15. LISTOPADA 1995. – ZAVRŠNICA JUŽNOG POTEZA: Hrvatske snage stale 23 kilometra od Banje Luke
Maestral, operacija Sana ’95. i Južni potez promijenili su vojnu ravnotežu u zapadnoj Bosni. HV i HVO stigli su do položaja s kojih je Banja Luka bila u dometu topništva, dok je Armija RBiH napredovala dolinom Sane

U listopadu 1995. hrvatske su snage u operaciji Južni potez zauzele Mrkonjić Grad, područje Manjače i hidroelektranu Bočac. Pred njima je ostala Banja Luka, udaljena oko 23 kilometra od dostignute crte. Grad nije bio zauzet, a tvrdnju da su hrvatske snage bile „na njegovu ulasku” treba zamijeniti preciznijim opisom: stigle su nadomak grada i dovele ga u domet dalekometnog topništva.
U izvorima se razlikuju završni datumi operacije. HRT navodi razdoblje od 8. do 15. listopada, dok vojno-stručni prikaz u časopisu Hrvatski vojnik navodi 8. do 12. listopada. Opći prekid vatre stupio je na snagu 12. listopada. Zato 15. listopada valja navesti kao završni datum prema dijelu kronologija, uz napomenu da su glavna borbena djelovanja prestala ranije.
Maestral i Sana ’95.: povezane, ali odvojene operacije
Operacija Maestral pokrenuta je u rujnu 1995. nakon Splitske deklaracije o vojnoj suradnji Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Snage Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane napredovale su u zapadnoj Bosni, a u akciji su sudjelovale i postrojbe Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Hrvatske su snage oslobodile Šipovo, Jajce i Drvar. Istodobno je Armija RBiH pokrenula zasebnu operaciju Sana ’95. s bihaćkog područja. U njezinu su tijeku snage Armije RBiH zauzele Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu, a u listopadu su ušle u Sanski Most.
Maestral i Sana ’95. bile su povezane koordinacijom i zajedničkim vojnim ciljem, ali nisu bile jedna operacija ni imale isto zapovjedništvo. Ta je razlika važna i za prikaz Južnog poteza: hrvatske snage napredovale su prema Mrkonjić Gradu, Manjači i Bočcu, dok su 5. i 7. korpus Armije RBiH vodili borbe na pravcu Sane.
Južni potez prema Manjači i Bočcu
Južni potez počeo je 8. listopada. Cilj hrvatskih snaga bio je potisnuti Vojsku Republike Srpske iz područja Mrkonjić Grada i Podrašničkog polja, zauzeti Bočac i osigurati prometnice prema Banjoj Luci. Operacijom je zapovijedao general Ante Gotovina, uz zapovjednike na terenu među kojima su bili Damir Krstičević, Ivan Korade i Miljenko Filipović.
Mrkonjić Grad pao je 10. listopada. Snage HV-a i HVO-a nastavile su prema Manjači i hidroelektrani Bočac. Zauzimanje elektrane, važne za opskrbu Banje Luke električnom energijom, imalo je vojni i psihološki učinak. Dostignuta crta nalazila se na Manjači, oko 23 kilometra od grada.
U Južnom potezu poginula su 42 pripadnika hrvatskih snaga, a 162 su ranjena, prema podacima koje je objavio HRT. U operaciji Maestral poginula su 74 hrvatska branitelja, a 226 ih je ranjeno.
Američki pritisak i pregovori o prekidu vatre
Međunarodni pritisak da se napredovanje zaustavi bio je stvaran. U rujnu 1995. američki izaslanik Richard Holbrooke razgovarao je s predsjednicima Franjom Tuđmanom i Alijom Izetbegovićem. Nakon tih razgovora američka je strana objavila da su se dvojica predsjednika obvezala da njihove snage neće pokušati zauzeti Banju Luku.
Diplomacija je djelovala u vrijeme pregovora o podjeli teritorija prema omjeru 51 posto za Federaciju Bosne i Hercegovine i 49 posto za Republiku Srpsku. U Washingtonu se strahovalo da bi zauzimanje Banje Luke izazvalo novu izbjegličku krizu, dovelo do izravnog uključivanja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i otežalo postizanje mirovnog sporazuma.
Postoje i kasniji navodi o prijetnji zračnim napadima. Izetbegović je 2000. rekao da mu je američki veleposlanik zaprijetio bombardiranjem ako se ofenziva nastavi; Holbrooke je osporio da su Sjedinjene Države koristile takvu prijetnju. Taj se navod odnosi na pritisak na Armiju RBiH i ne potvrđuje ultimatum NATO-a hrvatskim snagama. Ono što potvrđuju tadašnji izvještaji jest da je Washington tražio zaustavljanje napredovanja prema Banjoj Luci i da su se hrvatski i bošnjački predsjednik obvezali da grad neće pokušati zauzeti.
