STOTINE LJUDI OSTAJE BEZ POSLA! Slom hrvatske industrije šećera

”Ondje će netko tko ostanje zadnji ugasiti svijetlo”, tim je riječima SDP-ova saborska zastupnica iz Virovitica Martina Grman Kizivat komentirala zatvaranje šećerane Viro čijih je 60 zaposlenih u petak odradilo svoj posljednji radni dan pošto se šećerana s desetljetnom tradicijom gasi.

Do ovakvog crnog scenarija došlo je nakon objave da su vjerovnici u predstečajnom postupku od tvrtke zahtjevali čak 600 milijuna kuna.

Virovitička šećerana s dugogodišnjom tradicijom zapošljavala je stotine ljudi, pa se stoga ovo smatra golemim udarcem za cijeli taj kraj. No, kako upozoravaju iz oporbe tu problemima nije kraj. Naime, zatvaranje prijeti i Sladorani Županja, ali i Tvornici šećera Osijek radi čega bi bez posla moglo ostati oko 200 radnika.

Tri domaće šećerane udružile su se svojedobno u krovnu tvrtku Hrvatska industrija šećera. U Viro grupi koja uključuje Viro i Sladoranu Županja Marinko Zadro kontrolira 60 posto, dok Tvornica šećera Osijek posluje u sastavu Žito grupe Marinka Pipunića koji raspolaže sa 40 posto dionica. Do naredne godine u hrvatskoj šećernoj industrji bez posla bi moglo ostati preko 600 ljudi, a radi velikog pada cijene šećera na tržištu i žestoke konkurencije u Europskoj uniji, ali i manjka sirovine, Viro je ugasio preradu šećerne repe u Virovitici, a većina od 180 radnika ostala je bez posla još lani.

Zadro je inače rođen u BIH, po struci je inženjer tehnologije, bio je direktor tvornice šećera u Sremskoj Mitrovici, a cijeli radni vijek posvetio je djelatnostima vezanima uz šećernu industriju. Zanimljivo, budući da je rano ostao bez roditelja Zadro je dio djetinjstva proveo u domu za siročad u Širokom Brijegu gdje je završio nižu gimnaziju nakon čega odlazhi na školovanje u Čapljinu gdje je pohađao poljivprivrednu školu. Krako je radio u Širokom, a zatim odlazi u Slavoniju u Poljoprivredno dobro Cvalpovo, gdje se zadržao dvije godine. dobivši stipendiju odlazi u Novi Sad gdje dobiva diplomu inženjera tehnologije. Godinama je vodio šećeranu u Srijemskoj Mitrovici, a u Zagreb seli kada postaje direkto Emona Comerca, koncem devedesetih okušao se prodajom stare opreme tamošnje pivovare, a i u rodnim Grudama pokušavao je također pokrenuti pivovaru.

No, to mu nije pošlo za rukom. iz krize ga izvlači Zagrebačka pivovra koja pristaje otkupiti njegovu grudsku pivovaru nakon čega on kupuje, a zatim promtno i prodaje Badelove dionice te se okreće šećerani Viro koja se te 2002.godine kada je u nju ušao da Draženom Robićem nalazila u stečaju. Poduzetnički dvojac za 130 milijuna kuna preuzima tvornicu s 550 milijuna kuna duga koju zatim restrukturiraju. Tvrtka je do unazad nekoliko godina nizala prihode od 877 milijuna kuna godišnje, a zbog toga je Zadro nosio titulu spasitelja hrvatske šećerne industrije. U posao se u međuzvremenu uključio i njegov sin Željko, a imovina mu se danas procjenjuje na 30 milijuna eura, unatoč tome vozi skromni Renault, ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru.