KRONOLOGIJA RATA U VUKOVARU: U Vukovar stiže posljednja veća zaliha oružja, JNA steže obruč

Vukovar je vrhunac svoje ratne patnje doživio od 18. do 20. studenog 1991. kada su zarobljenici iz bolnice završili na Ovčari, civili rastjerani ili pobijeni, a sam grad pretvoren u prah zbog čega su ga svjetski mediji prozvali „europskom Hirošimom“.

No, prije nego što je grad-heroj u potpunosti okupiran od strane JNA i srpskih dobrovoljaca, mjesecima je junački branjen od gotovo golorukih vukovarskih branitelja koji su ginuli iz dana u dan.

Jednako tako, i brojni su civili svoje živote okončali prije samoga pada, a kroz tri mjeseca „majke svih bitaka“, izvedene su velike akcije koje su obilježile rat u Vukovaru.

S ciljem da se ovi događaji ne zaborave, svaki dan ćemo podsjetiti na jedan od njih.

29. rujna 1991. godine

JNA steže obruč oko Vukovara i brojčano se osnažuje. S druge strane, vukovarskim braniteljima stiže posljednja konkretna pomoć u oružju: četiri haubice i četiri kamiona streljiva koji su prethodno zaplijenjeni u varaždinskoj kasarni. Sve ukazuje na početak paklenog sukoba.

28. rujna 1991. godine

JNA se nalazi u problemima, pa Srbija pojačava mobilizaciju. Slijedi pregrupiranje i popunjavanje te nova strategija slamanja obrane u istočnoj Slavoniji. Time je završen prvi dio bitke za Vukovar.

27. rujna 1991. godine

JNA pojačava napade na Vukovar, no grad se nekako drži jer sada ima organiziranu vojsku kojom pruža neočekivan otpor.

26. rujna 1991. godine

U Vukovar pristiže 58 pripadnika HOS-a koje dočekuju Branko Borković – Mladi Jastreb i Mile Dedaković – Jastreb. Ova postrojba dobiva jednu od najtežih zadaća – obranu Sajmišta.

25. rujna 1991. godine

Koridor koji je spajao Vukovar s Vinkovcima, povjeren je 2. bojni 3. „A“ brigade ZNG-a u neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. briga­de ZNG-a. Toga dana je 1. satnija druge bojne 3. “A” gardijske brigade Daltoni došla u Bogdanovce pod zapovjedništvom Tomislava Pucelja.

Na isti datum donesena je rezolucija o embargu na uvoz oružja, što je jako naštetilo hrvatskoj strani. Nadmoćna JNA to je iskoristila za još odlučnije “stezanje obruča” oko Vukovara

24. rujna 1991. godine

“Uobičajena” djelovanja po već vidljivo narušenom gradu i dan nakon kojeg će se hrvatska vojska konačno malo konkretnije organizirati nakon čega će se JNA po prvi puta naći u problemima.

23. rujna 1991. godine

Ustrojena je legendarna, vukovarska 204. brigada. Njezin prvi zapovjednik bio je Mile Dedaković-Jastreb. Brigada je imala 1803 vojnika, a tijekom rata kroz nju je prošlo oko 3600 vojnika. Vukovarska brigada je uništila oko 400 tenkova i oklopnjaka, 25 letjelica, te iz stroja izbacila oko 15 000 neprijateljskih vojnika. U svakodnevnim borbama bilo je oko 770 pripadnika. U obrani Vukovara poginulo oko 600 pripadnika, a sveukupno ih je poginulo 921 pripadnika.

22. rujna 1991. Zločin u Svinjarevcima

Zbog brojnosti ratnih zločina koji su počinjeni na području Istočne Slavonije, mnogi od njih ostali su javnosti nepoznati, a najčešće i nekažnjeni.

U rujnu 1991. na današnji dan, dogodio se malo poznati pokolj u selu Svinjarevci pored Vukovara. U mjesto su upali srpski dragovoljci i JNA iz Srbije i ubile 34 mještana tog slavonskog sela. Jedna se osoba još uvijek vodi kao nestala.

Posmrtni ostaci ubijenih ekshumirani su iz tri masovne grobnice i pojedinačnih grobnica, a spomen obilježje poginulima je na mjesnom groblju rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića.

