Naš ugledni geoanalitičar: Uzmimo migrante s kršćanskim habitusom, oni drugi će samo stvarati ogromne probleme na svim razinama
– I dok je u promjenama granica neposredno nakon raspada “željezne zavjese” više-manje postojao opći konsenzus ključnih europskih i svjetskih zemalja (jedinstvena Njemačka, raspad Čehoslovačke), problemi oko priznavanja promjena granica već su bili znatno vidljiviji deset godina kasnije prilikom raspada SFRJ, a da ne govorimo u vrijeme osamostaljivanja Kosova, ili pripajanja Krima Rusiji. Dakle, tendencija je jasna: svaka iduća promjena granica na europskom tlu (i ne samo tamo), dovodit će do sve većih proturječja i povećanja rizika od izbijanja sukoba između glavnih regionalnih ili globalnih igrača (preko tuđih ruku), i zato su promjene granica na europskom tlu danas ravne otvaranju Pandorine kutije.
Na koje još potencijalne opasnosti za sigurnost treba obratiti pozornost?
– Daljnji tip ugroza su velike i nekontrolirane migracije s Bliskog istoka i Afrike, ne toliko kroz potencijalni porast opasnosti od terorizma (poglavito je to mala opasnost u Hrvatskoj), koliko zbog golemih kulturoloških i civilizacijskih razlika i nespremnosti migranata na prilagodbu novim sredinama, što će dovoditi do porasta konflikata na svim društvenim razinama: socioekonomskim, vjerskim, demografskim…
Daljnje ugroze su i unutarnja raslojavanja stanovništva EU-a, ne toliko po ideološkim osnovama (iako će biti i takvih), koliko prema onim socijalnim – na mali broj sve više bogatih i sve veći broj potpuno osiromašenih ljudi, bez ikakve nade za bolju budućnost, uz nezaustavljivo nestajanje tzv. srednjeg sloja, kao nositelja stabilnosti svakoga društva. Tu je još i Brexit sa svim svojim nepoznanicama, kao i nova globalna recesija i kriza koja se sve više najavljuje kao neizostavan dio ukupnih geopolitičkih procesa.
Nakon odlaska Mattea Salvinija iz talijanske vlade, migranti u Italiju ulaze u sve većem broju. Što to znači za EU, ali i za RH?
– Matteo Salvini u svom je tom kaosu najmanje važan. Čak i da je ostao na vlasti problem ulaska migranata u Hrvatsku i EU ne bi bio riješen (u Italiji bi se, vjerojatno, uvelo nešto više reda, ali našli bi se drugi kanali). Već mi je pomalo gadljivo govoriti o tom velikom problemu oko kojega se mnogi od vodećih europskih političara ponašaju kao da ne postoji. Zapravo, radije bih iznio jedan konkretan prijedlog kada je već posve jasno da europske političke i financijske elite žele da se proces velikih migracija u EU nastavi: budući da je Donald Trump u velikoj mjeri spriječio daljnji nekontrolirani veliki priljev migranata s područja Latinske Amerike u SAD, bio bih sretniji kada bi se upravo ti nesretni ljudi organizirano prevozili na europsko tlo, umjesto onih s područja nama tako stranog i drukčijeg Istoka ili Afrike. Jer neovisno o tome što u svakoj populaciji ima određeni, manji broj kriminalaca i ljudskoga šljama, i među izbjeglicama iz Latinske Amerike daleko je najveći broj običnih, nesretnih ljudi koji bi gostoprimstvo europskih političkih elita i pruženu im novu priliku za rad i život sigurno znali mnogo više cijeniti (i zbog kršćanskog habitusa kojemu pripadaju kao i mi), nego što to sada čine migranti iz nama potpuno drukčijeg svijeta, a koji donose neka svoja pravila i vrijednosti koje to za nas nisu.
Cijeli razgovor sa Zoranom Meterom pročitajte na stranicama Glasa Slavonije
