KRIZA JE ZAUSTAVLJENA Bišćan je trebao Dinamu i doživio nešto što se ne pamti
Pamtit će Igor Bišćan svoju premijeru na klupi Dinama. Dočekan je u Kranjčevićevoj velikim pljeskom, kao malo koji trener koji je u posljednjoj eri stigao na klupu maksimirskog kluba. Dolaskom Bišćana na tribinama se stvorila pozitiva veća od Sljemena, neka nova navijačka energija koja će itekako biti potrebna Modrima, poklonici plave boje su mu poklonili maksimalno povjerenje. A osim velikog pljeska i odobravanja tribina, Bišćan je i došao do pobjede u svom prvom nastupu kao trener zg-kluba i to velikim preokretom, nakon što su nakon prvog poluvremena njegovi dečki bili u zaostatku.
Nakon loših rezultata u posljednje vrijeme zbog kojih je morao otići Ante Čačić, Bišćan je trijumfom nad gradskim suparnikom zaustavio Dinamovu rezultatsku krizu. Za njega dolazak u plavi dom nije mogao biti ljepši, velika subota je završena trijumfalno, na najbolji je mogući način Dinamovim navijačima čestitao Uskrs.
Naravno, još ćemo trebati pričekati neko vrijeme da bismo mogli kazati da gledamo ‘Bišćanov Dinamo‘. Novi trener je prije utakmice odradio samo jedan trening, tek nakratko upoznao igrače prije svog debija. Tako da nije mogao ništa bitno mijenjati, ništa spektakularno posložiti. Međutim, ipak je njegova momčad uspjela povećati prednost na ljestvici u odnosu na Hajduk i sad se u plavim odajama opet lakše diše, osvajanje prvenstva se sad čini opet jako blizu, praktički pod nosom, devet bodova razlike u odnosu na Majstora s mora se čini kao komforna situacija.
Treba još nešto apostrofirati, jer bilo je itekako vidljivo. Igrači Dinama igrali su zaista pod velikom motivacijom, gotovo su fanatično slavili golove, stiskali su šake nakon svakog dobrog poteza, Livaković je slavio svoje obrane kao kad je branio jedanaesterce na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Bišćan je očito unio tu potrebnu energiju koja je trebala Modrima, tu veliku želju za uspjehom i to nakon samog jednog upoznavajućeg treninga. Dinamu je trebao netko poput njega da se pokrene momčad. Kad se radi o igri, onda će biti mnogo više posla, jer tu se ima očito što napraviti i nadograditi.
Jer Dinamo bez obzira na sjajan pristup i žestok motivacijski faktor nije oduševio igrom, imao je i dosta sreće, pogotovo u samoj završnici utakmice kad im je ponestalo gasa, kad je fenomenalnim obranama spašavao Livaković ili kad se u zadnjoj minuti sudačke nadoknade uključio VAR i poništio pogodak Lokosa zbog zaleđa. No to sad nije bitno za Bišćana i njegove dečke, za njih je daleko najvažnije da su se opet vratili na pobjednički put, ovaj trijumf trebao im je kao žednom vode.
Lokosi? Dogodilo im se ono što im se u zadnje vrijeme stalno događa kad igraju s dečkima iz Maksimira. Tu su, blizu su, prijete, ali nikako da do kraja ostvare svoju prijetnju. Bili su dobri, ponekad i atraktivni, bilo je dobrih sekvenci u njihovoj igri, ali nije bilo dovoljno za Dinamo.
