Mjesec travanj: Suđenja za ratne zločine 90-ih

Proteklog mjeseca na hrvatskim i međunarodnim sudovima vodilo se svukupno 15 pravnih procesa protiv optuženih za ratne zločine na području RH tijekom Domovinskog rata. Donosimo pregled najznačajnijih postupaka.

Autor: Žana Jukić/Priznajem.hr

Prema Rasporedu ročišta za travanj 2021., vezanih uz suđenja za ratne zločine, na Županijskom sudu (Žs) u Zagrebu vodili su se postupci protiv Jovana Vitorca za zločin u Petrinji, Predraga Amidžića i dr., Dušana Jovića i dr., Ratka Andrića za zločin u logoru „Manjača“, Đure Zolonga i dr., Marinka Stojanovića, Predraga Orlovića i dr., te Zorana Roksandića za zločin u Skeli. Na Žs u Splitu, odvile su se rasprave u kojima se terete Duško Vujnović za zločin u Drnišu, Dean Beader i Nikola Vuletić, a na Žs Osijek protiv Save Kuzmića i dr., Vase Petrovića i dr. te Boška Vojnovića za zločin u Stanici Milicije, u Dardi. Također, Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) održao je raspravu po pitanju predmeta optuženih Jovice Stanišića i Franka Simatovića.

Presuda Stanišiću i Simatoviću u svibnju?

Polovicom travnja održane su završne riječi pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednikom Haškog tribunala (ICTY), u ponovljenom sudskom procesu protiv bivših čelnika Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovice Stanišić i Franka Simatović Frenkija, koje se tereti da su kao visoki srpski dužnosnici zapovijedali srpskim postrojbama i paravojnim formacijama te time sudjelovali u ciljanom i organiziranom zločinu nad osobama hrvatske i bosansko-hercegovačke nacionalnosti tijekom ratnih sukoba ’90-ih. Prema najavi iz Den Haaga, presuda bi mogla biti izrečena u svibnju, a odluku donosi vijeće suca Burtona Halla.

Bivšem šefu DB-a Stanišiću i njegovu zamjeniku Simatoviću sudi se zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio prisilno i trajno protjerivanje većine nesrpskog stanovništva, mahom Hrvata i Bošnjaka, s velikih područja Hrvatske i BiH u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Optuženica ih tereti da su „rukovodili financiranjem, obukom, logističkom potporom i drugom pomoći ili podrškom“ specijalnim postrojbama DB-a, poput „Crvenih beretki“, te paravojnim postrojbama kakve su bile Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnatovića-Arkana i „Škorpiona“, koje su sudjelovale u zločinima počinjenim  tijekom sukoba na teritoriju Hrvatske i BiH“, prenosi Hina.

Proces je započet još 2003. godine te privremeno završava 2013. g., kada je Stanišića i Simatovića Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, sud UN-a, oslobodio optužbi. Međutim, pod ocjenom da su “učinjene značajne pravne i činjenične pogreške”, Žalbeno vijeće ICTY-a ukida oslobađajuću presudu 2015. g. te stavlja predmet na ponovo suđenje.

Tužiteljstvo zahtjeva doživotni zatvor

Drugi proces je započeo u 2017., a završio 14. travnja ove godine, nakon trodnevnog iznošenja završnih riječi tužitelja i obrane. Stanišić i Simatović bili su u odsutnosti jer su na privremenoj slobodi u Srbiji.

Nakon završnih riječi, tužiteljstvo, predvođeno Douglasom Stringerom, je za optuženike zatražilo doživotni zatvor, dok obrana, pod vodstvom Waynea Jordasha, inzistira na potvrdi oslobađajuće presude iz 2013. g..

Prema izvješćima Radija Slobodna Europa i Deutsche Wellea, tužitelj Stringer je u završnom izlaganju ustvrdio da:

• U ponovljenom postupku dokazane su optužbe da su dvojica optuženika suučesnici udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom”, nasilnim i trajnim protjerivanja nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i BiH;

• Od Škabrnje kod Zadra do Trnova kod Sarajeva, paramilitarne formacije, koje su osnovali i opskrbljivali optuženi, počinile su monstruozne zločine i zastupnici tužiteljstva su to nepobitno dokazali;

