POGIBIJA BLAGE ZADRE: Posljednja borba zapovjednika obrane Borova naselja

Vukovar je ostao bez zapovjednika čije je vodstvo bilo jedan od oslonaca obrane Borova naselja.

Blago Zadro imao je 47 godina kada je poginuo na prvoj crti obrane Vukovara. Zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade toga je listopadskog jutra krenuo sa suborcima prema ugroženim položajima u Borovu naselju. U Kupskoj ulici, blizu željezničke pruge, pogodila ga je neprijateljska mitraljeska vatra.

Njegova je pogibija teško pogodila branitelje. Izgubili su čovjeka koji je organizirao obranu njihova naselja, obilazio položaje i zajedno s njima zaustavljao napade JNA i srpskih snaga. Autoritet je stjecao ondje gdje se ratovalo, među ljudima koji su ga poznavali kao susjeda, radnika Borova i suborca.

Kobno jutro u Kupskoj ulici

Borbe 16. listopada 1991. zahvatile su i područje Vinogradske i Kupske ulice. Prema svjedočanstvu Stipe Mlinarića, pripadnika Turbo voda, poziv Blage Zadre na okupljanje u zapovjedništvu stigao je rano. Kada su branitelji pod granatiranjem stigli u zapovjedništvo, doznali su da je njihov zapovjednik već krenuo s dvojicom suboraca i zatražio da dođu za njima.

Zadro je poginuo u Kupskoj ulici, nedaleko od Trpinjske ceste i željezničke pruge. Mitraljeska vatra onemogućavala je siguran prilaz njegovu tijelu.

Vukovarski branitelj Tomislav Josić u svjedočanstvu za HRT opisao je da je Zadro sa svojima naišao pred neprijateljsko mitraljesko gnijezdo. Zapovjednik koji je osobno vodio ljude u borbu stradao je na položaju na kojem se pokušavao zaustaviti novi neprijateljski prodor.

Zvonko Mlinarić Špeki poginuo je pokušavajući izvući zapovjednika

Uz posljednju borbu Blage Zadre neraskidivo je vezana pogibija 26-godišnjeg Zvonka Mlinarića Špekija, pripadnika Turbo voda.

Stipo Mlinarić posvjedočio je da su, stigavši Jadranskom do Kupske ulice, ugledali Blagu na cesti. U prvi su mah pomislili da nepomično leži čekajući prestanak pucnjave. Kada su se približili, shvatili su da ne daje znakove života.

„Plan je bio da izvučemo Blagu pod svaku cijenu, i pod cijenu vlastitih života“, ispričao je Stipo Mlinarić.

Zvonko je pokušao prijeći dio ceste i zauzeti položaj s kojega bi mogao djelovati po mitraljezu. Pogodila ga je ista neprijateljska vatra. Poginuo je nastojeći omogućiti izvlačenje svojega zapovjednika.

MORH u svojem prikazu tih događaja izričito bilježi da je Zvonko Mlinarić život izgubio u pokušaju izvlačenja Zadrina tijela u Kupskoj ulici. Njegova žrtva pripada istoj priči o obrani Borova naselja.

Gubitak koji je pogodio cijelu obranu

Koliko je Zadro značio svojim ljudima, pokazuje i to što se vijest o njegovoj pogibiji nastojala što dulje zadržati u uskom krugu. Hrvatski vojnik navodi da je razlog bila bojazan za moral vukovarskih branitelja.

Tomislav Josić posljedice je njegove smrti opisao riječima: „Kad je Blago poginuo, kola su krenula nizbrdo.“ To je svjedočanstvo suborca o težini gubitka čovjeka kojemu su vjerovali u najtežim trenucima.

Zadro je bio važna poveznica među braniteljima Borova naselja. Njegovo poznavanje ljudi i terena te spremnost da bude na ugroženim položajima davali su težinu njegovim zapovijedima. Nakon njegove pogibije obrana se nastavila, uz sve teže borbe i nove gubitke.

Istoga dana, na drugom dijelu vukovarskog bojišta, poginuo je i Alfred Hill, prvi zapovjednik satnije Vojne policije u Vukovaru. Stradao je braneći položaje na Sajmištu. Datum 16. listopada 1991. tako je ostao zabilježen i po gubitku dvojice istaknutih vukovarskih zapovjednika.

Od radnika Borova do zapovjednika obrane

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. u Donjim Mamićima kraj Gruda. Kao desetogodišnjak s obitelji se doselio u Borovo naselje. Ondje se školovao, zaposlio u kombinatu Borovo i osnovao obitelj.

Sa suprugom Katicom imao je trojicu sinova: Roberta, Tomislava i Josipa. U obranu Vukovara uključila su se i dvojica njegovih sinova.

