DUBROVNIK POD OPSADOM 1991.: Kako su hrvatski naoružani brodovi probijali pomorsku blokadu i dopremali pomoć braniteljima

Kako je Odred naoružanih brodova Dubrovnik uspostavio pomorski koridor, kojim su putovima plovili njegovi gliseri i što arhivski zapisi i svjedočenja govore o njihovu djelovanju?

Od prvog naoružanog isplovljavanja do opskrbnih ruta preko Šipana, djelovanje Odreda naoružanih brodova Dubrovnik pokazuje kako je opkoljeni grad održavao vezu s ostatkom Hrvatske. Gliseri su prevozili ljude i teret, izbjegavali ophodnje JRM-a i plovili pod prijetnjom vatre s mora i kopna. Pomorski koridor nije bila jedna slobodna ruta, nego niz opasnih veza preko Pelješca, Šipana i dubrovačkih luka.

Od zaplijenjenog glisera do prve plovidbe

U rujnu 1991. dubrovački obrambeni sustav tražio je način da nadzire morski prostor uz izduženu i teško branjivu obalu. Carinarnica Dubrovnik raspolagala je zaplijenjenim krijumčarskim brodom „Roby”, dugim 9,5 metara. Sekretarijat narodne obrane 19. rujna stavio ga je na raspolaganje za potrebe obrane.

U Atlasovu nautičkom centru u Mokošici brod je preuređen za ratnu uporabu: oklopljen je čeličnim limovima debljine šest milimetara i naoružan mitraljezom „Bren”. Pod imenom „Sveti Vlaho” prvi je put zaplovio Rijekom dubrovačkom 23. rujna 1991. Taj je datum odabran za Dan Odreda naoružanih brodova. Ratni zapovjednik Odreda bio je Aljoša Nikolić, a osnivanje su pokrenuli Miljenko Bratoš, Rudi Butković i Nikolić.

Zabilježena plovidba: 23. rujna 1991.

• Plovilo: „Sveti Vlaho”, ranije „Roby”.

• Pravac: prva plovidba Rijekom dubrovačkom.

• Zadaća: prvo naoružano isplovljavanje i početak operativnog djelovanja Odreda.

• Zapovjedni kadar: Aljoša Nikolić bio je ratni zapovjednik Odreda; brodom je zapovijedao Ladislav „Vlado” Merkaš.

• Početna posada: Josip Koprivec, Maro Medi, Vlado Merkaš i Robert Dabelić, prema kasnijem svjedočenju člana posade Josipa Koprivca.

Koprivčevo svjedočenje bilježi četiri člana početne posade. DuListov raniji povijesni prikaz navodi Koprivca, Medija i Merkaša, dok Dubrovački vjesnik Merkaša potvrđuje kao zapovjednika broda i za kasnije plovidbe navodi drukčiji, prošireni sastav posade. To je bila prva naoružana plovidba, a ne opskrbna vožnja tijekom opsade: opći napad JNA počeo je 1. listopada. Dubrovački dnevnik

Kad je cesta presječena, opskrba se preselila na more

JNA je 1. listopada 1991. pokrenula opći napad na dubrovačko područje s kopna, mora i iz zraka. U prvim danima listopada zauzimanjem Slanoga prekinuta je posljednja kopnena veza s ostatkom Hrvatske. U objavljenim kronologijama postoji razlika u datumu: MORH-ova publikacija navodi 4. listopada, a Muzej Domovinskog rata Dubrovnik i HRT 5. listopada. Svi izvori potvrđuju posljedicu — Dubrovnik je ostao bez cestovne veze prema sjeveru. morh.hr

Prvi pokušaj izravnog prijevoza pokazao je koliko je more bilo opasno. Dana 2. listopada admiral Sveto Letica usmeno je naredio Odjelu za podvodna djelovanja HRM-a da iz Stona preveze streljivo i lijekove u Dubrovnik. Transport je naišao na neprijateljske patrolne brodove. Skupina se razbila, nijedan od 14 gumenih čamaca nije stigao do odredišta, a devet ih je potopljeno. Ta se akcija odnosila na postrojbu HRM-a, a ne na Odred naoružanih brodova. 4_SNAGE-HRVATSKE-RATNE-MORNARICE Kula

Nakon početnih neuspjeha razvijena je etapna opskrbna ruta. Baze i skladišta uspostavljeni su u Brocama i Prapratnom na Pelješcu. Teret se prevozio do uvale Luka na Šipanu, zatim preko otoka do Suđurđa, gdje su ga preuzimali gliseri Odreda i prevozili prema Dubrovniku. Stanovnici Šipana pomagali su u premještanju ljudi i robe preko otoka, ponekad traktorima. Glavno uporište Odreda bilo je na Jakljanu. Muzej Domovinskog rata Dubrovnik

Praktična ruta opskrbe: Broce na Pelješcu → uvala Luka na Šipanu → kopneni prijenos preko Šipana → Suđurađ → Dubrovnik.

