Na današnji dan, 18. kolovoza 1991. dogodilo se zarobljavanje dr. Ivana Šretera. Do danas nije poznat dan njegove smrti kao ni mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci

O zarobljavanju dr. Ivana Šretera, jednog od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Slavko Degoricija, (1931.-2021.),koji je obavljao i dužnost zamjenika ministra unutarnjih poslova RH, u svojoj knjizi „Nije bilo uzalud“ uz ostalo ističe (str.165.):

• „Dana 18. kolovoza 1991. dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prostor  Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili, premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko  međunarodnih čimbenika.  Svi su oni nijekali da znaju za njegovo pribivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo  i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno!“

Otada mu se gubi svaki trag. Barikade na cesti postavili su mu pobunjeni Srbi, koje je u to vrijeme na tom području predvodio Veljko Džakula, ratni vođa srpskih terorista, inače miljenik žalosnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića (muzičara).

O mučenju svoga kolege liječnika i humaniste dr. Šretera svjedočio je i njegov kolega i prijatelj dr. Vladimir Solar, koji je kasnije završio i u logoru Stara Gradiška.

Što se stvarno dogodilo s dr. Šreterom, uistinu „nitko ne zna“. Tamošnji Srbi na čelu s Džakulom šute i ne otkrivaju pojedinosti, čak ni to gdje je pokopan, a jedino je bio kriv što je – Hrvat! Džakula i njegovi kompanjoni danas slobodno šeću Pakracem i Hrvatskom, čak i javno (!) dijele lekcije o stvaranju hrvatske države, ili drugim riječima, zaštićeni su poput „magaraca“. Nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti onu sliku kad hrvatska policija, u Vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak,  4. svibnja 1995., uhićuje Džakulu i njegove barbare, ali ono što se nakon toga dogodilo još je uvijek nerazjašnjeno. Naime, već drugi dan nakon uhićenja ovog zločinca, policija je dobila zadatak ne samo da ga pusti na slobodu, već da ga i – čuva!? Zar smo se za to borili?   

O tužnoj priči dr. Šretera, inače, kako rekosmo, Junaka hrvatskog Domovinskoga rata, treba neprestano govoriti, pisati i podsjećati, iako takvih i sličnih sudbina ima zaista mnogo. Poglavito u Pakracu, koji je uz Vukovar, Škabrnju, Lipik, Voćin, Saborsko i druge krajeve teško nastradao u Domovinskome ratu.

Kad me moj prijatelj, već dobrano zaboravljeni dr. Hrvoje Šošić, (1928.-2012.), o kojem sam snimio i dokumentarni film, „tjerao“ da kontinuirano pišem i svjedočim o takvim temama, jednom sam mu odgovorio: „Pa, doktore već sam o tome najmanje desetak puta pisao!“ A on će meni: „Kakve to ima veze? Napišite sto puta! Što mislite da su svi pročitali vaš članak, odnosno da ga se svi sjećaju?“ Bio je u pravu. Srbijanskim zlotvorima, domaćim izdajicama i dezerterima uvijek i na svakom  mjestu moramo dati do znanja da nismo zaboravili što su činili tijekom agresije, odnosno uvijek ih podsjećati na zlo od kojeg se na žalost još dugo nećemo oporaviti.

A to da se ni nakon toliko vremena ne može naći ni mjesto gdje je pokopan dr. Šreter (ali i mnogi drugi), samo govori o užasima kroz koje su prolazili nevini hrvatski rodoljubi. Naime, nemoguće je da ni Džakula ni ostali njegovi pomozbog junaci ne znaju ili nikada nisu čuli što se dogodilo s ovim velikim čovjekom. Što je to u njima da i nakon toliko godina šute kao zaliveni? Odgovor može biti samo jedan – Do grla su upetljani u te i druge zločine, pa ne žele jedan drugoga izdati! A uz to još se prave nevini: ništa ne znaju, ništa nisu vidjeli ni čuli!

Uspomena na dr. Ivana Šretera živi i živjet će, osobito u pakračkom kraju (iako bi trebala u cijeloj Hrvatskoj). Osnovana je i djeluje „Zaklada dr. Ivan Šreter“, koja skrbi o njegovu djelu i ne dopušta da se zaboravi njegov svijetli lik.