• Slobodan Milošević, za kojeg se drži da je bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata, u studenom 1995. kao svog najboljeg izvršitelja poveo Jovicu Stanišića na mirovne pregovore u Daytonu, te da je morao znati da je dva mjeseca ranije Stanišić poslao vođu SDG-a Arkana u Sanski Most da nastavi činiti zločine, po kojima je stekao zloglasnu ratnu slavu. To je jedan od niza zločina paravojnih postrojbi, koje su, zahvaljujući optuženima, nastale pod okriljem srbijanskog DB-a i zločinački djelovale po Hrvatskoj i BiH, uz njihovu izdašnu pomoć;

• Stanišić i Simatović krivi ili odgovorni za progone i zločine nad najmanje 340.000 žrtava, te da su “znatno doprinijeli” udruženom zločinačkom pothvatu od 1991. do 1995., čiji je cilj bilo “uspostavljanje teritorija koji su Srbi smatrali svojim”, nasilnim i trajnim uklanjanjem drugih naroda s velikih područja dviju država.

Obrana traži oslobađajuću presudu

S druge strane, obrana i dalje inzistira da krivnja optuženih nije osnovana na valjanim dokazima. Kao glavni argument, odvjetnici obrane iznose da oba optuženika nisu osobno poznavala Arkana, pa da time nisu osnovali niti zapovijedali kako Arkanovim Tigrovima i Škorpionima, tako ni niti jednom drugom paravojnom postrojbom tzv. SAO Krajine.

„Postrojbe koje su, osim u Hrvatskoj, počinile zločine i u BiH, bile su pod kontrolom Službe javne sigurnosti MP-a Srbije i njezina tadašnjeg načelnika Radovana Stojičića Badže, ubijenog u Beogradu 11. travnja 1997.“, tvrdi Jordash, prenosi DW.

Presuda ovog sudskog slučaja ima iznimnu važnost jer bi se njom pravomoćno utvrdila odgovornost Srbije za ratove u Hrvatskoj i BiH.

„Ovo je najvažnije suđenje ne samo za hrvatsku nego i za istinu o događajima ’90-ih. udruženi zločinački pothvat u ovoj optužnici uključuje tadašnje vodstvo Srbije kao i JNA. Jasno pokazuje kako je tadašnje srbijansko vodstvo upravljalo Jugoslavenskom vojskom i saveznim organima s ciljem stvaranja velike Srbije otimanjem teritorija drugim jugoslavenskim republikama, organiziranjem zločina i stvaranjem straha kako bi iz tih područja protjerali nesrbe. ako ova presuda bude donesena, onda će biti pravomoćno utvrđena odgovornost Srbije za ratove u Hrvatskoj i BiH. Ona je bila u optužnici Slobodanu Miloševiću, ali je on umro, te u optužnici načelniku generalštaba vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću, ali on je oslobođen“, komentirao je slučaj HRT-ov reporter Branimir Farkaš, 2018. godine.

Podignuta optužnica protiv Milana Đilasa za ratne zločine na šibenskom području

Na samom početku travnja, Ravnateljstvo policije RH izvijestilo da je podignuta optužnica protiv zapovjednika 7. korpusa tzv. SAO Krajine Milana Đilasa, kojeg se tereti za počinjenje više kaznenih djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva na šibenskom području od prosinca 1992. do 24. prosinca  1993. g. Optužnica je uslijedila nakon provedenog kriminalističkog istraživanja u kojem su sudjelovali policijski službenici Odjela ratnih zločina Službe kriminalističke policije PU šibensko-kninske sa Županijskim državnim odvjetništvom iz Splita.

Đilasu, koji trenutno nije dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima, sudit će se zbog:

„- kaznenog djela „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske na štetu hrvatskog civilnog stanovništva na prostoru gradova Šibenika i Skradina te sela Umljanovići, Pakovo Selo, Sedramić, Raslina i Čavoglave – na način da je svojim podčinjenim zapovjednicima brigada izdao zapovijed da nasumce granatiraju svim artiljerijskim oružjem (topništvo, višecijevni bacač raketa i dr.) civilne objekte i naselja koja nisu bila okupirana pri čemu je smrtno stradalo 20 civila;

