EUREKA! EUROPA ČINI SE KONAČNO MIGRANTE SHVAĆA OZBILJNO: DOBRO JUTRO BRUXELLES!

Trebalo je gotovo 5 godina pa da se gospodi u Bruxelles-u upali lampica i da počnu shvaćati ono što je nama običnim ljudima u rubnim dijelovima EU od početka bilo jasno: posrijedi je organizirana invazija na Europu koja može imati teške, dapače, nesagledive i nepopravljive posljedice. I toj se istini konačno moralo pogledati u lice i u prijestolnici Europske unije.

A bili smo dotjerali dotle da su nam europski moćnici (i njihovi trabanti u Hrvatskoj) čak počeli prijetiti kažnjavanjem u slučaju "širenja ksenofobije" prema migrantima (što je ustvari značilo da se istina o nasilnom ponašanju pojedinaca i skupina iz redova migranata ne smije javno iznositi, kao ni bilo što drugo s negativnim konotacijama vezano za istu populaciju - pod prijetnjom novčanih i zatvorskih kazni!). Na velika vrata se pokušao uvesti verbalni delikt (ili delikt mišljenja) kao pravna i civilizacijska stečevina nove "napredne" i "progresivne" Europe!? U čije ime, za čiji račun i po čijem nalogu!? Tako smo uglavnom morali šutjeti o slučajevima pljački, silovanja, ubojstava i drugih kriminalnih djela i praviti se da je stanje normalno.

No, krčag ide na vodu dok se ne razbije - kaže jedan stara poslovica.

Nema više poziva frau Angele Merkel kako su migrantima "vrata otvorena", niti sentimentalnih lamentacija ostalih "humanitaraca" iz istog kruga, Orban više nije ni izbliza onako "crn" kakav je do jučer bio, Poljska je manje "kužna", "ksenofobična" i  "konzervativna", a i naše perjanice ljudskih sloboda i prava koje su ultimativno zagovarale neselektivno propuštanje migranata preko hrvatske granice mimo zakona i bez dokumenata, po sistemu "navali narode" - a sve pod egidom "humanizma" i "solidarnosti" - nešto su tiše nego inače.

Čak nam je i friško izabrani predsjednik Zoran Milanović manje radikalan u svojim "samaritanskim" stavovima, pa se u nedavnom obraćanju javnosti povodom aktualne migrantske krize (i svega što se događa u Grčkoj) ograničio na to da nas ("neuke" i "neobaviještene") podsjeti kako su to (ipak) "ljudi" i "prije svega ljudi" (na znanje i ravnanje - da ne bismo imali dilema oko toga). No, nije onako rezolutno (kao do jučer) otklanjao svaku mogućnost obrane od migrantskog vala i ismijavao postavljanje žice na granicu ili angažiranje vojske. To je elegantno prešutio zadržavajući se na svojoj filantropskoj (ovdje već citiranoj) opaski.

Kad se govori o aktualnoj migrantskoj krizi (koja s prekidima traje više od 4 godine), nameće se prije svega jedno logičko pitanje na koje do sada nitko ne daje odgovor: Zašto muslimanski migranti (koji čine golemu većinu te mase), ne odlaze u islamske zemlje (Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Iran, Saudijsku Arabiju, Katar, Oman, Butan itd., itd.) od kojih su mnoge bogatije nego države u zapadnoj Europi, i s kojima ih uz to vezuje zajednička vjera a mentalitet, način života, a kultura i običaji su im istovjetni, srodni ili vrlo slični? Razumije se da kršćani nastoje doći do Europe - jer su danas u tom području najugroženiji - ali za muslimane nema nikakvoga opravdanja, osim ako u obzir ne uzmemo planiranu invaziju na Europu koja je u tijeku.

Kriza je 2015. godine započela tako što se Europa suočila s valom izbjeglica kao posljedicom stvaranja "Islamske Države" i to se moglo donekle razumjeti. Uostalom, jedan veliki dio njih se u to vrijeme sastojao od žena i djece. I tu se moralo pristupiti humano i s oprezom prema najranjivijima i imati razumijevanja za nevolje onih koji su pred ratnim strahotama tražili spas - pa i u Europi.

U međuvremenu, situacija se stubokom promijenila, pogotovu nakon propasti "ISIL-a". Više to nisu samo ratne izbjeglice (najmanje je takvih), nego i ekonomski migranti, pa i oni za koje se ne zna zašto idu baš u Europu.

Mi u zadnje 2-3 godine imamo čitave horde militantnih mladih i sredovječnih ljudi koji atakuju na granice EU nasilno i bezobzirno i nastoje po svaku cijenu dočepati se svog cilja: zapadne Europe (da li samo zapadne Europe!?). To su po pravilu ljudi bez ikakvih osobnih dokumenata kojima bi dokazali svoj identitet, ali koji jako dobro znaju kud idu - jer imaju mobitele s aplikacijama za orijentaciju, raspolažu i novcem potrebnim za putovanje, međusobno su dobro koordinirani; sve u svemu ovo što se događa nije ni nalik bilo kakvom "izbjegličkom" valu, nego prije svega osmišljenoj i organiziranoj invaziji.

Oni koji bježe od rata i cilj im je sačuvati živote nisu agresivni i ne dolaze na granicu Europe s povicima "Allahu Akbar!" i "Tekbir!" Oni ne pale gume na graničnim prijelazima, ne bacaju komade drva i kamenje na policiju, ne prijete, ne prelaze tajno granicu, ne napadaju ljude nakon ilegalnih ulazaka, ne upadaju nasilno u kuće, ne bave se pljačkom, ne siluju i ne ubijaju.

Dakako, nisu svi nasilnici, ali dovoljno je da među njima 1 ili 2 postotka takvih pa da u Europi izazovu kaos. Ne treba posebno napominjati kako je svaka osoba kojoj nije pouzdano utvrđen identitet i ne zna se razlog zbog kojega ulazi u bilo koju europsku zemlju, potencijalni rizik za sigurnost njezinih građana.

Treba li to komu od odgovornih i danas nakon svega što se događa objašnjavati i dokazivati?

 

Zlatko Pinter