Glasnović: Svijet koji je odbacio Boga nema budućnosti

2020. – JUREĆI VLAK BEZ STROJOVOĐE?

Jim Morrison, pop ikona zbunjene Woodstock generacije nađen je mrtav u kadi pariškog apartmana u ljeto 1971. godine. Prije ranog preseljenja na Drugi svijet napisao je sljedeće stihove: „Budućnost je neizvjesna, a kraj je uvijek blizu.“ Tako je od pamtivijeka jer ljudska narav kao i nagle prirodne pojave, pandemije i financijske krize nisu predvidljive. Bezbroj raznih varijabli mogu izazvati domino efekat u sadašnjem globalnom poretku. Što nas čeka u 2020.?

Brexit nam je pred vratima. Izlazak iz EU ugrožava stoljetnu uniju Engleske s Walesom, Škotskom i Sjevernom Irskom. Kako će izgledati granice UK-a nakon Brexita? Magla nesigurnosti već se spustila na Otočka tržišta. Kako će se to odraziti na globalnu ekonomiju? Povjesna konstanta je da se politika nikada ne odvaja od ekonomije.

Iako je privremeno uspostavljen „prekid vatre“ u trgovinskom ratu između Kine i Amerike, taj spor do sada je globalnu ekonomiju koštao više od 300 milijardi dolara. Društveni nemiri, od Hong Konga do Čilea, već su poremetili investicijske cikluse i investicije za 2020. godinu. Nakon desetljeća bez ozbiljne recesije čeka li nas nova ekonomska kriza?

Voda je najvažniji resurs na Zemlji oko kojeg će se u bliskoj budućnosti možda voditi novi sukobi. Dovoljno je pogledati spor oko Nila između Egipta i Sudana da nam otvori oči za nove stvarnosti.

U ožujku 2020. EU objavljuje tzv. Zeleni plan za eliminaciju fosilnih goriva iz europske ekonomije do 2050. godine. Kako će propisi navedeni u Zelenom planu utjecati na džepove europskih građana? Procjenjuje se da će svaka godina provedbe plana koštati milijarde eura.

Nakon ratifikacije Pariškog klimatskog sporazuma iz 2017., u Hrvatskom saboru postavio sam pitanje o mehanizmu provedbe za zemlje potpisnice. Danas je očito da pojedine zemlje neće moći bitno smanjivati kvote ugljičnog dioksida niti u sljedećim desetljećima.

Na žalost „Zelenih križara“ Svijet u velikoj mjeri ne ide u smjeru obnovljivih izvora energije nego upravo u suprotnom pravcu. Citiram jedan od najprestižnijih „think-tank“ istraživačkih instituta u SAD „Brookings“ : „Ugljen ostaje dominantno gorivo za proizvodnju struje u Indiji i nakon 2030. Indijska vlada povećava proizvodnju ugljena sa 700 miliona tona na milijardu tona godišnje.

Kina ostaje najveći potrošač ugljena. Amerika povećava proizvodnju nafte i plina, a istovremeno razmišlja o povlačenju iz Pariške konvencije. Dok se Hrvatska spori oko LNG terminala na Krku, Rusija otvara 8.000 km dugi plinovod do Kine. Danas je očito da zemlje s većom populacijom ne mogu zamjeniti velike i kompleksne energetske sustave preko noći. Obnovljiva energija ostaje san, ne tako bliske budućnosti.

Populacija Afrike naglo se povećava (neke demografske procjene pokazuju da će se sadašnjim rastom populacija na kontinentu udvostručiti do 2050.), a prosječna dob Afrikanca je 19 godina. Kako će propale države, kao Zimbabve, rješavati probleme nezaposlenosti i siromaštva? Militantni islam, kao novi destabilizirajući faktor, prelio se na Afrički kontinent.