– kaznenog djela „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi čl. 28. st. 2. istog zakona na štetu hrvatskog civilnog stanovništva na prostoru okupiranih naselja skradinskog i drniškog zaleđa te naselja općine Promina, Ružić i Kijevo – na način da je, kao zapovjednik 7. korpusa tzv. „Vojske Republike Srpske Krajine“ tijekom oružanog napada na navedeno područje, bio upoznat da njemu podređene postrojbe ubijaju, zlostavljaju, protupravno lišavaju slobode i potom premlaćuju i ponižavaju civilno stanovništvo te im pljačkaju i uništavaju imovinu. Osumnjičeni tada nije poduzeo mjere da se takvi zločini spriječe, suzbiju i kazne, iako je za to imao moć i ovlasti, čime je pristao da njemu podređene postrojbe tj. njihovi pripadnici nastave s takvim postupanjima, ohrabrio ih i pristao na posljedice takvog protupravnog postupanja pri čemu je smrtno stradalo 35 civila;

– kaznenog djela „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz čl.120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi čl. 28. st. 2. istog zakona na štetu hrvatskog civilnog stanovništva na prostoru okupiranih naselja općine Promina (Suknovci i Ljubotić), kao i drniškog zaleđa (Siverić) – na način da je, kao zapovjednik 7. korpusa tzv. „Vojske Republike Srpske Krajine“, tijekom oružanog napada na navedeno područje bio upoznat da su pripadnici njemu podređenih postrojbi, pored tjelesnog i psihičkog zlostavljanja, nečovječnog postupanja i ubijanja pučanstva, u više navrata silovali žensko pučanstvo hrvatske nacionalnosti. Do sada su utvrđena dva silovanja i tri pokušaja silovanja nad pet žena, dok su pojedine žrtve silovane više puta. Iako je raspolagao s navedenim saznanjima, nije poduzeo nikakve mjere da se takvi zločini spriječe, suzbiju i kazne, iako je za to imao moć i ovlasti. Time je pristao da njemu podređene postrojbe tj. njihovi pripadnici nastave s takvim postupanjima, ohrabrio ih i pristao na posljedice takvog protupravnog postupanja“, priopćili su iz Ravnateljstva policije.

Protiv Đilasa je 2017. godine pokrenuta i istraga za ratne zločine protiv civilnog stanovništva na zadarskom području, odnosno za izdavanje naredbi za topničke i projektilne napade po predjelima Zadra i okolice. Riječ je o napadima od 23. travnja do 21. rujna 1993. godine, prilikom kojih je više ljudi teško ozlijeđeno, a 17 ih je smrtno stradalo. U tom procesu se uz Đilasa predmetom istražuju i pukovnik bivše JNA i nekadašnji zamjenik zapovjednika Glavnog štaba vojske tzv. RSK Kosta Novaković te zapovjednik formacija tzv. SAO Krajine u mjestima Lišanje Tinjske i Tinj Momčilo Krklješ.

Zoran Roksandić osuđen na 12 godina zatvora zbog ubijanja civila

Dana 12. travnja, Žs u Zagrebu u odsutnosti je osudio nekadašnjeg pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine Zorana Roksandića na zatvorsku kaznu u trajanju od 12 godina, zbog ratnog zločina protiv civila, odnosno ubojstvo Ljube Murtić i pokušaj ubojstva Petra Murtića 18. studenog 1991., u mjestu Skela, kod Gline.

Roksandića je optužnica iz 2016. godine teretila da je:

„ Dana 18. studenog 1991. godine oko 01:00 sati, u mjestu Skela, na broju 68, kao pripadnik paravojnih formacija tzv. SAO Krajine, za vrijeme trajanja oružanog sukoba između paravojnih formacija SAO Krajine i regularnih postrojbi Hrvatske vojske i policije, suprotno odredbama međunarodnog humanitarnog prava (Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti međunarodnih oružanih sukoba – Protokol I), došavši pred obiteljsku kuću Ljube i Petra Murtića, odlučivši ih usmrtiti samo zato što su pripadnici hrvatske nacionalnosti, pa kada su oni na njegov poziv izašli iz kuće u dvorište, bez ikakva opravdana razloga iz automatske puške ispalio prema njima više hitaca i time nanio Ljubi Murtić mnogostruke ozljede u predjelu prsa, od kojih ozljeda je preminula, dok je njezin suprug Petar Murtić samo slučajnošću ostao neozlijeđen, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, civilno stanovništvo ubijao, pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno i kažnjivo po čl. 120. stavak 1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske“, navodi Županijski sud u Zagrebu.

Raspored ročišta u kaznenim postupcima za svibanj 2021.

Svibanjski raspored suđenja za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata možete pronaći ovdje.

Ročišta će se odvijati na županijskim sudovima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, javnoj sjednici Vrhovnog suda RH, Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), te Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu (MKSR).

 

Autor: Žana Jukić/Priznajem.hr