UBOJITO AMERIČKO ORUŽJE VREBA IZ PRIKRAJKA! Čeka krivi ruski potez i Putinovu moćnu flotu prate u stopu

Daleko od očiju i spomena javnosti u trenucima velikog europskog, a time i globalnog ratnog sukoba Zapada s Rusijom vodi se tajni rat u morskim dubinama.

Ratne flote sučeljenih strana preplavile su svjetska mora u pokušaju zauzimanja najpovoljnijih pozicija za djelovanje prema neprijateljskim kopnenim ciljevima, kao i pozicija koje osiguravaju kontrolu pomorskih linija komunikacija i osjetljivih točaka prigušenja pomorskoga prometa kao što su tjesnaci Bospor i Dardaneli, koji su ulazna vrata u Crno more, ili Sueski kanal, kojim teku energenti prema Europi.

Crvena crta

U igri je za NATO i transatlantski kompleks ključna pomorska poveznica Amerike i Europe poznata kao GIUK Gap, što je skraćenica za pomorsku obrambenu liniju Zapada koja povezuje Grenland, Island i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ta obrambena crta predstavlja posljednju pomorsku crvenu crtu Zapada protiv prodora ruskih površinskih snaga i podmorničke flote u sjeverni Atlantik po kojem je, uostalom, i cijeli NATO-savez dobio ime.

Istovremeno se gomilaju flotni sastavi u Crnome moru i na istočnome Mediteranu.

Američki pomorski institut (USNI), oslanjajući se na svoje izvore u Pentagonu, objavljuje da su Rusi na ta područja doveli tri krstarice klase “Slava” naoružane protubrodskim raketama velikog dometa namijenjenima za uništavanje velikih ratnih brodova kao što su nosači aviona i postavili ih u zonu djelovanja američkih, francuskih i talijanskih borbenih skupina nosača aviona. Tri ruske krstarice sada operiraju u Crnome moru, u Egejskome moru i u istočnome Sredozemlju.

To su raketna krstarica RFS “Moskva” (121) koja se nalazi u Crnome moru, RFS “Variag” (011) raspoređena južno od Italije i RFS “Maršal Ustinov” (055) koja se nalazi u blizini ruske baze u Tartusu. Krstarica “Maršal Ustinov” pripada Sjevernoj ruskoj floti, a “Variag” je doplovila iz sastava pacifičke flote.

Riječ je o ratnim brodovima od otprilike 11.500 tona i dužine gotovo 190 metara, od kojih je svaki naoružan sa 16 protubrodskih krstarećih projektila NATO oznake SS-N-12 Sandbox originalnog ruskog naziva P-500 “Bazalt” dometa do 550 kilometara i bojne glave od 1000 kilograma eksploziva, a po nekim izvorima i usavršenim modelima tih projektila. I krstarice i projektili razvijeni su za borbu protiv protivničkih nosača zrakoplova.

Ciljevi u Sredozemlju su im u ovome trenutku američki nosač aviona USS “Harry S. Truman”, talijanski nosač aviona ITS “Caovur” s ukrcanim borbenim avionima F-35B i francuski nosač aviona FS “Charles de Gaulle” koji se sa svojom zaštitnom pratnjom nalaze u Sredozemlju. Američka 6. flota u Sredozemlju ojačana je novim razaračima kako bi se pojačala zaštita udarnih skupina.

Nevidljivi rat

Usporedno se vodi nevidljivi rat ispod površine mora. Tu se moraju početi slijediti sve ruske podmornice koje bi se iz svojih baza u Barentsovu moru uputile prema američkim i savezničkim pomorskim sastavima i obalnim instalacijama. Cilj je spriječiti njihov prodor prema Atlantiku i pozicijama s kojih bi svojim krstarećim raketama mogli dohvatiti bilo koju točku zapadne hemisfere.

Na Arktiku i u Sjevernome moru cilj podmorskog rata je praćenje svih ruskih podmornica koje bi odande ispaljivanjem strateških balističkih projektila s nuklearnim bojnim glavama mogle ugroziti teritorije SAD-a, Europe i saveznika.

