KONCERT KOJI JE ISPISAO POVIJEST! Večer koja je uzdrmala Jugoslaviju i postala simbol otpora
Na današnji dan 1989. godine Prljavo kazalište održalo je na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu legendarni „Zabranjeni koncert”. Pred, prema procjenama, čak 300.000 ljudi bend je izveo svoje najveće hitove, a pjesma „Mojoj majci”, poslije prozvana „Ruža hrvatska”, postala je simbol nacionalnih osjećaja i otpora tadašnjem režimu.

Zagreb takvo okupljanje dotad nije vidio. Na današnji dan prije 37 godina, 17. listopada 1989., Prljavo kazalište na glavnom gradskom trgu promoviralo je album „Zaustavite zemlju” i održalo koncert koji je ušao u povijest hrvatske glazbe, ali i vremena u kojem se raspadala bivša država. Prema nekim procjenama, okupilo se oko 300.000 ljudi. Mnogi su, u nedostatku prostora, stajali čak i na kioscima.
Koncert je bio obilježen napetostima i pokušajima da se spriječi njegov održavanje. Milicija je stigla dvadesetak minuta prije početka s namjerom da isključi struju, no kroz golemu masu nije se mogla probiti. Članovima benda potom je naređeno da s pozornice objave kako se koncert otkazuje.
„Recite im vi!”, odgovorio je frontmen Jasenko Houra, poznatiji kao Jajo.
Godinama poslije objasnio je zašto je izgovorio upravo te riječi: „Oni su bili veći autoritet nego ja.” Dodao je kako ni tada ni danas nije volio „majstore koji imaju svoje represivne kombinatorike”.
No masa se više nije mogla zaustaviti. Sljedećih sat vremena Trgom Republike odzvanjale su pjesme Prljavog kazališta, a publika je u jednom trenutku počela vijoriti hrvatske zastave s povijesnim grbom. U ozračju sve snažnijih nacionalnih osjećaja i političkih promjena, koncert je prerastao glazbeni događaj i postao jedan od simbola vremena u kojem se približavao kraj socijalističke Jugoslavije.
„Neka u ova teška vremena Bog čuva i vas i nas”
Emocije su dosegnule vrhunac kada se Houra obratio publici riječima koje su ostale zapamćene:
„Samo da vam kažem, narode, neka u ova teška vremena Bog čuva i vas i nas.”
Uslijedile su ovacije, a završnica koncerta donijela je trenutak koji će obilježiti čitavu generaciju. Kada su se začuli prvi taktovi pjesme „Mojoj majci”, tisuće glasova stopile su se u zajedničku pjesmu. Ono što je nastalo kao pjesma posvećena majci preraslo je u mnogo širi simbol, a naziv „Ruža hrvatska” postao je sinonim za snažne emocije i težnju hrvatskog naroda za slobodom.
„Tada smo već imali dosta hitova, no svi su čekali ‘Ružu hrvatsku’. Nismo mogli pretpostaviti da će pjesma poprimiti takve razmjere. Činilo se kao da ljudi imaju tu potrebu za neovisnošću i da im je ta pjesma upravo to značila. Da nisam bio na pozornici, bilo bi mi drago da sam u publici”, prisjetio se Houra.
Velike emocije izazvala je i pjesma „Heroj ulice”, koju je publika pjevala zajedno s bendom. Koncert je prvotno najavljivan pod nazivom „Voljenom gradu”, no zbog političkih okolnosti i pokušaja zabrane ostao je zapamćen kao „Zabranjeni koncert”.
„Nemojte srušiti Trg, tu će se ban vratiti”
Uz glazbu i emocije, koncert su obilježile i riječi koje su u tadašnjim političkim okolnostima imale posebno značenje. Prema kasnijim Hourinim prisjećanjima, u jednom je trenutku poručio publici: „Nemojte srušiti Trg, tu će se ban vratiti.”
Ta je izjava, kako je poslije ispričao, mogla imati ozbiljne posljedice. Prema njegovim riječima, od gotovo sigurnog zatvora spasio ga je redatelj televizijskog prijenosa, koji je taj trenutak izbrisao iz snimke.
Unatoč napetostima, koncert je završio bez ozlijeđenih i uz tek manju materijalnu štetu. „Potrgao se jedan lanac na Manduševcu i lampa. To je ništa. Ljudi na običnoj svadbi razbiju više”, rekao je Houra.
Taj nastup, isticao je, nije se mogao usporediti s brojnim koncertima koje je Prljavo kazalište održalo na glavnom zagrebačkom trgu u kasnijim godinama. No upravo je koncert iz listopada 1989. ostao poseban: u trenutku kada su se političke i društvene promjene ubrzavale, glazba je postala mjesto na kojem su deseci tisuća ljudi javno izražavali osjećaje koje je tadašnji sustav teško mogao kontrolirati.
„Zabranjeni koncert” tako je ostao upisan u kolektivno sjećanje kao jedan od najvažnijih glazbenih događaja kasnih osamdesetih i simbol vremena u kojem su se mijenjali Hrvatska i čitava bivša Jugoslavija.
Izvor:PHB











