SLAVONCI U PANICI! SRPSKI KRALJ MESA KUPUJE SLAVONIJU: ‘Zapošljava ratne zločince! Oslobodio je krvavog Boru’!
NEKAD BJEGUNAC OD PRAVOSUĐA
Prvi kraj koji je premijer Andrej Plenković posjetio ulazeći u kampanju za nedavno održane parlamentarne izbore bila je Slavonija. Tom je prilikom, po ustaljenom običaju domaćih političara, njezinim stanovnicima obećao mnogo projekata i prosperitet koji se godinama najavljuje. Od tog obećanja prošlo je nekoliko mjeseci, on je učvrstio svoju Vladu i vladajuću većinu, a Slavoniju više nitko i ne spominje. Dok se među hrvatskom političkom elitom više ne spominje, srpski biznismeni itekako su zainteresirani za ulaganja u Slavoniju.
Godinama interes za hrvatsku ravnicu pokazuje srpski kralj mesa Petar Matijević, koji je svojedobno od Envera Moralića i njegova Kutjeva kupio dvije poljoprivredne zadruge smještene u Starim Jankovcima i Negoslavcima. S dvjema zadrugama došao je u posjed 1500 hektara poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, postajući pritom najveći vlasnik plodnih oranica u našoj zemlji. I dandanas u vukovarskom se kraju priča o toj njegovoj akviziciji, nakon koje je uslijedilo restrukturiranje, u sklopu kojega je glavom platila polovica zaposlenika koje je srpski tajkun poslao na burzu dajući im otpremnine.
Kupio pa dao otkaze
Megalomanski je potom nastavio svoj posao po hrvatskoj ravnici, okrupnjujući agrarni posao, kupuje dodatnih 600 hektara zemlje od privatnih vlasnika, a sada je pak preko tvrtke MPZ Agrar iz Jankovaca poslao ponudu za preuzimanje tvrtke Agro-Tovarnik d.o.o., koja na istoku Hrvatske zapošljava više od 150 ljudi i obrađuje 3500 hektara zemlje, od čega je 1300 u vlasništvu 70-ak malih dioničara koje je Matijević uspio zaintrigirati nudeći za cijelu tvrtku deset milijuna eura. U njegovoj ponudi nude se i druge opcije, poput one od pet milijuna za kontrolni paket od 51 posto, ali i one od 100.000 eura za jedan posto vlasništva. Ta posljednja ideja zagolicala je maštu manjih dioničara, a potom se po hitnom postupku sazvala skupština dioničara s namjerom da se Matijevićeva ponuda odbije. Upućeni tvrde da se ovdje radi o nasilnom i neprijateljskom preuzimanju tvrtke, ali ne samo tvrtke nego i plodne zemlje koja se nalazi tik uz granicu sa Srbijom. Ideja da se Matijević razgrana po njihovu kraju uznemirila je stanovnike istočnog dijela Slavonije, a reagirala je i Hrvatska poljoprivredna komora pozivajući Plenkovićevu vladu i resornu ministricu Mariju Vučković da poduzmu nešto dok ne bude prekasno. Zabrinuti puk pokušao je potom umiriti direktor Agro-Tovarnika Knežević, koji je gostujući na Hrvatskom radiju jasno rekao kako nema govora ni o kakvom preuzimanju jer se ne može kupiti nešto što se ne prodaje te da nema šanse da to Matijević kupi. Tvrtku su još od 2000., kada je osnovana, stvarali mali dioničari, a od 2005. u vlasništvu je radnika koje predvode direktori i menadžeri, a da solidno posluju, naslućuje se iz toga što su prije nekoliko godina otkupili tvrtku Arator te danas zapošljavaju 150 radnika koji se bave voćarstvom, stočarstvom i povrtlarstvom, dok su se posebno izbrendirali kao servis za kooperante. I prema Poslovnoj Hrvatskoj Agro Tovarnik ima se čime pohvaliti, tvrtka je registrirana za uzgoj žitarica, mahunarki i uljanog sjemena, a prošle godine zabilježila je prihode od 112,149.264 kuna, što je porast od gotovo 12 posto u odnosu na godinu prije. Prikazana lanjska dobit ove slavonske tvrtke iznosi 6,5 milijuna kuna, a u Slavoniji sumnjaju kako se Matijević baš zbog tog uspješnog poslovanja tvrtke zainteresirao za preuzimanje tvrtke, koje je vruća tema i u Srbiji.
