Kratkotrajna “slava” za trajni zaborav

U posljednje vrijeme iz Hrvatskog sabora svjedočimo i sjednicama Antikorupcijskog vijeća na kojem se bez ikakvog reda i s previše galame pozvani saslušavaju o upravljanju INA-om, a nakon što je u toj kompaniji zamračena milijarda kuna. Sve se odigrava u organizaciji Mosta i njegova neslužbenog glasnogovornika, notornog Nikole Grmoje, prije bi se moglo reći trbuhozborca šarolikog interesnog društva.

Na sjednice su pozivani mnogi, bez jasnih kriterija. Pozvani su i premijer Andrej Plenković, bivši ministar Tomislav Ćorić, koji dolazak odbijaju, pa čak i nekadašnji čelnik Janafa i osumnjičenik za pronevjere Dragan Kovačević. Vladajući tvrde da saslušanja pred Antikorupcijskim vijećem nisu u skladu sa zakonom, a oporba da je riječ o pokušaju skrivanja posljedica afere. U konačnici sve se pretvorilo u politički show, svojevrsni "celebrity populizam" u onom negativnom smislu, za zabavljanje svekolike javnosti i samopromociju tzv. istražitelja. I nije to jedini slučaj političkog fijaska. A kako i ne bi, jer i analitičari su već primijetili kako je "hrvatska politička scena puna političara opće prakse koji pokušavaju uvjeriti građane da o svemu sve znaju, a uz to su im silno na srcu hrvatski interesi, pa u to ime mnogo pričaju. No, i površna analiza njihovih traktata pokazuje da im je jedini cilj samopromocija. Argumenti, točnost podataka, ideje za rješenje - nisu bitni! Neki su posebno uporni i glasni, jer kao mnogo znaju i o Fortenovi, o porezima, o rafinerijama, o zakonima svake vrste, o... bilo čemu".

Oni, i njima slični, u svijetu se u posljednje vrijeme prepoznaju kao celebrity političari sa svim negativnim konotacijama koje u sebi sadržava taj pojam. Riječ je, kako se navodi, o relativno novijem fenomenu, produktu podinterpretiranog narativa - potkapacitiranog društva. Nekoliko je osnovnih karakteristika celebrity političara: javne su osobe koje uzimaju elemente popularne kulture kako bi se svidjeli publici, odnosno glasačima, razvojem interneta i društvenih mreža pojedinci postaju poznati zbog toga što se priča i piše o njima, nikakav rad iza toga ne mora stajati, politika je preuzela vodeću ulogu show businessa - show se odvija trgovinom s glasovima i mandatima… Celebrity politika je zapravo vezana uz ideju popularizacije politike.

SHIZOIDNA POZICIJA

Glavni problem političara je kako doprijeti do ljudi, jer politika ljude sva manje zanima. Cijela ta priča sa celebrity politikom zapravo se svodi na pokušaj povezivanja s građanima, pokušaj pronalaženja nekog zajedničkog prostora koji političari dijele s običnim građaninom, upozoravaju analitičari. Celebrity politika, gledana u kontekstu populizma, ima jednu paradoksalnu, pomalo čak i shizoidnu poziciju: s jedne strane približava političare građanima, a s druge strane celebrityji su dio establišmenta koji populisti preziru. Najvažnije je reći da je populizam zapravo posljedica lošeg stanja liberalne demokracije. Dakle, društveni je sistem koji mi poznajemo u krizi. Postavlja se pitanje jesmo li ušli u jednu novu paradigmu, hoćemo li sada imati borbu mainstream stranaka i populističkih stranaka. Inače, podsjetimo, populizam (iz latinskog: populus = narod), označava način politike koji prikazuje "istaknutu bliskost narodu" i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Apelira na instinkte i nudi jednostavna rješenja, pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uvelike zanemaruju.