S druge strane, Zapad se suočava sa velikim padom nataliteta, starenjem stanovništva i nedostatkom radne snage. Ekonomisti nam govore da moramo povećati populaciju ako želimo održivo gospodarstvo. Kanada je digla svoju kvotu za ekonomske useljenike do 350 000 do 2021. To je dvostruki mač. Za 5 godina Kanada više neće biti zemlja Zapada. Već sada je vidljivo da poplave migranata (raznih etničkih i vjerskih pripadnosti) mijenjaju lice nacija i kulturni krajolik. To je eksplozivna kombinacija, ne samo za autohtone kulture nego i za društvene ustanove.

U Njemačkoj, primjerice, skoro 700 000 beskućnika, većinom emigranata bez urednih papira boravi na ulicama. Pokrajina Quebec , primjerice, za dobivanje stalnog prebivališta kao uvjet uvodi prolaz na testu kojim se provjerava prihvaćanje i poštivanje vrijednosti zemlje domaćina.

Svijet se nalazi u novoj verziji „Hladnog rata“. Američko povlačenje iz Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa (INF) s Rusijom poništava znatna smanjenja postignuto nakon završetka Hladnog rata.

Kineska ekonomska moć i utjecaj se širi, a istovremeno Peking ulaže ogromna sredstva u izgradnju nuklearnog arsenala. Sve te tzv. supersile također izvoze ogromne količine konvencionalnog naoružanja na sve kontinente. Samo Zapadne zemlje svake godine izvoze naoružanja u vrijednosti više od 80 milijardi dolara. Noćna mora Zapada ostaju militantni jihadisti kojima je dostupno NBKO (nuklearno, biološko, kemijsko oružje).

Ekonomska anksioznost i nuklearni rat nisu jedine prijetnje. Globalnom zdravstvenom sustavu prijeti nova opasnost, a to je otpornost bakterija na antibiotike (AMR). Oko 26% bakterija već je otporno na standardne antibiotike. To postaje globalni problem medicine i potencijalni uzročnik smrtnosti broj jedan do 2050. Ako se otpornost popne na 40% najjednostavniji kirurški zahvat postaje rizičan. Financijski teret te nove pošasti već se mjeri u milijardama dolara na globalnoj razini.

Sve ovo je današnja prijeteća realnost koja neće ispariti sama od sebe. Svijet neće spasiti nikakve 5G mreže, umjetna inteligencija i digitalne revolucije. Povjesničar Arnold Joseph Toynbee izjavio je „Civilizacije umiru od suicida a ne od ubojstva“. Također je ustvrdio: „Od dvadeset i dvije civilizacije koje su se pojavile u povijesti, devetnaest njih je propalo kad su dostigli moralno stanje u kojem se nalazi Amerika danas“.

Što je onda s Europom koja gubi kulturne i povijesne vrijednosti koje su duhovno neodvojive od nacije i države. U nekad kršćanskoj Francuskoj zabranjuju se Božićne jaslice i Božićne pjesme. Danas više ljudi umire od pretilosti nego od gladi. Ulazimo u novo mračno doba duhovne tame gdje algoritmi oblikuju mišljenje i gdje 45% tinejdžera provodi prosječno 7,5 sati dnevno on-line.

Internet sve više postaje sajam taština za luđake i sredstvo društvenog inžinjeringa koji se provodi kroz dezinformiranje, emocionalnu manipulaciju i kognitivnu sabotažu. Mediji ne izvještavaju o činjenicama nego interpretiraju vijesti u skladu s novim svjetskim poretkom. Stvarnost nas stalno vraća na Orwella i njegov vizionarski roman „1984“ u kojem se mediji, film i školstvo podređuju tzv. Ministarstvu istine (laži).

Svake godine smo bliži toj distopiji gdje se istina naziva laž, a laž istinom. U Orwellovoj imaginarnoj Oceaniji, glavno geslo je „Neznanje je snaga“.
Istinski proroci nisu razne babe Vange i vidoviti Milani.

Istinski proroci, bez obzira na progonstva koja su doživljavali, uvijek su nosili istinitu Božju poruku i poziv na obraćenje kao izlaz iz duhovne tame i prokletstva. Kao kršćani moramo pokrenuti svoje živote u djelovanje prema Božjim zapovijedima.
Svijet koji je odbacio Boga nema budućnosti.