Turudić kreće u veliku akciju protiv Mamića: Dogovara izručenje i ‘Lex Mamić’

Prijateljstvo s odbjeglim Zdravkom Mamićem bilo je jedan od glavnih argumenata oporbenih saborskih zastupnika i predsjednika Zorana Milanovića kada su se suprotstavljali imenovanju bivšeg suca Ivana Turudića glavnim državnim odvjetnikom. Ti argumenti nisu pali na plodno tlo, premijer Andrej Plenković ostao je pri svojoj odluci o Turudiću pa on već neko vrijeme uspješno upravlja DORH-om, u kojem nije dočekan raširenih ruku.

AUTOR: Iva Međugorac/7dnevno

Unatoč tomu, Turudić je ondje u vrlo kratkom roku uspio stvoriti bazu svojih kadrova od povjerenja, a time što je nedavno priveden prvi HDZ-ov ministar u njegovoj eri, Vili Beroš, dokazao je da neće svirati po notama vladajuće stranke ni biti Plenkovićev poslušnik. To potvrđuje i nekolicina odvjetnika s kojima smo razgovarali, a koji Turudiću prije nisu bili skloni. On se, kako kažu, dosad pokazao kao vrhunski poznavatelj kaznenog prava, ali i kao stručnjak koji je u odnosu na svoje prethodnike iznimno jasan i otvoren.

Pod Turudićevom palicom DORH uredno i bez uvijanja odgovara na sva novinarska pitanja, on se redovito pojavljuje na saborskim odborima i pravodobno o svim većim aferama i uhićenjima, koliko je dopušteno, izvještava javnost. Sve to, međutim, nije dovoljno da se haranga koja je protiv njega pokrenuta s lijevog spektra i prije negoli je imenovan stiša. Praćeni sebi sklonim medijima, oporbeni zastupnici još pod povećalom promatraju svaki Turudićev potez, a kada ništa ne uspiju pronaći, vraćaju se na početak priče i podsjećaju na njegovo prijateljstvo s Mamićem. No, kako tvrde upućeni, i tomu bi uskoro mogao doći kraj.

Ozbiljan pregovarač

Upravo je s ciljem početka pregovora o Mamićevu izručenju Turudić nedavno posjetio glavni grad susjedne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, gdje se nenajavljeno susreo s glavnim tužiteljem Tužiteljstva BiH Milankom Kajganićem. Njihov je susret medijima naknadno potvrđen, a rečeno je i da su razgovarali o slučajevima u kojima su optužene osobe nedostupne tijelima progona jedne od država. Kako doznajemo, Turudić je, za razliku od svih svojih prethodnika, u BiH dočekan srdačno te shvaćen kao ozbiljan pregovarač koji se doista dotaknuo slučaja svojeg bivšeg prijatelja Mamića.

Toliko je ozbiljno u BiH shvaćen ovaj Turudićev susret s Kajganićem, da se već počelo govoriti kako bi Mamić iduće godine mogao biti predan hrvatskom pravosuđu. Osim što je Turudiću to u interesu kako bi sa sebe skinuo neugodnu stigmu, ni Mamić više u Hercegovini ne uživa status ni političku zaštitu kakvu je uživao kada je prije nekoliko godina došao u tu svoju drugu domovinu. Tamošnjim vlastima više nije u interesu da ga štite jer se ambiciozni bivši gazda Dinama upleo u njihov energetski biznis, a spretan kakav jest, i u tome je nadmašio učitelje pa je svima oko njega u interesu da ga što prije zaustave. U razgovoru s Turudićem i Kajganićem sudjelovala je i glavna tužiteljica RS-a Željka Radović, te se ova ekipa složila da u idućoj godini ne bi trebalo biti zapreke za Mamićevo izručenje.

Nedavno je i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović u jednom neformalnom razgovoru poručio da ne vidi prepreku za Mamićevo izručenje Hrvatskoj, a ovdje bi ga mogli dočekati novi problemi s pravosuđem u koje ga je doveo sin Mario na suđenju u aferi Dinamo 2, u kojoj se Mamiću i nekolicini suradnika sudi zbog pljačke desetak milijuna eura iz Dinama preko transfera niza igrača, ali i složene mreže offshore i stranih tvrtki u sustavu kružnih prevara.

Izvlačenje novca

Ne samo da je Mamić mlađi u USKOK-u izdao vlastitog oca, što je 7dnevno najavio još sredinom rujna, nego je odlučio da će Dinamu vratiti dva milijuna eura i platiti dodatnu novčanu kaznu državi te pristao na služenje manje od dvije godine zatvorske kazne. USKOK je, dakle, sklopio svojevrsnu nagodbu s Mamićem mlađim, a Turudić je i na taj način pokazao da ne strahuje od Mamića starijeg i njegove eventualne osvete, pa ni “crne teke” koju je Mamić svojedobno otvarao kako bi kompromitirao suce s osječkog Županijskog suda. Suci možda jesu kompromitirani, ali na sam proces i presude to nije previše utjecalo.