U vrijeme demokratskih promjena politički se angažirao te sudjelovao u osnivanju i radu HDZ-a na vukovarskom području. S rastom oružane prijetnje uključio se u organiziranje obrane. Iako nije imao vojnu izobrazbu za zapovjednu dužnost koju je preuzeo, u borbama je pokazao organizacijske sposobnosti i stekao povjerenje branitelja.

U jednoj od ratnih izjava, koju prenosi Hrvatski vojnik, jasno je opisao svrhu obrane:

„Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne mislim da neće dobro proći.“

Trpinjska cesta i zaustavljanje oklopne sile JNA

Zadrino je ime trajno povezano s Trpinjskom cestom, jednim od ključnih pravaca napada na Borovo naselje. Ondje su branitelji pod njegovim zapovjedništvom zaustavljali tenkove i oklopne transportere JNA.

Protuoklopne skupine, među kojima su bili Žuti mravi, te pripadnici Turbo voda i drugi branitelji pretvorili su taj prostor u uporište otpora nadmoćnijem neprijatelju. Marko Babić i brojni drugi borci ostali su prepoznatljivi po borbama protiv neprijateljskog oklopa.

Zbog desetaka uništenih i onesposobljenih oklopnih vozila Trpinjska cesta dobila je naziv „groblje tenkova“. Uspjeh obrane počivao je na zajedničkom djelovanju ljudi na položajima, poznavanju terena i zapovijedanju koje je povezivalo pojedine skupine branitelja.

Ratne snimke sačuvale su Blagu Zadru među tim ljudima, u vremenu kada je obrana Borova naselja bila njihova svakodnevna zadaća.

Ratna fotografija koja je sačuvala njegov lik

Jednu od najpoznatijih fotografija Blage Zadre snimio je fotoreporter Mišo Lišanin 8. rujna 1991. Na njoj Zadro s puškom prelazi željezničku prugu, dok se u pozadini vidi silos.

Lišanin je opisao da je Zadro novinarsku ekipu vodio prema silosu te da je pri odlasku prvi prelazio izloženi prostor, a pri povratku ostao posljednji. Fotografija je nastala tijekom toga prelaska.

Taj je kadar ostao snažan dokument njegova sudjelovanja u obrani Vukovara: zapovjednik s oružjem, na terenu, izložen istoj opasnosti kao i ljudi koje je vodio.

Od ratnog pokopa do posljednjeg počivališta

Nakon pogibije Blago Zadro pokopan je na starom groblju kod vukovarske bolnice. Hrvatski vojnik navodi da je mjesto pokopa bilo označeno šifrom poznatom uskom krugu ljudi.

Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. godine iz masovne grobnice na vukovarskom Novom groblju, nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, u Aleji hrvatskih branitelja.

Ondje počiva i njegov sin Robert Zadro, koji se nakon obrane Vukovara nastavio boriti te je poginuo 1992. na Kupresu. Obitelj Zadro za slobodu je izgubila oca i sina.

Ime koje je ostalo u povijesti Hrvatske vojske

Za doprinos obrani Vukovara i Hrvatske Blago Zadro posmrtno je promaknut u čin general-bojnika. Njegovo ime nosi Zapovjedno-stožerna škola Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“.

Sjećanje na njegovu pogibiju čuva i imena ljudi koji su bili uz njega. Među njima posebno mjesto pripada Zvonku Mlinariću Špekiju, koji je izgubio život pokušavajući izvući tijelo svojega zapovjednika. Njihova posljednja borba ostaje svjedočanstvo povezanosti i požrtvovnosti branitelja Borova naselja.

Izvori

• Hrvatska enciklopedija: Zadro, Blago – životopis, vojna dužnost i posmrtno promaknuće. Hrvatska enciklopedija

• Hrvatski vojnik: Vojni vremeplov i Blago Zadro: zapovjednik kojeg su voljeli – mjesto pogibije, zapovijedanje i ratni pokop. Hrvatski vojnik

• Večernji list: Poginuo je izvlačeći tijelo Blage Zadre – svjedočanstvo Stipe Mlinarića o pogibiji Zvonka Mlinarića Špekija. Večernji.hr

• MORH: Obilježena 27. godišnjica pogibije generala Zadre i bojnika Hilla – pogibija Zadre, Hilla i Mlinarića. MORH

• HRT: Svjedočanstvo Tomislava Josića i Sjećanje na Blagu Zadru – okolnosti pogibije, posljedice za branitelje i ekshumacija. HRT

• Hrvatska katolička mreža, Borna Marinić: General bojnik Blago Zadro – životopis i svjedočanstvo o posljednjoj borbi. HKM

• 24sata: Kako je nastala fotografija Blage Zadre 8. rujna 1991. – svjedočanstvo fotografa Miše Lišanina. 24sata

• Portal hrvatskih branitelja: Arhivska snimka s Trpinjske ceste, 18. rujna 1991. – ratni videozapis i branitelji Borova naselja. Portal hrvatskih branitelja

Blago_Zadro_clanak_i_fotografije.zip