Političari koji poprimaju karakteristike celebrityja u svijetu nisu nepoznanica. Između ostalih, u tom se kontekstu istaknuo primjerice Bill Clinton, u svojim gostovanjima po kasnovečernjim showovima te sviranju saksofona. No ako je netko uspio stvoriti kult popularne državne ličnosti onda je to Barack Obama, čija je kampanja od starta kreirana u smjeru da se prikaže kao "običan" čovjek, celebrity, muškarac sa stilom i humorom, savršenom ženom aktivisticom i humanitarkom te idealnim skladnim brakom i obitelji. Po školskoj definiciji, celebrity političari javne su osobe koje uzimaju elemente popularne kulture kako bi se svidjeli publici, odnosno glasačima. No, da bi osoba bila okarakterizirana kao celebrity, iza nje bi ipak morao stajati rad vrijedan medijske pozornosti (osobni uspjeh, poslovna karijera, pjesme, filmovi, knjige, scenariji, predstave…). Međutim, razvojem interneta i društvenih mreža pojedinci postaju poznati zbog toga što se priča i piše o njima, nikakav rad iza toga ne mora stajati. Drugim riječima, političari su se polakomili za svojih petnaest minuta slave i raznim naslovnicama, otvarajući novi prostor komunikacije prema svojim biračima. Ipak, ni celebrity nisu imuni na moć koja dolazi s politikom, pa tako imamo sve više pjevača, glumaca koji žarko žele biti političari i imati moć donošenja odluka prema vlastitim svjetonazorima. Celebrity imaju publiku koju mogu lakše mobilizirati u potencijalne glasače, pa smo tako dobili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija, bivšeg komičara te domaće pjevače Kekina i Škoru u utrci za političke fotelje.

ISPUHANI MOSTOVCI

Prof. dr. sc. Marijana Grbeša, koja na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, između ostaloga, predaje politički marketing, kaže da je Škoro u hrvatsku politiku unio novi tip populizma, takozvani celebrity populizam koji kombinira celebrity i politički diskurs. Prije njega slične, ali manje uspješne pokušaje, imao je i Ivan Pernar iz Živog zida. No, danas su "zvijezde" ipak Mostovci. Posebno se izdvaja njihov saborski zastupnik iz Rijeke Marin Miletić, kojeg se etiketira notornim političkim celebrityjem. U opisu fejs profila predstavlja se prvo kao otac, pa kršćanin i tek na kraju kao saborski zastupnik Mosta. A zapravo je aranžiran kao kompletan "paket": pop-zvijezda koja se služi influencerskim alatima Maje Šuput, izdvaja se u jednoj od političkih analiza.

Prof. Marijana Grbeša, između ostaloga, s kolegom Bertom Šalajem proučila je Mostovu strategiju političke komunikacije, a u tom kontekstu analizirala je i Miletićevu ulogu: "Oni su prva stranka kojoj je na samom početku uspjelo dovesti u pitanje duopol HDZ-a i SDP-a. Tada počinje era njihovog utjecaja kao populističke reformske antiestablišment stranke. Relevantne stranke u politici su one koje imaju ucjenjivački potencijal, a njihov je bio velik. Ponašali su se vrlo lukavo, a rekla bih da je Most i sada marketinški najlukavija hrvatska politička stranka. Naime, njihova se priča, nakon što su bili u vlasti, ispuhala. Na parlamentarnim izborima 2020. svi su se već gotovo pozdravili s njima. I tu se vraćamo na njihovu političku lukavost, kad oni u priču uvode ono što kolega Šalaj i ja zovemo - celebrity populist. Grmoja i Petrov strateški se izmiču i u prvi plan guraju TV osobnosti, bračni par Raspudić, Miletića kao neku vrstu katoličkog influencera. Bitna komponenta njihove priče jest da su oni oportunisti i veliki provokatori, jašu na svakom valu za koji misle da će im donijeti političke bodove. Pritom je važna autentičnost nekih od njihovih likova, a to su prije svega Miletić i Miro Bulj", ističe Grbeša.

No da cijeli negativni kontekst ne bude samo "privilegij" Mosta, odnosno njihovih lidera, niz je i drugih primjera celebrity politike i celebrity populizma na hrvatski način. O Milanoviću više ne treba trošiti riječi, tu su i drugi koji instrumentaliziraju nezadovoljstvo, strahove i aktualne probleme i sukobe za vlastite potrebe i vlastite interese. To su zapravo svi oni "naši političari" koji samodopadno reklamiraju sebe umjesto interese za opće dobro. Pritom se njihova celebrity prepoznatljivost nerijetko svodi na kronično nepoznavanje celebrity fenomena, na amaterizam i primitivizam, što onda nije nimalo zabavno, nego prije tragično. O imenima - pogledajte Sabor!

Sve u svemu, cijela ta sfera "selebrizacije" politike uz pomoć društvenih mreža (koje su prioriteni alat), razvija se i širi u nezaustavljivom tempu. Još ćemo se nagledati i naslušati samodopadnog reklamiranja samog sebe, elitnog i amaterskog. S tim da će pojedinci vrlo brzo pasti u trajni zaborav nakon što su dohvatili svojih 15 minuta slave, da zaključimo s Warholom.