U ovim trenucima posebna pozornost, osim istočnog Sredozemlja, posvećena je obrani koridora GIUK. Uzduž njega je po morskome dnu postavljena mreža strateški važnih podmorskih kabela koji osiguravaju ne samo internetske veze nego i ključne komunikacijske kanale između SAD-a i Europe. Tu su, uz to, postavljeni i podvodni senzori koji registriraju prolazak ruskih podmornica, ali i površinskih ratnih brodova uz mogućnost točne identifikacije određenog plovila uz pomoć njegova akustičnog otiska.

Hidrografske osobine toga područja pogoduju prikrivenoj uporabi podmornica i njihovu proboju prema jugu, a podmorski kabeli i senzori izloženi su mogućnosti presijecanja uz pomoć podmornica ili autonomnih ronilica. Stoga, dok snage NATO-a prate kretanje svih ruskih ratnih brodova uz pomoć svoje flote i izvidničkih zrakoplova, što se može vidjeti i u medijima, isto se odvija ispod površine.

U podmorju se vodi nevidljivi podmornički rat u kojem svaka ruska podmornica koja isplovi iz svoje baze praktički odmah dobiva svoga nevidljivog pratitelja u vidu američkih i savezničkih napadnih podmornica.

Specijalizirani lovci

Među onima koje prate ruske ističu se tri američke nuklearne podmornice specijalizirane za lov na neprijateljske podmornice. Riječ je skupocjenim podmornicama klase “Saewolf” kojih je izgrađeno samo tri.

Za razliku od kasnijih napadnih podmornica klase Wirginia, koje su mnogo jeftinije – 1,8 milijardi dolara u odnosu na 2,8 milijardi dolara po podmornici klase “Seawolf” i koje su prilagođene i djelovanju u priobalnom pojasu i napadima na kopnene ciljeve, podmorince klase “Seawolf” iako imaju sposobnost djelovanja na kopnene ciljeve, primarno su vrhunski specijalizirani lovci podmornica. One su sposobne djelovati na dubinama do gotovo 500 metara, otkrivati neprijateljske podmornice i dugo i neprimjetno ih slijediti i po potrebi uništavati. To su punokrvni podmornički lovci i predstavljaju najopasnije američke lovce podmornica i time udarnu šaku u borbi protiv ruske podmorničke flote.

Izrađene su od specijalnog čelika oznake HY-100 koji im omogućuje preživljavanje na velikim dubinama i ispod arktičkog leda. Pokreće ih energija koju proizvodi nuklearni reaktor i postižu brzinu od 35 čvorova. Najznačajnija njihova karakteristika je akustična nevidljivost. Najviša magnituda njihova zvučnog odraza je svega 95 decibela, što je impresivno s obzirom na to da je pozadinska buka samog oceana 90 decibela. To je postignuto između ostalog i zahvaljujući korištenju hidromlaznog propulzora umjesto korištenja propelera. Naoružane su samonavođenim torpedima Mk48 koja mogu biti opremljna nuklearnim bojnim glavama.

Morski vukovi, podmornice klase “Seawolf”, najtajanstveniji su američki ratni strojevi za koje nikada ne možete biti sigurni gdje se u kojem trenutku nalaze i, ako su u bazi, u kojem trenutku će isploviti.

Bilteni američkih pomorskih snaga mogu navoditi da se u pojedinom trenutku nalaze u matičnoj luci, a one su zapravo već na otvorenom moru.

Borbena djelovanja

Jako je malo fotografija tih podmornica u usporedbi s drugim američkim brodovima i ne postoje pouzdane informacije o njihovim borbenim djelovanjima za trajanja američkih ratova proteklih desetljeća, iako se zna da su u njima aktivno sudjelovale.

U ovim trenucima započetog rata Zapada s Rusijom raspoređene su na obavljanje zadaće za koje su i dizajnirane – otkrivanje, praćenje i uništavanje ruskih podmornica.