Srbi sami uklanjaju dijelove spomenika koje bi Penava rušio

Dužnosnici DP-a po hrvatskim županijama predaju nadležnim tijelima zahtjeve za rušenje spomenika koje drže nepoćudnima

Zakon o grobljima veliki je politički uspjeh Domovinskog pokreta, makar se njegov najvažniji dio, koji je predmet političkih prijepora, još nije ni počeo primjenjivati na terenu. Taj je dokument, na inicijativu Domovinskog pokreta s ciljem da država ukloni nadgrobne spomenika Srba kojima se "veliča agresija na Hrvatsku i vrijeđa Domovinski rat", u Saboru izglasan krajem travnja. Dužnosnici DP-a trenutačno po hrvatskim županijama predaju nadležnim tijelima zahtjeve za rušenje spomenika koje oni smatraju nepoćudnima. Ali, prije nego što je o tome donesena ijedna odluka, a postoji i zakonsko pravo žalbe Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Srbi već sami unaprijed miču dijelove nekih nadgrobnih spomenika.

Redizajn

Pravi mauzolej Vukašinu Šoškoćaninu u Borovu, koji je je poslužio kao ključni argument za Zakon o grobljima, bitno je redizajniran još u studenome, kada se tek najavljivao novi propis. Uklonjena je s njega ploča na kojoj je pisalo da se spomenik vođi pobune u Borovu Selu 1991. nalazi na srpskoj zemlji, a koja je doista djelovala provokativno. "Kad bih htio biti šaljiv, rekao bih da se Vukašin Šoškoćanin uplašio Ćipeta, Josića, Markuša i te naše braniteljske ekipe i naših heroja", komentirao je tom prilikom predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. Nakon što je zakon prošao saborsku proceduru, ne čekajući akciju Domovinskog pokreta, obitelj je s nadgrobnog spomenika Milana Krnete u Kistanju pokraj Knina maknula sve za što je pretpostavila da bi moglo smetati Ivanu Penavi i njegovim suradnicima. Na tom spomeniku sada više nema Krnetine biste u uniformi takozvanih Knindža, kao ni teksta da je poginuo za Krajinu. Zato DP nije zatražio njegovo uklanjanje. Obitelj majora JNA Milivoja Rašua, pokopanog u Žagroviću pokraj Knina, valjda se u to vrijeme nadala da bi Domovinski pokret mogao zažmirti na njegovu bistu u uniformi JNA i Njegošev napis na ćirilici - "Treba služiti časti i imenu, neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može". No, nedavno su DP-ovci urudžbirali u Šibensko-kninskoj županiji zahtjev za rušenje Rašuova spomenika jer je on na njemu u "uniformi okupatorske vojske".

Ni biste, ni imena

I članovi majorove obitelji brzo su reagirali. Danas taj spomenik ne krasi bista, a nema na njemu ni bilo kakvog podatka o čovjeku koji je tu pokopan. Na spomeniku Milivoja Rašua, poginulog 1992. u Bosanskoj Posavini, nema čak ni njegova imena, pa bi to moglo zadovoljiti Domovinski pokret i potaknuti ga da odustane od svog zahtjeva. Zasad nema informacija o drugom nadgrobnom spomeniku u Žagroviću koji je meta Domovinskog pokreta, onom Stevanu Zelembabi, koji je na njemu prikazan u uniformi JNA.

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ističe da je aktualna situacija "teška za stranku, a za članove obitelji pokojnika iznimno bolna".

- Sve su to posljedice političke kampanje Domovinskog pokreta. U Saboru smo, znajući u koju će svrhu poslužiti Zakon o grobljima, glasali protiv, ali zastupnici SDSS-a bili su jedini - naglašava Pupovac.

Taj je zakon usvojen s 80 glasova, uz tri protiv i 35 suzdržanih. Podržali su ga i, između ostalih, svi zastupnici nacionalnih manjina koji pripadaju vladajućoj koaliciji, osim Furija Radina. Jednako je bilo i kad se u Savjetu za nacionalne manjine odlučivalo o smanjenju proračunskog novca za tjednik Novosti. I za taj su zahtjev Domovinskog pokreta glasovali Veljko Kajtazi, Vladimir Bilek, Robert Jankovics i Armin Hodžić.