Otišli su u noć i nisu se vratili: Grant i Babić – Foka poginuli kod Kupe

Na današnji dan poginuo je Britanac koji je život dao za Hrvatsku: Anthony Mann Grant pao je u krvavoj zasjedi kod Pokupske Slatine

Na današnji dan, 23. ožujka 1992. godine, u diverzantskoj akciji na području Pokupske Slatine junačkom smrću poginuo je Anthony Mann Grant, britanski dragovoljac i pripadnik 153. brigade Hrvatske vojske iz Velike Gorice. Zajedno s njim poginuo je i njegov suborac, hrvatski branitelj Mario Babić – Foka, također pripadnik izvidničko-diverzantskog voda brigade, poznatog pod nazivom “Black Hawk”.

Bilo je to vrijeme kada su pripadnici te postrojbe, i nakon Sarajevskog primirja, nastavili s iznimno opasnim noćnim zadaćama na području uz Kupu. Prema svjedočenjima suboraca, skupina je već ranije više puta prelazila na okupiranu stranu rijeke, izviđala neprijateljske položaje i izvodila diverzantske akcije. Kobne noći s 22. na 23. ožujka 1992. zadatak je bio posebno riskantan – uhvatiti živog neprijateljskog vojnika i dovesti ga na hrvatsku stranu.

No, plan se pretvorio u tragediju. Diverzantska skupina razdvojila se u tri manje ekipe, a ubrzo nakon prelaska uslijedila je žestoka neprijateljska zasjeda. Suborci su poslije svjedočili o rafalima, minobacačkoj vatri, tenkovima i desecima rasvjetnih raketa koje su noć pretvorile u dan. U takvom paklu Mario Babić pogođen je rafalom, dok je Anthony Mann Grant ubijen na mjestu. Jedan od suboraca bio je teško ranjen, ali je uspio biti prebačen čamcem preko Kupe i spašen.

Grantovi suborci pamtili su ga kao izuzetno sposobnog, hrabrog i discipliniranog vojnika. Bio je, prema njihovim riječima, iskusan vojnik koji je stigao iz britanske vojske i svoje znanje stavio na raspolaganje hrvatskim braniteljima. Upravo zato njegova pogibija i danas zauzima posebno mjesto u sjećanju pripadnika 153. brigade.

Priča o Anthonyju Mannu Grantu snažno svjedoči i o ulozi stranih dragovoljaca u Domovinskom ratu. Među ljudima koji su došli pomoći Hrvatskoj bilo je onih koji nisu imali nikakvu osobnu korist, ali su jasno prepoznali tko je agresor, a tko žrtva. Grant nije ostao po strani. Nije promatrao iz daljine. Ušao je u najopasnije akcije i za Hrvatsku dao ono najvrjednije – vlastiti život.

Danas, više od tri desetljeća nakon njegove smrti, ime Anthonyja Manna Granta ostaje upisano među one koji su za hrvatsku slobodu dali sve. Njegova žrtva, kao i žrtva Maria Babića – Foke, dio je ratnog puta 153. brigade HV-a, brigade kroz koju je prošlo 5818 pripadnika, a 72 su položila život za Domovinu.

Zato 23. ožujka nije samo datum jedne pogibije. To je podsjetnik na hrabrost, odanost i bratstvo u ratu – čak i onda kada su se za Hrvatsku borili oni koji nisu rođeni pod njezinim nebom, ali su je branili kao svoju.