Nekada su zatvarali „narodne neprijatelje“, a danas im plješću!…

Umjesto da se povede rasprava – što takvi rade „među nama“- njih se čak i nagrađuje i pohvaljuje, kao da su ostatci doušnika Udbe!...

Pojedini političari, ili bolje rečeno politikanti, poput Kreše Beljaka, čak se i javno zalažu za ono što je radila nekadašnja zločinačka organizacija Udba, koja je „zakoniti“ nasljednik OZN-e, (odjeljenje za zaštitu naroda), i koja je osobito bila aktivna nakon II. svjetskog rata…

Tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata stvorili smo državu, a pojedini bivši Udbaši i djeca i unuci tih i drugih komunističkih zločinačkih organizacija, nekažnjeno su se uvukli  i u neke najznačajnije političke organizacije, tvrtke, policiju, škole… jednom riječju nema gdje ih nema, jer ne kaže se bez razloga-jednom Udbaš, uvijek Udbaš.

Da je Beljak pljuvao po Udbi kako to danas čini po „svemu što hrvatski diše“ sigurno ne bi mogao biti među političarima. A on i njemu slični – mogu.

Kad je pogriješio neki istaknuti komunista-partizan često je završavao u nekom logoru i više mu nije palo na pamet da radi to što je radio, protiv Tita i partije.

Nu, Udbaši su imali razumijevanje za one koji su pristajali raditi za njih, tj. tajne službe, kao doušnici, provokatori i dezinformatori. Ti su mogli i napredovati.

E, sad se postavlja pitanje: jesu li razni beljaki učili od njih, ili su i oni dio nekakvog sličnog sistema, jer konkretno ovaj saborski zastupnik i gradonačelnik kleveće, vrijeđa..bez ikakvih posljedica. I samo ide naprijed.

On nije ni sud ni sudac, ali ponaša se kao da je to sve u jednom.

Uz to, njega ne zanimaju bivši Udbaši. Protiv njih nema ništa, ali i dalje se bori protiv „hrvatskih nacionalista“ i stvaratelja hrvatske države.

Čudi nas da se u hrvatskom Saboru već nije, zajedno sa svojim pajdašima, založio za inicijativu da se poduzmu „energične mjere za čišćenje zemlje od braniteljskih ostataka i raznih protunarodnih elemenata“.

Umjesto da poziva bivše Udbaše da i dalje „čiste“ hrvatske „nacionaliste“, odnosno ljude koji su stali u obranu hrvatske Domovine, bolje bi mu bilo da  javno upita gdje je nakon 1945. završila oduzeta zemlja i ostala imovina „narodnim neprijateljima“ ili bolje rečeno tko sve danas stanuje u oduzetih 711.000 objekata, kuća, stanova, koje su Titove tajne službe, bez suda i suđenja, oduzeli svima onima koji nisu „disali kao komunističke vođe“?

Pored toga, Ozna-ši i Udbaši, bez suda i suđenja, sve po zakonu, ljudima su oduzimali poslovne prostore, hotele, velike zemljišne posjede, mala gospodarstva, industrijska poduzeća, obrtničke radnje, pa čak i brodogradilišta.

Najprije su opljačkali „suradnike fašizma“.

Nakon pobjede u Domovinskome ratu nismo čuli da je donesen neki zakon po kojem bi „suradnici agresora i okupatora“ ostali bez „olovke“, a kamoli bez neke druge, veće imovine.

Eto, usred Zagreba redovno izlaze i tjedne „četničke“ novine u kojima se Hrvatska i hrvatski nacionalisti spominju samo pitanjem – zbog čega ih ne uhićuju?, pa im se ništa ne događa, osim da svake godine i od hrvatske države primaju sve veće i veće donacije, tim prije jer im se novine prodaju na kioscima u malom većoj nakladi nego što svi oni zajedno imaju članova obitelji!

Beljak i njemu slični u takvim su sredinama „zvijezde“.

Umjesto da se povede rasprava – što takvi rade „među nama“- njih se čak i nagrađuje i pohvaljuje, kao da su ostatci doušnika Udbe!

Mladi to vide, poglavito oni čiji su očevi bili sudionici Domovinskoga rata, boje se za svoju obitelj i budućnost, tako da je i to jedan od razloga što u relativno velikom broju napuštaju svoju Domovinu.

Razni beljaki im jedino mogu biti „uzor“ kako i pojedini pijevci mogu nositi – jaja!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)