A progon dr. Šretera počeo je još u vrijeme komunizma. Tome su poglavito „kumovali“ političar Stipe Šuvar, (1936.-2004.), i srbijanski književnik Goran Babić, ali i brojni tadašnji tzv. hrvatski intelektualci koji ga nisu znali ni htjeli dostojno zaštititi. Na Općinskom sudu u Pakracu branio ga je  častan i ugledan hrvatski odvjetnik pok. Milan Vuković. Međutim, dr. Šreter je osuđen na 50 dana zatvora! Za što? Priča ide ovako: Dr. Šreter je bio liječnik u bolnici Lipik. Na pregled mu je 3.listopada 1984. došao Stevo Majstorović sa statusom – „penzionirani oficir“. Poslije obavljenog pregleda, upisujući podatke o pacijentu u zdravstveni karton, dr. Šreter je napisao umjesto „penzionirani oficir“ – umirovljeni časnik, dakle riječi, kako je rekao dr. Vuković, za  koje je dr. Šreter znao da su najnormalnije riječi hrvatskog jezika. To je bilo dovoljno da ga  sudac Branko Radulović 27. lipnja 1986. proglasi krivim zbog prekršaja iz čl. 3. St.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te kazni – zatvorom.

Često smo, ali i ovog puta, postavljali pitanje: gdje su danas i što rade suci ala „radulović“, odnosno kako je moguće, a jeste, da oni koji su sudili i optuživali nevine Hrvate u vrijeme komunizma, sude i optužuju i dalje, (ili su „ugledni“ odvjetnici ala nobile), kao da se ništa nije dogodilo?

O dr. Šreteru možete čuti samo pohvale. Malo je tko bio toliko cijenjen i štovan kao ovaj hrvatski domoljub. Zabilježili smo i riječi Đure Vidmarovića, bivšeg predsjednika Društva hrvatskih književnika (DHK), koji je naglasio i ovo:

• „Ispunjava me srećom i ponosom činjenica da dr. Ivan Šreter nije zaboravljen. Taj svijetli lik hrvatskog domoljuba, liječnika, političara i mučenika može nam svima služiti kao uzor. Za slobodu domovine padali su najbolji njezini sinovi. Njegova je smrt zločin za koji počinitelji nisu kažnjeni. No, vjerujem da bi i on sam danas pozivao na oprost u duhu Onoga pred čije sudište svi krećemo. Zbog toga neka ovo sjećanje bude prilog suživotu, a ne mržnji“. („Svjedočanstva“, 2005.).

O tragičnoj sudbini dr. Ivana Šretera raspravljalo se i u Hrvatskom saboru.  Naime, još 2018. zastupnik Miro Bulj postavio je pitanje predsjedniku Vlade: „Hoćete li se i čime založiti i politički uvjetovati da Milorad Pupovac konačno hrvatskoj javnosti kaže gdje je istaknuti član Vaše stranke dr. Ivan Šreter i da objasni vlastitu ulogu u svemu?“

Zatim je u obrazloženju uz ostalo dodao da je predsjednik SDSS-a  usporedio generala Janka Bobetka sa Slobodanom Miloševićem, Slavkom Dokmanovićem i Milanom Babićem. Također je želio da mu se objasni zašto svih ovih godina Pupovac šuti o dr. Šreteru, kojeg su likvidirali pobunjeni Srbi i za kojeg nitko ne zna gdje mu je posljednje počivalište.

• „Pupovac se zalagao za  dvojicu pobunjenih Srba, liječnika,  koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu, i obećao je da će se založiti i za puštanje dr. Šretera. Naši su svoj dio dogovora ispunili i dvojici srpskih liječnika nije pala  ni dlaka s glave, a dr. Šreter je ubijen i do danas  ne znamo gdje su njegove kosti. Nejasno je, predsjedniče Vlade RH, zašto ne uvjetujete Miloradu Pupovcu  da konačno hrvatskoj javnosti, ali i obitelji, kaže gdje je dr. Šreter, mirotvorac i istaknuti član HDZ-a, i kakva je njegova uloga u tome?“-pitao je još tada jasno i glasno zastupnik Hrvatskog sabora, ali konkretan odgovor nikada nije stigao.

Mladen Pavković