Štoviše, i nedavno je na osječkom Županijskom sudu nastavljeno suđenje Mamiću i ostalima za nezakonito izvlačenje 19,1 milijuna eura iz Dinama. I ta bi presuda, kada bude donesena, trebala biti uzeta u obzir pri razmatranju odluke o Mamićevu izručenju, a Turudić računa i na sporazum o izručenju osoba optuženih za različita kaznena djela, uključujući i organizirani kriminal i korupciju. Ono što je Turudić i tijekom razgovora s bosanskohercegovačkim kolegama sugerirao jest da bi trebalo poraditi na nadogradnji sporazuma kako se dugoročno ne bismo ni dovodili u situaciju poput ove s Mamićem, u kojoj pravomoćno osuđene osobe, nakon što su osuđene u jednoj državi, pobjegnu u drugu i tako izbjegnu služenje kazne.

Ne ide Mamiću na ruku Turudićev angažman, ali pravosuđe već dugo nije na njegovoj strani pa je tako nedavno i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio tužbu Zdravka i Zorana Mamića protiv Hrvatske podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje u postupku u kojem im se sudilo zbog izvlačenja novca iz Dinama pred osječkim Županijskim sudom. Mamići su, ustvrdio je taj sud, zloupotrijebili pravo na podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.

Plenkovićev pritisak

Nije za Mamića dobro ni to što su mediji u susjednoj BiH nedavno progovorili o njegovoj vezi s predsjednikom Suda BiH Rankom Debevcem. Tog je suca Mamić korumpirao, a u pretresu Debevčeva doma pripadnici SIPA-e pronašli su sat vrijedan 15.000 eura koji mu je on darovao kao nagradu za usluge vezane uz postupak izručenja Hrvatskoj.  Debevec je Mamiću pogodovao u vezi s odlukom bosanskohercegovačkog suda o njegovu izručenju Hrvatskoj, što je argument koji ne koristi samo Turudić nego bi ga trebao iskoristiti i novi ministar pravosuđa Damir Habijan u kontaktima sa svojim bosanskohercegovačkim kolegama jer je Mamićevo izručenje proces koji će se morati odrađivati na više razina.

Na njemu već dugo inzistira i premijer Andrej Plenković, zbog toga je vršio pritisak na svojeg kolegu u BiH Čovića, ali i na bivšeg ministra pravosuđa Ivana Malenicu, koji se zbog toga nekoliko puta obraćao bosanskohercegovčakom ministru pravosuđa Davoru Bunozi. Poruke ministra Malenice nisu urodile plodom, ali zato bi se u Hercegovini mnogo ozbiljnije mogao shvatiti dvojac Habijan – Turudić, jer ni okolnosti za Mamića više nisu iste, što se moglo vidjeti i prije nekoliko mjeseci kada je Građevinski županijski inspektorat zapečatio ilegalnu trafostanicu u Slipčićima kod Mostara, koja je izgrađena u sklopu Mamićeva postrojenja.

Nedavno se i u obavještajnim krugovima u susjednoj BiH govorilo da se Mamić ondje zamjerio moćnicima koji mu prijete da će ga u gepeku prevesti preko granice i predati hrvatskoj polici. Te su se glasine u posljednje vrijeme stišale, međutim, upućeni tvrde da je Mamić kardinalnu grešku napravio kada se zamjerio obitelji Dragana Čovića, odnosno njegovu zetu Davorinu Primorcu, neformalnom vladaru Mostara, ali i pokretaču Gospodarskog društva NGP sa sjedištem u Teniskom centru Mostar.

Presuda Sanaderu

Ta je tvrtka svojedobno podnijela zahtjev za izdavanje energetskih dozvola za izgradnju solarnih fotonaponskih elektrana na području Zvirovića, gdje u istom biznisu sudjeluje Mamić, koji je po svemu sudeći poletio previsoko. Taj let sada bi mogao iskoristiti Turudić, koji se u pravo vrijeme našao na pravome mjestu. Susret s tužiteljima u Sarajevu tek je, kako tvrde upućeni, prva stepenica prema Mamićevu izručenju.

Turudića do realizacije dijeli još nekoliko susreta i ozbiljnih pregovora, ali kako kaže naš dobro upućeni sugovornik iz pravosuđa susjedne zemlje, nitko dosad za slučaj Mamić nije tako ozbiljno zagrizao kao glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. A u tome bi mogao i uspjeti i tako ostaviti bez riječi sve one koji su ga kritizirali zbog Mamića, baš kao što je svojedobno presudom Ivi Sanaderu bez riječi ostavio sve one koji su dovodili u pitanje njegovu pristranost u sudskom procesu protiv bivšeg premijera.

Turudiću se posljednjih dana predbacivalo i to što je slučaj Beroš prepustio USKOK-u, a ne EPPO-u, međutim, upućeni tvrde da su europski tužitelji iz nekog samo njima znanog razloga odustali od daljnjih žalbi zbog te njegove odluke pa se i to može okarakterizirati kao svojevrsni trijumf glavnog državnog odvjetnika.