Što bi Beljak radio neistomišljenicima da ima moć ili kako se ekstremna ljevica osilila?!
Beljak je odgovorom na tweet Katie Pavlich, američke konzervativke hrvatskih korijena, i konstatacijom kako UDBA nije ubila dovoljno ljudi dotaknuo ljudsko i moralno dno. Od toga ne može biti ništa gore. I sramotnije. Taj njegov tweet nije ni "nesretan ni nespretan" kako se Beljak pokušava zgroženoj hrvatskoj javnosti opravdati, već je njime izrekao ono što on misli ali i stajalište ekstremne ljevice koje smo već puno puta (bez ikakve ozbiljne osude) čuli u javnom prostoru.
Beljak zapravo nije ni bitan u cijeloj priči. Javnost i te kako dobro zna za njegove rabote. Još od 2002. godine kao drugookrivljeni osuđen je zbog krađe i provale u automobile. Beljak i njegov pajdaš, stoji u presudi, uporabom fizičke sile i sličnih ključeva provalili su ili pokušali provaliti u četiri automobila, a obojica su osuđeni na osam mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine. Od pljačkaša automobila u politici ne očekuješ neku etiku, ali zapanjujuće je to što Beljak nakon svega nema nimalo obraza, nego još svima docira i pametuje o poštenju. Ipak, ovom sramotnom porukom prešao je svaku mjeru jer ona nije ništa drugo već težak oblik govora mržnje na koje je Državno odvjetništvo trebalo reagirati. Naime, Beljakove riječi netko bi mogao shvatiti kao poziv na linč hrvatskih emigranata.
Gori od Beljaka u ovoj priči su oni koji to što je rekao ignoriraju ili ga pokušavaju opravdati. Zašutjele su tako raznorazne dežurne udruge koje se bave ljudskim pravima koje bi, da je slučajno obrnuta situacija, danima iskakale iz paštete i radile pritisak. Zabrinjavajuće je što nitko na lijevoj političkoj sceni nije, bez pokušaja relativiziranja, osudio ovaj govor mržnje. Za primjer, Bernardić za svog koalicijskog partnera olako kaže da je bio nepromišljen. No, poziv na likvidaciju nikad ne može biti pokazatelj nepromišljenosti nego znak patološke mržnje i upitnih poriva! Pitanje je što bi Beljak radio političkim neistomišljenicima da je imao moć kakvu je svojedobno imala UDBA?
Prečesto se događa da ekstremna ljevica u Hrvatskoj, očito preduboko naslonjena na komunističku ostavštinu, zazivlje nečiji progon ili ubojstva. Prije dvije godine saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić je - izrugujući se na Twitteru hrvatskim braniteljima koje bi tjerao u Irsku (jer su oni valjda ratovali i ginuli da on besplatno ljetuje na Brijunima) onima koji su ga prozivali – napisao: "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika."
Stazić je kukavički brzo izbrisao taj tweet, no nema razloga ne vjerovati da je aludirao na likvidaciju političkih protivnika. Zanimljivo, njemu je, kao i Beljaku, isprika fašizam. A navodni fašizam je u Hrvatskoj i svima onima koje Hrvatska država boli, smokvin list za sve. Ekstremnoj ljevici, u koju spadaju i dvojica spomenutih ljubitelja linča i likvidacije, notornom etnobiznismenu Pupovcu, kao srpskim političarima poput četnika Vučića, mahanje navodnim fašizmom služi za dnevno političke potrebe. Fašisti su im, gle čuda, svi oni koji se usude misliti drugačije. I koji nisu zadivljeni propalom komunističkom diktaturom u kojoj su ili oni sami ili njihovi očevi bili apsolutni gospodari života. I smrti! Fašisti su im branitelji, katolici, konzervativci, domoljubi…
Ekstremna ljevica, koja je za razliku od nepostojeće desnice, dobrano zastupljena u Hrvatskom saboru, osim te sklonosti zazivanju likvidacije političkih i ideoloških neistomišljenika, sklona je i gledati s visoka na one nesretnike koji se izjašnjavaju kao domoljubi, konzervativci ili, ne daj Bože, desničari. Svi oni su im primitivni, jadni, zaostali, neobrazovani, neuki… E da, i dolaze iz ruralnih sredina. Vidjelo se to u kampanji za predsjednika države kada su politički akteri bez imalo srama etiketirali ljude koji su podržali kandidate koji nisu lijevi. Najbolji primjer objavio je portal Indeks putem izjave mlade SDP-ovke u stožeru Zorana Milanovića tijekom izborne noći. Ushićena Mia Haramija, inače zaposlenica u Međimurskoj županiji, proslavljajući pobjedu kazala je sljedeće: "Konačno smo rekli NE glasačima sa samo završenom osnovnom školom koji dolaze iz najsiromašnijih i najnerazvijenijih dijelova Hrvatske, a koji su ovih 30 godina podržavali lopovluk, a svojim glasovima štetili meni, visokoobrazovanoj osobi sa završenim Pravnim fakultetom, i diskriminirali me u svakom pogledu razvitka i napredovanja. Imam 26 godina, učlanila sam se prije 6 godina u stranku i Forum mladih SDP-a. Učlanila sam se radi bolje i prosperitetnije Hrvatske, ne samo za one s članskom iskaznicom HDZ-a."
Od ove se sramotne i diskriminirajuće izjave, koja je isto tako neprihvatljiv govor mržnje, nije ogradio nitko iz SDP-a. Izjava je bila javna, no opet nisu reagirali oni koji su morali. Od DORH-a preko pučke pravobraniteljice. Možda i oni misle kako su siromašni glasači iz nerazvijenih krajeva svojim glasovima štetili Miji. Dvadesetšestogodišnjoj visokoobrazovanoj perspektivnoj osobi, zaposlenici Međimurske županije koja je sve to postigla bez članske iskaznice HDZ-a. Ali sa SDP-ovom je!
