Tragična priča o HOS-ovcu za čijim tijelom se još traga: 'Tako srcu olakšavam bol...'
Početkom listopada 1991. godine JNA je, uz pomoć pobunjenih Srba, započela snažnu ofenzivu na Novsku iz pravca Okučana. Napokon, 6. listopada, hrvatski su branitelji uz velike ljudske gubitke zaustavili JNA svega par kilometara od centra Novske. Neprijatelj je zaustavljen, ali je i dalje napadao s crte Jasenovac – Paklenica – Bair – Bujavica.
Kada je crta bojišnice napokon stabilizirana započeli su protunapadi hrvatskih strana, a prvi su se dogodili 14. listopada 1992. godine. I dok su na sjevernom djelu novljanskog ratišta hrvatske snage postigle uspjeh i oslobodile selo Bujavica, napad na Jasenovac nije bio toliko uspješan. Napad je na južnom dijelu novljanskog ratišta organiziran iz dva pravca: Bročice – Jasenovac i Drenov Bok – Jasenovac. Uz potporu dva tenka, I. satnija HOS-a "Ante Paradžik" prešla je iz pravca Bročica kanal Strug.
Iako su hrvatske snage stigle do samog ulaza u Jasenovac akcija nije uspjela. Srbi su se reorganizirali, zaustavili napad i uz potporu tri tenka JNA obranili Jasenovac. U tom napadu uništen je jedan tenk hrvatskih snaga, a kao član njegove posade poginuo je dragovoljac HOS-a Dino Simić. Njegovo tijelo ostalo je na teritoriju pod kontrolom neprijateljskih snaga te mu se od tada gubi svaki trag, piše Domovinski rat.hr.
Dino Simić rođen je 28. srpnja 1966. godine u Zagrebu. Bio je sin jedinac u oca Petra i majke Đurđice. U rodnom gradu Dino je završio osnovnu i srednju građevinsku školu te stekao zvanje keramičara. Volio je igrati nogomet, bio je društven, a po naravi je bio miran. Roditelji su mu preminuli te nikada nisu pronašli tijelo svojeg sina.
Izjava majke Đurđice slama srca
Na stranici Domovinski rat stoji izjava njegove pokojne majke. "Eto, stojim tu! Gledam, je li moguće da je to, to mjesto gdje si pao – svoj život dao. Ne mogu vjerovati! I sve gledam unaokolo, ne bih li te negdje ugledala, ali uzalud! Ovaj križ što stavih, ne znam da li je na pravom mjestu, ali tako srcu olakšavam bol, duši dam prividan mir, a mojim mislima odagnam malo tugu".
"Ima li koga u našoj Domovini koji će mi te vratiti i dostojno sahraniti, kako bih znala kuda da pođem – na tvoje posljednje počivalište?! Ako ima, unaprijed mu veliko hvala!".
Tenk postavljen u Čavoglavama
Tenk Dine Simića mnogo godina kasnije postavljen je na ulazu u selo Čavoglave u Dalmatinskoj zagori gdje stoji i danas. Na Facebook stranici Hrvatske obrambene snage goku vodi poznati HOS-ovac Damir Markuš objavljena je pjesma za poginulog i nestalog Simića, a koju je posvetio Josip Čičmir.
Dino
"Na kamenu rodnom tvoje ime sja,
Dino, brate, zemlja tebe zna.
U crnom znaku, pod križem si stao,
Za Dom, za slobodu, život si dao.
Dino, HOS-ovac, krv je tvoje ime,
U srcu ostaješ, nikad ne gine.
Za Hrvatsku si gorio, za braću pao,
Al' u našim pjesmama vječno si stao!
Dok pucnji paraju tišinu noći,
U tvojim očima vatra je mogla proći.
Nisi pitao za cijenu slobode,
Jer znao si, brate, Domovina se brani do smrti.
Dino, HOS-ovac, krv je tvoje ime,
U srcu ostaješ, nikad ne gine.
Za Hrvatsku si gorio, za braću pao,
Al' u našim pjesmama vječno si stao!
Nisu te slomili, ni mrak ni tama,
Jer u tvom srcu gorjela je vatra prava.
I kad si pao, nismo izgubili,
Tvoje ime, Dino, svi smo zavolili.
Dino, HOS-ovac, krv je tvoje ime,
U srcu ostaješ, nikad ne gine.
Za Hrvatsku si gorio, za braću pao,
Al' u našim pjesmama vječno si stao!
I sada koračaš kroz pjesme i snove,
Na nebu čuvaju te ruke domovine.
HOS-ovac vječni, brat koji ne gine,
Dino Simić – u hrvatskom narodu živi!
Dino, HOS-ovac, krv je tvoje ime,
U srcu ostaješ, nikad ne gine.
Za Hrvatsku si gorio, za braću pao,
Al' u našim pjesmama vječno si stao!
"Brate moj, nisi umro –
ti si samo stao prvi u red,
da mi možemo disati slobodu,
da se djeca rađaju pod zastavom svetom!
Dino – nikad nećemo zaboraviti!"
Dino, HOS-ovac, krv je tvoje ime,
U srcu ostaješ, nikad ne gine.
Za Hrvatsku si gorio, za braću pao,
Al' u našim pjesmama vječno si stao!
I kad zadnja gitara utihne,
tvoje ime će odzvanjat' –
Dino Simić, heroj Hrvatske!"
