DVOSTRUKI KRITERIJI ZA HRVATSKE BRANITELJE: Kako sustav mirovina zakida hrvatske branitelje i kažnjava one koji su nastavili raditi

Rasprave o braniteljskim mirovinama u Hrvatskoj često su glasne, ali rijetko utemeljene na cjelovitim činjenicama. U javnosti se uporno ponavlja teza o „povlaštenim“ mirovinama, dok dvije ključne stvarnosti ostaju gotovo nevidljive: osnovica za njihov obračun zamrznuta je još od 2016. godine, a desetak tisuća branitelja koji su nastavili raditi suočeni su s izborom između dvije nepovoljne mirovinske opcije, pišr narodno.hr.

Mirovine hrvatskih branitelja godinama su predmet polemike i ideološki obojenih rasprava. Često se naglašava njihova nominalna visina u odnosu na civilne mirovine, ali se pritom zanemaruje način na koji se one izračunavaju i činjenica da se sustav nije pratio stvarne ekonomske promjene. Dok su plaće i troškovi života značajno rasli, ključni elementi obračuna ostali su vezani uz pokazatelje stare gotovo desetljeće.

Tijekom godine sustav braniteljskih mirovina mijenjao se više puta – postoci su se smanjivali pa su se povećavali, pojedina prava ukidala pa se vraćala. Rezultat je složen i teško razumljiv model, u kojem su se zadržala dva problema koji danas presudno određuju položaj branitelja.

Prva je „zamrznuta“ osnovica.

Prema važećem zakonodavnom okviru, najniža braniteljska mirovina računa se na temelju 45 posto prosječne neto plaće iz 2016. godine. Ta referentna godina nikada nije ažurirana, iako su u međuvremenu u Hrvatskoj rasle više od 40 posto, a inflacija je dodatno smanjila kupovnu moć.

U praksi to znači da se mirovine i dalje temelje na ekonomskoj slici Hrvatske iz prošlog desetljeća. Iako postoje redovna usklađivanja i dodaci ovisno o duljini sudjelovanja u obrani zemlje, početna osnovica ostaje ista. Posljedica je postupno smanjenje realne vrijednosti mirovine.

Ako je logika sustava bila vezana uz prosječnu plaću, tada bi dosljedna primjena tog načela podrazumijevala i redovito ažuriranje referentne godine. U suprotnom, sustav dugoročno proizvodi financijski nepovoljan položaj za korisnike.

Drugi problem tiče se branitelja koji su ostali aktivni na tržištu rada.

Procjenjuje se da ih je oko 200 tisuća – ljudi koji su nakon rata nastavili raditi, graditi karijere i doprinositi gospodarstvu. Upravo oni danas često dolaze u najnepovoljniji položaj pri odlasku u mirovinu.

Sustav ih prisiljava na izbor: građanska ili braniteljska mirovina.

Ako odaberu civilnu mirovinu, vrijeme provedeno u Domovinskom ratu ne priznaje se u dvostrukom trajanju, iako je riječ o pravu koje odražava posebne okolnosti ratnog razdoblja. Ako pak odaberu braniteljsku mirovinu, ona se računa prema osnovici iz 2016. godine, što za mnoge znači znatno niži iznos od onoga koji bi ostvario temeljem svojih stvarnih plaća.

Drugim riječima, desetljeća rada i uplaćenih doprinosa često se ne vrednuju na način koji bi bio očekivan. Branitelji koji su nastavili raditi tako se nalaze pred izborom u kojem nijedna opcija nije u potpunosti pravedna.

Zbog toga se sve češće otvara pitanje treba li sustav mijenjati tako da istovremeno prizna i ratni doprinos i radni vijek. Jedno od mogućih rješenja jest uvođenje modela u kojem bi se vrijeme provedeno u obrani Hrvatske priznalo u dvostrukom trajanju i kod izračuna civilne mirovine.

Dodatnu konfuziju stvara i ukidanje nekadašnjeg modela dodatka od 50 lipa po danu provedenom u ratu. Taj je dodatak bio jasan i transparentan – za 1000 dana sudjelovanja donosio je 500 kuna, odnosno oko 63 eura povećanja mirovine.

Kasnijim izmjenama zakonodavstva taj je model ugrađen u novi sustav obračuna, u kojem se vrijednost ratnih dana više ne izražava kroz fiksni iznos, nego kroz postotke i ukupnu mirovinsku formulu. Time je sustav postao manje razumljiv, a stvarna vrijednost ratnog doprinosa – osobito u kontekstu zamrznute osnovice – s vremenom se smanjila.

Zbog svega navedenog, problem braniteljskih mirovina ne može se svesti na jednostavne tvrdnje o privilegijama. Riječ je o sustavu koji se godinama nije prilagođavao ekonomskim promjenama i koji u određenim segmentima proizvodi očite nejednakosti.

U idućim godinama veliki broj radno aktivnih branitelja ulazit će u mirovinu. Hoće li zakonodavni okvir do tada biti prilagođen ili će i dalje morati birati između dvije nepovoljne opcije, pitanje je koje više ne može ostati na margini javne rasprave.

Jer za mnoge od njih ovo nije političko pitanje, nego pitanje osnovne pravednosti – da godine provedene u obrani države i desetljeća rada u miru budu jednako priznati na kraju radnog vijeka.