali razni koprivnički i drugi „istoričari“ da je tamo pobijeno najmanje 30 tisuća Srba i Židova, da bi danas prema nekim istraživanjima utvrđeno da su na tom mjestu ubijena tri čovjeka, ali  kad ih pitaš, gdje su sahranjeni – nitko nema pojima, a još manje kako su i na koji način ubijeni! Također je činjenica da na mjestu gdje je danas Spomen park „Danica“ nije bio logor, (tvrdi viši kustos Muzeja Grada Koprivnice prof. Dražen Ernečić) već nekoliko stotina metara dalje, gdje se popravljaju „Podravkini“ kamioni!

Dakle, nama se ne smije dogoditi ono što nam se dogodilo nakon 1945.-te, kad su partizani i komunisti „brojali“ mrtve i to na način da su neprestano izmišljali nove, veće brojke, bez ijednog dokaza.

Nu, sa Srbima i Crnogorcima ostaju još brojna neriješena pitanja, kao što je primjerice ratna odšteta ili vraćanje ukradenih predmeta, suđenje zločincima, od kojih su mnogi krivi i za oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica.

Međutim, u Hrvatskoj je prava „enigma“ kako su se sve ove godine nametnuli  notorni pupovci i slični kao „pravednici među narodima“, a riječ je o običnim špekulantima, koji odlično zarađuju na tuđim nevoljama. Naime, bila bi druga stvar da oni sve to što rade, rade humanitarno, da na tome ne zgrču velike novce, ali kad bi im se sutra ukinula nevjerojatno velika dotacija oni bi vjerujte istog trenutka odustali od borbe „za istinu“ i okrenuli bi se – nogometu, ili sadnji vinove loze.

Stoga, Hrvatska ne smije popusti ni milimetar, kad su žrtve u pitanju, sve ih se mora naći i svi koji su krivi moraju odgovarati!

A, prema nekim saznanjima, badava mi po Hrvatskoj tražimo nestale, (već bi ih našli!), kad su navodno oni već davno prebačeni u Srbiju, a o tome bi posve smo sigurni više znali razni stanimirovići, džakule i vodstvo bivšeg i sadašnjeg SDSS-a!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)