Vojni uspjeh i ljudske žrtve
U pregledu operacije ne treba izostaviti ni stradanje stanovništva na području Mrkonjić Grada. Fond za humanitarno pravo objavio je da je tijekom ofenzive na općinu 480 Srba ubijeno ili se vodilo kao nestalo. Na pravoslavnom groblju u Mrkonjić Gradu ekshumirani su posmrtni ostaci 181 osobe; među 136 identificiranih bilo je 34 civila i 102 pripadnika Vojske Republike Srpske. Ti podaci o žrtvama i ekshumaciji sami po sebi ne utvrđuju pojedinačnu kaznenu odgovornost.
Operacije iz 1995. bitno su promijenile odnos snaga i pojačale pritisak za pregovore, ali nisu dovele do potpunog vojnog poraza srpskih snaga niti do nestanka Republike Srpske. Daytonski sporazum sačuvao je Bosnu i Hercegovinu kao državu s dva entiteta, uz teritorijalni omjer 51:49. Južni potez zato treba prikazati kao snažan vojni uspjeh i važan dio završnice rata, ali ne kao zauzimanje Banje Luke ili ukidanje Republike Srpske.
Moljevićeva karta i pravne činjenice
Usporedba s projektom „Homogena Srbija” Stevana Moljevića iz 1941. može biti dio povijesne analize velikosrpskih teritorijalnih zamisli. Moljevićev je memorandum zagovarao širenje srpskog prostora i preseljenje stanovništva. Ipak, karta i prostorna preklapanja ne dokazuju da su ratovi 1941.–1945. i 1991.–1995. vođeni na identičnom teritoriju niti sama karta dokazuje izravni zapovjedni kontinuitet od Moljevića i Mihailovića do Miloševića.
Za rat u Bosni i Hercegovini postoje pravomoćno utvrđene sudske činjenice. Haški je sud Radovana Karadžića osudio za genocid u Srebrenici te za zločine povezane s planom trajnog uklanjanja Bošnjaka i bosanskohercegovačkih Hrvata s područja koja su bosanski Srbi smatrali svojima. U predmetu Karadžić sud nije utvrdio genocid u drugim općinama iz optužnice. Izraz „genocidna tvorevina” može se upotrijebiti kao politička ocjena, ali nije pravna presuda kojom je Republika Srpska kao današnji entitet proglašena genocidnom.
Izvori i audiovizualni materijal
Kronologija i vojne operacije
HRT: Obljetnica vojnih operacija „Maestral” i „Južni potez” — datumi, zapovjednici i gubici. glashrvatske.hrt.hr
Hrvatski vojnik: Abeceda operacije Južni potez — tijek operacije, položaji i kronologija 8.–12. listopada. Hrvatski vojnik
MORH: 25 godina Oružanih snaga Republike Hrvatske — pregled vojnih operacija 1995. morh.hr
5. korpus Armije RBiH: Operacija Sana ’95. — odvojena kronologija operacije Armije RBiH. 5th Corps Army of RBiH
Diplomatski, sudski i humanitarni okvir
Los Angeles Times, 20. rujna 1995. — tadašnji izvještaj o američkom pritisku i obećanju da snage neće zauzeti Banju Luku. Los Angeles Times
House of Commons Library: Bosnia in October 1995 — okvir 51:49 i dogovor o prekidu vatre. researchbriefings.files.parliament.uk
Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove: predmet Karadžić — konačni sudski nalazi o zločinima i genocidu u Srebrenici. irmct.org
Fond za humanitarno pravo: Mrkonjić Grad, 10. listopada 1995. — podaci o nestalima i ekshumaciji. Fond za humanitarno pravo
University of Oregon Scholars’ Bank: pregled četničkih programa i Moljevićeva memoranduma — sekundarni povijesni prikaz. scholarsbank.uoregon.edu
Wikimedia Commons: prikaz Moljevićeve karte — stranica navodi da je riječ o prikazu prema karti iz knjige Joze Tomasevića. Wikimedia Commons
Fotografije i videozapisi
HRT: Oslobađanje Jajca – 13. rujna 1995. — dokumentarni film o Maestralu i oslobađanju Jajca. HRT
HRT: Veterani mira o operaciji Južni potez — emisija sa sudionicima operacije. HRT
Hrvatski vojnik: arhivski prikaz Južnog poteza — članak s fotografijama i kronologijom.
Izvor:PHB