Istoga dana dogodio se masakr u Tovarniku u kojemu je ubijeno 68 mještana uključujući i Ivana Burika, jedinog svećenika ubijenog u Domovinskom ratu.

21. rujna 1991. godine

Ubijen je lider moderne pravaške ideje Ante Paradžik koji je uz Dobroslava Paragu osnovao postrojbu HOS. Dio ove postrojbe da je veliki obol u ratovanju na vukovarskom Sajmištu sa čije se bojišnice živo vratilo samo pola jedinice, a svi ostali sudionici su ranjeni.

20. rujna 1991. godine

U svojoj 19-toj godini poginuo je Luka Andrijanić, hrvatski dragovoljac iz Bosne i Hercegovine, branitelj koji je u Vukovaru srušio četiri zrakoplova JNA.

19. rujna 1991. godine

Trinaestorica pripadnika ZNG-a MO „Kolodvor“ Vinkovci dragovoljno su otišla u Vukovar. Petorica su uspjela izaći iz Vukovara, dvojica su bila zarobljena i odvedena u logor, kasnije razmijenjena, a jedan je izašao u proboju iz Vukovara. Petorica dragovoljaca su izgubila život

18. rujna 1991. godine

Kada je na snagu trebalo stupiti primirje, dvije velike kolone tenkova krenule su Trpinjskom cestom iz Trpinje, a drugi dio njih iz smjera Bršadina. Ovi drugi prodrli su na područje zvano „Trokut“ i izbili su na Bobotski kanal, na što su se branitelji morali povući sa silosa Đergaj koji je bio vrlo važan položaj.

17. rujna 1991. godine

Prvi jači tenkovsko-pješački napad na „kukuruzni put“ i Bogdanovce koji je odbijen.

16. rujna 1991. godine

Napadi preko Trpinjske ceste nastavljeni su cijeli dan u valovima. Samo u prvom naletu uništeno je 8 tenkova, a neprijateljski gubici u rezervistima i četnicima bili su strašni. Taj dan opet je pokušan prodor iz vojarne, ali nakon uništena 2 tenka i 1 transportera JNA se povukla. Epilog trodnevnih žestokih borbi u Vukovaru bio je: 30 uništenih tenkova i oklopnih vozila, jedan avion i oko 500 pješaka. Zauzet je prostor od nekoliko ulica oko srpskog naselja Petrova Gora, dok je ostali dio oko vojarne bio “ničija zemlja”.

15. rujna 1991. godine

Četnici i JNA krenuli su ujutro iz vojarne, osokoljeni uspješnim prodorom od 14. rujna. Nakon šest i pol sati žestoke ulične borbe za svaku kuću i čišćenje ulica po Sajmištu, četnici i rezervisti su se povukli nazad u vojarnu, a dio snaga koji je provalio do Kuginog groblja povukao se u Petrovu Goru. Krenuli su i tenkovi po Trpinjskoj cesti gdje je skupina Blage Zadre uništila 3 tenka i 2 oklopna transportera.
Sredinom rujna, 14. i 15. rujna, JNA je uspjela odsjeći Vinkovce od Vukovara radi čega je jako poraslo značenje Bogdanovaca, preko kojih se jedino mogla vršiti opskrba Vukovara.

14. rujna 1991. godine

U samom Vukovaru počela je najžešća napadna operacija JNA. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada kazetnim bombama od strane zrakoplovstva JNA. Tenkovi i pješaštvo krenuli su sa svojih položaja između Negoslavaca i Petrovaca prema Sajmištu. Prošli su kroz minsko polje koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno što im je javila peta kolona i uspjeli su prodrijeti do vojarne i spojiti se sa srpskim paravojnim formacijama u gradskom naselju Petrova Gora. Tako su spojena ta dva dijela Vukovara koji su JNA i četnici
imali od početka pod kontrolom. Drugi napad je išao na Borovo Naselje. Prvi smjer napada išao je kroz Trpinjsku cestu te zatim kroz Hercegovačku ulicu prema Slavonskoj ulici.
Vremenski kasnije je krenuo drugi napad kroz samu Trpinjsku cestu. Krenula je kolona tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo više od 30. Na tom punktu bila je skupina Marka Babića koji je sam uništio 5 tenkova, od ukupno 11 tenkova i 3 transportera koliko ih je ostalo na cesti. Tijekom noći u pokušaju izvlačenja uništen je i tenk za izvlačenje oklopa. Po procjeni branitelja, stradalo je barem 70 pješaka. Ukupan broj uništenih tenkova toga dana je bio 17 i jedan avion.

