Rasema Handanović priznala brutalna ubojstva Hrvata: "Ubili smo ih kao kokoši"

"ZOLJA" – Krvavi trag Raseme Handanović: Svjedočanstva o stravičnim zločinima nad Hrvatima

Rasema Handanović, poznata pod nadimkom “Zolja”, bila je pripadnica specijalne postrojbe Armije BiH koja je sudjelovala u brutalnim zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini tijekom rata. Jedan od najtežih zločina u kojem je sudjelovala bio je napad na selo Trusina u Hercegovini u travnju 1993. godine. Tada je ubijeno osamnaest civila hrvatske nacionalnosti i četiri pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali. Brojne osobe su ranjene, uključujući i dvoje djece. Prema optužnici, Handanović je osobno sudjelovala u egzekucijama zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, za Dnevno.hr piše S.V.

Šokantna priznanja na sudu

Handanović je na sudu priznala sudjelovanje u zločinima, svjedočeći detaljno o svojoj ulozi i o postupcima svojih suboraca. Unatoč monstruoznim djelima, osuđena je na svega 5,5 godina zatvora, što je izazvalo zgražanje preživjelih i obitelji žrtava. U svom svjedočenju, mirno je opisivala kako su ubijani zarobljenici, a priznala je i vlastitu ulogu u egzekuciji "dječaka plave kose", kao i strijeljanju pripadnika HVO-a. Posebno je šokirala izjavom da su Hrvate ubijali "kao kokoši", a prema njenim riječima, šest do sedam muškaraca pogubljeno je po naredbi Nihada Bojadžića, zvanog Blek, pri čemu je i ona sudjelovala.

Svjedoci o zločinima i sadizmu "Zolje"

Preživjeli zarobljenici opisali su Handanović kao okrutnu i bezosjećajnu osobu koja je aktivno sudjelovala u mučenjima i ubojstvima. Prema svjedočenjima, ustrijelila je stariji bračni par i još jednu ženu.

Jedna preživjela Hrvatica opisala je kako je “Zolja” zapovjedila da se preživjeli zatvore u kuću, poliju benzinom i zapale, ali su neki pripadnici postrojbe odbili izvršiti taj čin.

Bivši logoraš svjedočio je o njenom sadizmu:

"Kada smo kao logoraši bili smješteni u bazu zloglasne Zukine postrojbe, često smo viđali Handanović, ali nismo znali tko je ona. Zatvorenike je prisiljavala na različite ponižavajuće radnje – od pranja njenog rublja do mnogo gorih stvari."

Na sudu su također izneseni iskazi koji potvrđuju da je Handanović sudjelovala u streljačkom vodu koji je pogubio nenaoružane hrvatske vojnike i civile te da je nakon egzekucije prilazila polumrtvim žrtvama i pucala im u glavu.

Pravda koja nikada nije zadovoljena

Unatoč jezivim zločinima koje je priznala, Handanović je prošla s nevjerojatno blagom kaznom, koja je šokirala mnoge. Mnogi smatraju da su njezina priznanja bila pokušaj ublažavanja kazne, dok su obitelji žrtava ostale bez istinske pravde.

Zločini poput onih u Trusini još uvijek su otvorene rane za hrvatski narod u BiH, dok mnogi nalogodavci i izvršitelji nisu nikada adekvatno kažnjeni.