Kako je etničko čišćenje pretvoreno u (ne)kulturni događaj – tko se ovdje kome ruga?
Festival “Nosi se” u Benkovcu predstavlja se kao manifestacija pluralizma i kulturne različitosti. No, pluralizam nikada ne smije biti smokvin list za iskrivljavanje ili prešućivanje povijesti. Kada se spominje Benkovac i njegova nedavna prošlost, treba jasno reći: u samo nekoliko dana 1991. pobunjeni Srbi etnički su očistili taj prostor od Hrvata, a većinu su mučki ubili. To je činjenica. To je povijest. To je bol koja se ne može relativizirati nikakvim “kulturnim dijalozima” ni festivalskim programima.
Govori li se danas o pluralizmu, nužno je postaviti pitanje: je li pluralizam to da se žrtve prešućuju, a njihova patnja zamjenjuje umjetnim narativima? Ako je tako, onda se ne radi o pluralizmu nego o cinizmu. Jer svaka manifestacija koja se odvija na mjestu masovnog stradanja, a da ne prizna tu povijest, postaje uvreda za žrtve i njihove obitelji.
Pluralizam ne znači da možemo šutjeti o zločinima. Ne znači da možemo zamagliti istinu. On ne podrazumijeva “ravnotežu krivnje” niti licemjernu neutralnost. Pluralizam podrazumijeva otvorenost, ali istovremeno i poštovanje prema onima koji su dali život za slobodu. U Benkovcu, gdje su Hrvati mučki ubijani i protjerani, bilo kakav pokušaj negiranja tih činjenica predstavlja novi zločin – ovaj put nad istinom.
A istina je i to da Hrvatska i danas traga za 1.719 nestalih osoba iz Domovinskog rata. Sasvim je sigurno da postoje pripadnici srpske zajednice, uključujući i one koji žive upravo na tom području, koji znaju gdje su masovne i pojedinačne grobnice, a šute k’o zaliveni. Dokle god ta istina ostaje skrivena, dokle god šutnja guši pravdu, svaka priča o pluralizmu postaje lažna i uvredljiva.
Graditi pluralizam na negiranju činjenica, krivotvorenju povijesti i zataškavanju zločina – to je zločin sam po sebi.
