PLENKOVIĆEVA NAJMOĆNIJA STRATEGIJA! U ovome je sva njegova tajna: Po HDZ-u se na veliko govori o tome

Niz je anketa na kojima se procjenjuje rejting političkih stranaka u našoj zemlji, no neovisno o tome tko ih provodio svima njima jedno je zajedničko- rejting HDZ-a iz mjeseca u mjesec ostaje na stabilnoj razini, bez obzira na sve afere koje pogađaju vladajuću stranku. Nije nikakva nepoznanica to da je stabilan rejting vladajućih baziran uglavnom na premijeru Andreju Plenkoviću jer su uostalom pored njega svi ostali zastupnici, članovi Vlade i vodstva HDZ-a uglavnom neprimjetni.

Politika u Hrvatskoj svela se na Plenkovića

Štoviše, i u vladajućim redovima, i izvan njih sve se otvorenije govori o tome kako se sva politika u Hrvatskoj svela na jednog čovjeka- Andreja Plenkovića koji je u ova dva premijerska mandata pokazao da itekako zna upravljati krizama kojih istini za volju nije nedostajalo ni u stranci, ni u Vladi koju je premijer u više navrata rekonstruirao radeći na taj način na vlastitom opstanku i pozicioniranju. Pored toga što vješto prolazi kroz krize, Plenković kao glavnu mantru svojeg političkog djelovanja građanima nudi politiku stabilnosti, a da bi Plenkovićeva politika bila stabilna premijer nerijetko žrtvuje ministre, koji su po svemu sudeći spremni na sve samo kako bi zadržali vlastite funkcije, ne mareći za dugoročne posljedice takvog djelovanja. Da Plenković na uštrb ministara, svjesno i vješto gradi svoju poziciju moglo se vidjeti i ovih dana kada su medijske stupce punile najave liječničkog štrajka.

Prvo je premijer pred nezadovoljne liječnike, nedugo nakon njihove demonstrativne šetnje po Zagrebu poslao ministra zdravstva VIlija Beroša koji je neumorno pozivao na dijalog. Uzalud Berošu svi njegovi pozivi na dijalog, kada on liječnicima nije imao što za ponuditi, sve ono što Beroš liječnicima nudi i može ponuditi u Plenkovićevim je rukama, i on je taj koji za raznorazne ponude daje zeleno svijetlo. Upućenima je u startu bilo jasno da će se Beroševi pregovori, ili bolje rečeno pokušaji pregovora uspostaviti kao jalova borba, što se u konačnici i dogodilo, a da se štrajk ne bi dogodio na višesatne pregovore s liječnicima sjeda Plenković.

Dugo se iza zatvorenih vrata razgovaralo, a potom je Plenković izašao pred novinare i zaključio kako su dogovori postignuti, od štrajka na koncu kako za sada stvari stoje nema ništa, a u očima liječnika i djela zabrinute nacije Plenković ispada super heroj koji nas je spasio od potpune blokade ionako blokiranog zdravstvenog sustava.

U vatru bacio i Piletića

Po sličnom principu Plenković je odigrao i prije nekoliko tjedana bacajući u vatru ministra rada i mirovinskog sustava Marina Piletića. Naime, nakon što su HDZ-ovci u Saboru odbili prijedlog oporbe odnosno Anke Mrak Taritaš da se roditeljima djece s teškoćama nakon njihove smrti osigura pravo na naknadu u trajanju od šest mjeseci, Plenković opet izlazi pred novinare i svoju stranku spašava od neviđene blamaže naređujući Piletiću da se po hitnom  postupku pozabavi zakonskim regulativama kojima će se ovim ljudima osigurati status kojega zaslužuju.

Gasi tako Plenković požare na svakom koraku, a u HDZ-u se počinje sumnjati da je on taj kiji ih prije toga potpali baš zato da bi on iz svake od tih neugodnih situacija mogao izaći kao pobjednik. Naravno da Plenković to kao iskusni diplomata i političar radi i više nego vješto, on je time u konačnici svu politiku okrenuo u svoju korist, što za demokraciju može biti i više nego opasno, ali Plenkovića za to niti nije previše briga, on onima kojima se to ne sviđa poručuje da slobodno mogu u Njemačku baš kao što je to ovih dana pun samopouzdanja saopćio zastupnici Daliji Orešković.

I oporba snosi odgovornost

Izostanak ujedinjenja oporbe nije poraz samo onih koji u parlamentu predstavljaju oporbu, već se to u HDZ-u razmatra i kao poraz Zorana Milanovića, predsjednika koji je trebao biti glavni ujedinitelj oporbe, u namjeri da se eliminira Plenkovića. od eliminacije izgleda nema ništa, Plenković je po svemu sudeći taj koji će sam za sebe odlučiti kada je vrijeme da se politički eliminira s hrvatske scene, i da se nakon toga uputi u bijeli svijet. Jedino što bi moglo ugroziti njegove pompozne planove jesu istrage, i to naravno ne ove domaće koje trunu po DORH-ovim ladicama, već istrage europskih tužitelja, iz čijih se redova zvecka s novim uhićenjima, što je za premijera koji se još nije oporavio od pada svoje velike prijateljice Gabrijele Žalac prilično nezgodno.

Nezgodno je u isto vrijeme za oporbenjake predvođene posrnulim šefom SDP-a Peđom Grbinom to što takve okolnosti ne znaju i ne umiju okrenuti u svoju korist, čime i oni sudjeluju u urušavanju demokracije u Hrvatskoj, dopuštajući Plenkoviću da se pozicionira kao jedini političar u državi kojega građani doživljavaju ozbiljno što je opasno jer to vodi ka razvoju Plenkovićeve bahatosti, ali i prema urušavanju institucija jer ne postoji taj ministar, stručnjak ili ravnatelj te direktor kojekakvih poduzeća i agencija koji bilo koji potez može povući bez Plenkovića. Plenkovićeva riječ je posljednja na svim razinama, a ko’ za vraga kada istražitelji zakucaju na vrata on tvrdi kako o ničemu ništa nije znao, žrtvujući ponovno suradnike kao pijune u igri opstanka u kojoj on za sada vodi.