DIRNUO RUSKOG MEDVJEDA: Putinovo društvo već mu je prijetilo zbog ovoga, ali Plenković ne odustaje!
Hoće li posjet Kijevu Andreja Plenkovića imati političku štetu po Hrvatsku nakon što je još jednom dao snažnu podršku Ukrajini da se ona povrati na međunarodno priznate granice? Da, premijer je u Ukrajinu poveo cijelu četu poduzetnika, tu su i Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska turistička zajednica, njegova nekoć bliska suradnica, danas šefica Uprave Podravke Martina Dalić… Jasno je da je ovo prilika da se sklope neki poslovi, ali i da se (opet) razljuti gospodarski moćna Rusija.
Mnogi su se hvatali za glavu kad je u ovog kolovoza na samitu “Krimske platforme” Plenković na ukrajinskom poručio: “Krim je Ukrajina!”. Spomenuti samit ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao je “skupom vještica”, a veleposlanik u Zagrebu Andrej Nesterenko Plenkoviću je putem medija poručio da je “svako spominjanje Krima na dnevnom redu apsolutno neprihvatljivo”. I oko mirne reintegracije je bio skeptičan, tu je naglasio da “strane preporuke koje su sposobne izazvati u kijevskih vlasti iluziju mogućnosti snažnih scenarija u Donbasu neće pridonositi jačanju sigurnosti na jugoistoku Ukrajine”.
I danas je Plenković ponovio opet manje-više isto. Nije bio toliko dramatičan: niti je govorio ukrajinski, niti je eksplicitno uputio poruku o Krimu, no i dalje je spreman da Ukrajincima ponudi model našeg iskustva mirne reintegracije. “Svima su jasni stavovi svih. Tu nema ništa sporno, niti će išta utjecati na odnose s Rusijom. Rusi će se, što? Naljutiti? Nema razloga raditi drame, baš ih briga, vidjelo se to po reakcijama na prošle Plenkovićeve istupe. Reagirali su, ali to su načelno bile blage reakcije”, kaže nam stručnjak za geopolitiku Mario Stefanov.
Mirna reintegracije je zapravo – predaja
Ipak, nije posve uvjeren da bi se mirna reintegracija i hrvatska iskustva mogu primijeniti i u Ukrajini.
“Mirna reintegracija, zapravo, bila je predaja, samo su tražili da se to drugačije zove. Mora netko biti poražen da bi ga se mirno reintegriralo. Pobunjeni Srbi bili su pred vojnim slomom i bilo je samo pitanje koliko bi gubitaka bilo na hrvatskoj strani u slučaju vojne akcije. Dakle, ona ima karakter vojne predaje, uostalom, pregovore je vodio general Klein… Zašto bi ih vodio general, u suprotnom bi vodio neki političar“, pojašnjava svoje viđenje Stefanov.
Hrvatska se ne mora autocenzurirati
Riječi Stefanova potvrdio je i vanjsko-politički analitičar Denis Avdagić.
“Hrvatska podržava europske težnje Ukrajine, to je službena politika, i tek se načulo nekih stidljivijih poruka iz oporbe kako bi trebalo drugačije promišljati s obzirom na Rusiju. Međutim, pristajanje na takav stav, značilo bi kako se priznaje pravo Rusiji na njene interesne zone, zemlje na koju se stavlja ‘šapa’. To nitko u EU ne smije dozvoliti. Plenković je iskusan političar pa i diplomat. Hrvatska nema apsolutno nikakav razlog da se diplomatski autocenzurira i blokira kada je u pitanju Ukrajina i suradnja s njom. Članica smo dva zapadna bloka, EU i NATO-a, to je put koji smo odabrali i teško se borili za njega prilagodbama i harmonizacijom. To danas uključuje europske fondove, NATO zajednički kišobran, ali i pravo da ne strepimo od Rusije kada vodimo vanjsku politiku. Ako netko misli kako će nam zbog toga Rusija zavrnuti plinsku slavinu, stvari nisu tako jednostavne, i ne ide to samo tako. Naravno, vjerojatno u Moskvi nisu presretni, ali s obzirom na opušteno ponašanje ruskih veleposlanika u Zagrebu, možda bi zapravo ponajprije oni trebali promisliti o promjeni smjera vlastite diplomatske politike u Hrvatskoj i regiji…”
Dirnuo ruskog medvjeda
Inače, veze Andreja Plenkovića i Ukrajine, reklo bi se, neraskidive su. Prve spone datiraju iz vremena kad je naš premijer bio europarlamentarac, a ujedno i predsjednik Delegacije Europskog parlamenta za Ukrajinu. U Ukrajini je tada bio često i rado viđen gost, a sam je svojedobno izjavio da je s bivšim premijerom Vladimirom Grojsmanom u prijateljskom odnosu. Na Grojsmanov poziv otišao je i na svoje drugo putovanje kao hrvatski premijer, bilo je to u 2016. godine, a na neki način može ga se nazvati i povijesnim: radilo se o prvom posjetu hrvatskog premijera Ukrajini uopće. Plenković je išao u pohode u Kijev i u kolovozu ove godine na spomenuti samit “Krimske platforme”.
U oba navrata dirnuo je “ruskog medvjeda”. Prvi put je istaknuo kako je Ukrajina, kao i Hrvatska, bila žrtve brutalne vojne agresije i da je njihov teritorijalni integritet narušen silom. Ujedno je iskoristio priliku da ponudi hrvatska iskustva iz reintegracije istočne Slavonije koja “mogu biti korisna Ukrajini”. Rusi su brzo odgovorili – iz zagrebačkog veleposlanstva poručili su Banskim dvorima da se “umjesto besperspektivnih prijedloga o tom pitanju aktivnije zauzme za rješavanje kroničnih unutarnjih problema u vezi s pravima Srba i drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj”. Tadašnji ruski veleposlanik Anvar Azimov dan poslije prilikom televizijskog gostovanja domentuno je kako je zabrinut za budućnost hrvatsko-ruskih odnosa pa je, onako ovlaš upozorio da je “robna razmjena s Hrvatskom smanjena gotovo 50 posto”.
U kolovozu ove godine Plenković je bio još “sočniji”, dio svog govora na samitu “Krimske platforme” održao je na ukrajinskom, a zaključio ga je sa riječima “Krim je Ukrajina!”. Za Ruse je sve ostalo isto kao i 2016. godine, tek se promijenio veleposlanik. A veleposlanik – ovaj put Andrej Nesterenko- rekao je da ovaj korak, koji je ponovno potvrdio premijer Plenković tijekom svog posjeta Kijevu od 22. do 23. kolovoza, izaziva ozbiljnu zabrinutost. “Napori Zagreba da aktivno podijeli s Kijevom vlastito iskustvo u području izgradnje mira postavljaju puno pitanja. Dobro je poznato koliko je bilo žrtava u zamašnim vojnim operacijama “Bljesak” i “Oluja” 1995. godine te kakav su stvorili prisilni egzodus iz Hrvatske oko 250 tisuća Srba koji su tamo stalno boravili. Također želim napomenuti da je svako spominjanje Krima na dnevnom redu spomenute radne skupine apsolutno neprihvatljivo. Podsjećam da se ponovno ujedinjenje Republike Krim i Sevastopolja s Ruskom Federacijom dogodilo na temelju slobodnog i legitimnog izražavanja volje Krimljana.to reći. Očigledno ćemo morati donijeti zaključke”, upozorio je.