Pobuna iz Srbije
Ondašnji mediji smatraju kako Hrvatska stopira srpska ulaganja u našu zemlju pa podsjećaju kako Hrvati u Srbiji uspješno posluju. Da bi ova prodaja mogla biti problematična, smatra pravaš Ivica Granić koji naglašava kako je slavonska ravnica po svemu sudeći zrela za prodaju premda bi proizvodnja hrane trebala biti strateški važna za opstanak naroda, posebice u današnja krizna vremena.
“Jedemo europsko i svjetsko smeće, a domaća proizvodnja je na izdisaju. U svim segmentima. Ako poljoprivredu i poljoprivrednu proizvodnju čvrsto ne držite u rukama, u velikim ste problemima. To je danas svakom normalnom jasno, no je li i vladajućim strukturama”, pita se Granić pa podsjeća da je Matijević danas ugledni poduzetnik dok je nekoć bio direktor bivšeg Gavrilovića i bjegunac pred hrvatskim pravosuđem. Mnogi su javno govorili da se Slavonija namjerno iseljava i baca na koljena kako bi se pripremio teren da se slavonska gruda proda strancima u bescjenje.
“Agrokor je obrađivao 8500 hektara u Baranji, a sada je to u rukama Rusa. Najizglednija je prodaja slavonske ravnice, ali što je država bez svoje plodne zemlje? Radi li se sve ovo stihijski ili je u pitanju dobro osmišljen plan”, upitao se Granić na društvenim mrežama. A o tome tko je Petar Matijević svjedoči opsežno kriminalist Nikola Kajkić koji takozvanog kralja mesa naziva suradnikom srpske obavještajne službe BIA-e.
Rođen u Kninu
“Meni je priznao i opisao da je on osobno iznosom većim od 200.000 eura potkupio pojedince u srpskom pravosuđu te promijenio tijek suđenja za ratne zločine počinjene na poljoprivrednom dobru Ovčara pored Vukovara”, kaže Kajkić te dodaje kako je dotični svojim novcem i utjecajem navodno uspio osigurati slobodu za “krvavog Boru”, odnosno ratnog zločinca Boru Latinovića, čija je kći udana za Matijevićeva sina, a i sam Boro zaposlen je u Matijevićevoj tvrtki. Drugi zločinac kojeg Kajkić spominje je Jovica Perić, koji također radi u Matijevićevoj tvrtki. Bez obzira na sve te suspektne dijelove Matijevićeve biografije, on je u Hrvatskoj prisutan godinama, a poslovanje u našoj zemlji osiguralo mu je ulazak na europsko tržište, ali i mogućnost apliciranja za novac iz europskih fondova. Službeni dio biografije pak kaže da je Matijević zapravo rođen u Hrvatskoj, točnije u Kninu. Mladost je proveo u okolici Vinkovaca, a u prve ozbiljne poslove ulazi kao poslovođa trgovačkog poduzeća Gavrilović, čiji je zatim bio poslovođa. Surađivao je s generalnim direktorom tada najvećeg maloprodajnog lanca Slavija, Perom Ivanovićem, koji je također bio rodom iz Knina, a govorilo se da njih dvojica financiraju pobunu u svom rodnom gradu i okolici. Početkom rata u Zagrebu je posjedovao restoran Slavija i pizzeriju Zagreb, ali devedesetih svu imovinu rasprodaje i odlazi put Novog Sada, gdje na noge postavlja svoje poslovno carstvo ulažući ponajprije u poljoprivrednu proizvodnju. U Vojvodini je kupio niz kombinata i pokrenuo mesnu industriju koja mu je osigurala titulu kralja mesa. Njegova mesna industrija ima više od 200 gotovih proizvoda, a dnevno se na našim prostorima zavrti više od 200 tona Matijevićeva mesa.
Najbogatiji Balkanac
Osim najveće klaonice na Balkanu, srpski je tajkun vlasnik desetaka tvrtki, četiriju hotela te mnogo malih objekata, što mu je osiguralo titulu jednoga od najbogatijih Srba. Zbog tog bogatstva otet mu je sin Bojan, a otmičarima koji su naknadno pronađeni bio je prisiljen platiti pola milijuna maraka otkupnine, no i sam Matijević prošao je mukotrpne pravosudne procese jer je 2013. godine uhićen zbog navodnih građevinskih mešetarenja po Novom Sadu, čime ga je oštetio za 1,3 milijuna kuna. Na Matijevićeve poslovne planove po Hrvatskoj nitko od vladajućih u našoj zemlji zasad nije reagirao, a kada voda dođe do grla, ministrica Marija Vučković vjerojatno će djelovati zatečeno, baš kao što ju je prije nekoliko tjedana zatekao odlazak Megglea iz Slavonije. Dok državu tako vode nezainteresirani, oni koji se interesiraju po Hrvatskoj grade svoje bogatstvo a da ih nitko ništa ne priupita.
