Lea je naša najbolja vojnikinja! Kaže da je američki Best warrior ‘mačji kašalj’ u odnosu na naša natjecanja

Vojnikinja Lea Biloglav Oružanim snagama priključila se tek prije dvije godine, no čini se kako svojim rezultatima nije iznenadila samo svoje nadređene, nego i sama sebe.

Lani je na Memorijalu bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku 2022 završila na trećem mjestu u ženskoj kategoriji, a ove je godine osvojila prvo mjesto među ženskim pripadnicama Oružanih snaga RH i Ministarstva unutarnjih poslova RH.

Nezaustavljiva Lea

Foto: Josip Kopi

Vojska ju je, kaže, oduvijek zanimala zahvaljujući ocu koji je umirovljeni pripadnik Hrvatske vojske, pa je unatoč tome što je fakultetski obrazovana osoba – zvanje vojnikinje doživjela kao izazov. 

Što se tiče posljednjeg natjecanja na kojem je osvojila prvo mjesto, Lea priznaje:

Problemi s ručnom bombom

“Zvuči smiješno, ali najzahtjevnija točka bila mi je bacanje ručne bombe. Valjda od težine tereta na leđima ruka mi je bila utrnula i kad sam legla kako bih bacila ručnu bombu nisam uopće osjećala kao da je ruka moja i na kraju samo tu radnu točku nisam uspješno svladala. Zvuči ironično jer sam 15 godina trenirala rukomet i mislila sam da ću to riješiti vrlo lako, ali ipak sam se na kraju iznenadila. Generalno mislim da je orijentacija najzahtjevnija radna točka, a ove godine nije bila samo tehnički teška nego i fizički jer je bilo konstantno penjanje i spuštanje niz brdo što jako brzo umara”, izjavila je za Hrvatski vojnik i dodala kao bi ona osobno ubacila više radnih točaka gdje se provjeravaju vojnička znanja i vještine jer se na ovaj način većina toga svodi na to tko je fizički najspremniji.

Prisjetila se i odlaska u Ameriku na natjecanje “Best warrior”: 

Iskustvo s američkog natjecanja

“Odlazak u Ameriku bio je super poklon nakon prve godine što sam bila na natjecanju Prvi za Hrvatsku. U usporedbi s našim, njihovo je natjecanje jednostavnije. Podijeljeno je u tri dana pa se stigne i odmoriti, a hodnja od 12 km ne može se ni usporediti s naših 40. Noćna orijentacija bila je zahtjevna, ali bilo je zanimljivo s obzirom na to da nisam nikad radila s takvim uređajima za noćno gledanje. Kao najizazovniji dio definitivno bih istaknula snijeg koji mi je bio do polovine tijela što je bio velik izazov u svim zadaćama.”

Lea je u samom početku, prije dvije godine osvojila drugo mjesto za najboljeg ročnika i ročnicu 31. naraštaja na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, i od tada je nezaustavljiva. Na pitanje o daljnjim ambicijama, kratko odgovara:

“Trenutačno mi je jedini plan i cilj upasti na Temeljnu časničku izobrazbu.”