Ovisno o stanju na moru i položajima protivnika, prijevoz se odvijao i između Dubrovnika, Šipana i drugih luka. U povratku su gliseri prevozili ranjenike i civile iz grada. Pripadnik Odreda Josip Koprivec prisjetio se noćnih prijelaza riječima: „Na moru sami mrak. Voziš, ne vidiš ništa.”

Noćne vožnje pod nadzorom JRM-a

Odred nije imao ratne brodove koji bi se mogli ravnopravno sukobiti s većim plovilima JRM-a. Njegovu su flotu činili preuređeni privatni i komercijalni brodovi, gliseri i gumenjaci, a posade su bili dragovoljci s pomorskim iskustvom. Do sredine listopada u Odredu je bilo sedam brzih brodova te tehnička i radarska služba.

U Koločepskom kanalu gliseri su plovili u paru ili skupinama od tri broda. Noću su se nastojali približiti ophodnim čamcima i topovnjačama JRM-a kako bi prošli kroz mrtvi kut njihova naoružanja. S napredovanjem JNA na kopnu, osobito nakon što su njezine snage ovladale obalnim pojasom između Slanoga i Mokošice, posade su bile izložene i pješačkoj i topničkoj vatri s kopna.

Arhivski tragovi pokazuju da veza nije bila pouzdana u svakoj vožnji. Muzej Domovinskog rata Dubrovnik navodi sačuvane prosvjede zapovjednika ZOOD-a Nojka Marinovića upućene 6. operativnoj zoni i Zapovjedništvu HRM-a zbog neredovitih pošiljaka i tereta koji nije stizao u cijelosti. Pomorski koridor održavao je vezu s gradom, ali nije jamčio da će svaka pošiljka stići na odredište.

Konvoj „Libertas”: velika humanitarna plovidba

Dana 31. listopada 1991. u Gruž je, malo nakon šest sati ujutro, uplovio Konvoj „Libertas”. Predvodio ga je brod „Slavija”, koji je 28. listopada isplovio iz Rijeke. Prema ratnom izdanju Dubrovačkog vjesnika, u konvoju je bilo 29 brodova i brodica s oko 800 ljudi. U Dubrovnik je stigla prijeko potrebna humanitarna pomoć, uključujući hranu i lijekove.

„Libertas” je bio veliki humanitarni konvoj, dok je Odred svakodnevno održavao manje, rizične prijevoze između grada, otoka i peljeških luka. Te su se pomorske veze nadopunjavale: jedna je donijela opsežnu pomoć i okupila brojne sudionike, a druga je omogućila redovito prenošenje ljudi i tereta kroz razdoblje opsade

Razmjer djelovanja i poginuli pripadnici

Početkom 1992. Odred je imao 22 plovila. Kroz postrojbu je prošlo 117 pomorskih dragovoljaca. Grad Dubrovnik navodi da su gliseri tijekom djelovanja od rujna 1991. do prosinca 1992. prešli više od 35.000 nautičkih milja, prevezli više od 5.000 civila, ranjenika i vojnika te više od 4.000 tona tereta. HRT-ova stranica o dokumentarnom filmu navodi procjenu od 40.000 nautičkih milja; objavljeni su to približni zbrojevi, a ne precizan dnevnik svake plovidbe. Grad Dubrovnik

Grad Dubrovnik i Muzej Domovinskog rata navode pet poginulih pripadnika Odreda: Miljenka Bratoša, Gorana Gojkovića, Đuru Raguža-Kanadera, Matka Soču i Zdenka Zorića. U jednom razgovoru iz 2017. Josip Koprivec govorio je o trojici pripadnika poginulih tijekom napada na Dubrovnik; institucionalni pregled obuhvaća šire razdoblje djelovanja postrojbe. Grad Dubrovnik

Odred naoružanih brodova Dubrovnik nije imao dovoljno brodova da ukloni pomorsku blokadu. Njegove posade održavale su prolaz kroz nju: malim plovilima, etapnim rutama, poznavanjem akvatorija i ponavljanim noćnim vožnjama koje su opkoljenom gradu donosile ljude, ranjenike i teret.

Izvori

• Muzej Domovinskog rata Dubrovnik – Odred naoružanih brodova Dubrovnik

• Grad Dubrovnik – Obilježena 34. obljetnica osnutka Odreda

• MORH – 25. obljetnica oslobođenja juga Hrvatske, PDF

• Stvaranje i prva ratna djelovanja zapovjedništva i postrojbi HRM-a, PDF

• HRT Radio Dubrovnik – Gradoplov, 23. rujna 2016.

• Dubrovački dnevnik – ratna priča i svjedočenje Josipa Koprivca

• DuList – Ljudi velikog znanja i još većeg srca

• Dubrovački vjesnik – prvi zapovjednik broda „Sveti Vlaho” Ladislav Merkaš

• Dubrovački muzeji – Konvoj „Libertas” uplovio u Dubrovnik

• HRT – dokumentarni film „Ljudi od mora”

• Adria Ton production – „Ljudi od mora”, YouTube

• Morski HR – arhivska fotogalerija Odreda naoružanih brodova