13. rujna 1991. godine

Diljem Hrvatske započele su blokade vojarne, JNA pokreće napadnu operaciju širokih razmjera, s ciljem potpunog poraza ZNG-a

5. rujna 1991. godine

Bilježi se do tada najžešći napad na Vukovar, kojem branitelji odolijevaju

2. rujna 1991. godine

Palo je selo Berak, a kompletno stanovništvo je protjerano

28. kolovoza 1991. godine

Iz smjera istoka, iz Ovčare prema Vučedolu su se smjestili tenkovi JNA i počeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 30. kolovoza kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu nešto oružja koje je privatnim kanalima došlo iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao Mile Dedaković Jastreb koji je počeo koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama. Do 30. kolovoza 1991. godine, JNA je izgubila 10 tenkova i 2 zrakoplova. Zatražen je prekid vatre.

27. kolovoza 1991. godine

Na područje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske motorizirane brigade JNA. Opet u noći oko 1:30 sati, ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiću Slon i prema Domu tehnike. Postrojbe Jugoslavenske narodne armije su se uspjele probiti kod Doma tehnike, ali su nakon višesatnih borbi ipak odbačene.

26. kolovoza 1991. godine

U 2 sata nakon ponoći počeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiću Slon koji je trajao cijeli dan do 20:00 sati i završio je uništenim jednim tenkom i jednim BOV-om JNA.

25. kolovoza 1991. godine

Jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na “miniranu barikadu u gradu” koja se nalazila
na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar, u kojem je napadač po procjeni branitelja ostao bez nekoliko tenkova i transportera.
Za vrijeme bitke zapovjednik vojarne u Vukovaru, kapetan Ćurčin zatražio je prekid vatre jer u području podvožnjaka na Bogdanovačkom putu, JNA imala dva oštećena tenka koja žele izvući, što je bila laž. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. To je bio početak bitke za Vukovar.

24. kolovoza 1991. godine

Luka Andrijanić je oborio avion JNA iznad Borova Sela koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj.

Tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine, hrvatske su vlasti postupno gubile kontrolu nad
istočnom Slavonijom. JNA je zauzela pozicije na drugoj strani Dunava, a bojni brodovi JNA su patrolirali rijekom. Mjestimični minobacački napadi na Vukovar su počeli u lipnju, a dalekometno topništvo je počelo gađati grad početkom kolovoza. Međutim, još uvijek nije bilo pokušaja da se grad zauzme. Borba se sastojala u intenzivnoj razmjeni vatre između teritorija pod srpskom i hrvatskom kontrolom.

25. lipnja 1991. godine

Hrvatska je proglasila razdruženje od SFR Jugoslavije. Militantni krugovi i izmanipulirani pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj su to smatrali neprijateljskim činom. Oštro su se pobunili protiv toga. Poticao ih je i podupirao srpski predsjednik Slobodan Milošević kao i vodstvo JNA, koje je bilo sastavljeno većinom od Srba. Prema izjavama bivšeg načelnika JNA Veljka Kadijevića, cilj JNA bio je ući duboko u Hrvatsku, zauzeti Zagreb, svrgnuti legalno izabranu vlast i uništiti njezine oružane snage.

1. – 2. svibnja 1991. godine

U Borovu Selu ubijeno je 12 hrvatskih policajaca, a tijela nekih od njih bila su masakrirana. Veselin Šoškočanin, vođa SDS-a prvo je negirao incident, a zatim je rekao kako su policajci zarobljeni jer su pucali na Srbe civile što se pokazalo netočnim. Nakon sukoba u Borovom Selu, kratkotrajnog rata u Sloveniji te pada Baranje, snage JNA su konačno razmještene za rat.