Poluslomljen, težak, kriv, ali dileme nema: on je potreban Vatrenima. Kad je u formi, svi su na dobitku

Bruno Petković. Pomoćni sudac podigao je tablu. Pisala je šezdesetdruga minuta. Iz igre je krenuo Petar Musa. Pljesak je bio suzdržan, iako je trebao biti i snažniji. Taj mali je, naime, te večeri prvi puta praktički debitirao za "vatrene". I nije okej na osnovu svega raslojavati njegovu ulogu. Konačno, nije bila loša. Dapače.

Vraćamo se na tu šezdeset i neku. I Petka. Poluslomljenog. Teškog. Krivog. Ali, danas gledajući, za sve - potrebnog. Ljetos, Dinamo ga se bio spreman riješiti. Mislili su da imaju opciju "b". U reprezentaciji mu se također tražila zamjena. Dugo su i Dinamo i "vatreni" mislili da mogu bez njega. No, zamjene nema...

Istina, Bruno Petković čudan je svat. Neprioagođen. Introvert. Umnogočemu posljednjih mjeseci bio je u lošoj fazi, u kojoj je patio i Dinamo i reprezentacija. Danas, pak, Bruno je u formi. A zbog toga su u formi i Dinamo i reprezentacija. I dok je tako, svi su na dobitku. A gledajući sa strane, lijepo je biti Petkov pratitelj....

U teškom porazu od Turske valjalo je tražiti dobre strane, one koje se ne vide na prvu. Koje su to? Neke su pogubljene, neke poražene, ali neke su stvarne, prisutne. Ovdje, među nama. Njih personificira baš Bruno Petkovič.

I na tome treba nastaviti.