Vojni poligon kao ruglo: Tužna slika legendarnih Šepurina, rasadnika vrhunskih ratnika

Na pisti nekadašnjeg vojnog kompleksa u Šepurinama Slovenci snimaju film. Ovo je tek jedan prizor koji dočarava ono što se proteklih godina događa s legendarnom vojarnom u Šepurinama kod Zadra koja je bila rasadnik najelitnijih hrvatskih vojnika. Ova ogromna nekretnina na atraktivnoj lokaciji i dalje je u vlasništvu države i hrvatske je sramota. 

Bazu u Šepurinama utemeljila je ondašnja JNA, a tijekom Domovinskog rata bilo je važno obučno središte Hrvatske vojske. Današnji general u miru Ante Gotovina sa suradnicima je na tom prostoru pripremao svoj dio planova za oslobodilačku akciju “Oluja”, ali državi očito nije dovoljno da bi skinuo sramotu sa Šepurinom. 

Nekadašnje Središte za specijalističku obuku dočasnika „Damir Tomljanović Gavran“ djelovalo je u Šepurinama od 1994. do 2000., a čiji je idejni začetnik bio general Ante Gotovina.

Vrijedno zemljište, ali nezaštićeno, pretvorilo se u deponij za sve i svašta

Riječ je o zemljištu koje je veće od milijun metara kvadratnih i vrijednije od milijardu kuna. 2006. kada je MORH odlučio da mu baza više ne treba, a država je nije htjela prepustiti Gradu Ninu koji je kroz dioničko društvo s trima najvećim zadarskim tvrtkama htio graditi turistički resort. A godine su uzele svoje. Sve je čuvala zaštitarska služba, a onda je krenulo munjevito propadanje.

Bilo je tu svega, od 2012. ovdje je opljačkano stotine tona različitih metala. Ekipa RTL-a našla se prošle godine na prostoru jednog bivšeg vojnog hangara od kojeg su ostali tek ostaci stupova. Sve je popilano ili iščupano. Na to mjesto dolazili su i bageri tijekom noći koji su znali otkopavati podzemne kablove kako bi se iz njih čupao bakar. 

“Bez zaštitarskih službi, nije se to područje moglo zaštititi. Kažem, dali smo nalog prije i Ministarstvu državne imovine da se to ukloni, taj otpad, sada Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja. Nažalost, Ministarstvo nije reagiralo na to”, žali se Emil Ćurko, gradonačelnik Nina.

Za Šepurine nema plana

Ali je reagirala inspekcija zaštite okoliša. Ako Ministarstvo nije saniralo divlji deponij na zemljištu u njegovom vlasništvu, to je onda trebao učiniti Grad Nin, poručili su gradonačelniku Nina uz prekršajni nalog i kaznu od 30 tisuća kuna.

“Mislim da jedini način na koji bi se moglo zadovoljiti ovo stanje je taj da Grad preuzme tu Vojarnu Šepurine”, tvrdi Ćurko. 

Nekadašnja avionska pista godinama je ljubiteljima brzina glumila „zadarski Grobnik“, ali nakon zasipanja piste i onemogućavanja utrka, problem nije riješen. Svakodnevno niču nove gomile otpada.

Za Šepurine nema plana dok se ne riješi sudski spor s mještanima Zatona koji traže povrat dijela zemljišta ili točnije 28 hektara koji su im oduzeti za nekadašnju bazu JNA. Jer ako se čeka sudsko rješenje zapetljanih imovinsko-pravnih odnosa, onda će Šepurine umjesto ekskluzivnog turističkog kompleksa još godinama rasti u sve veće ruglo.

Za što su služile Šepurine u Domovinskom ratu?

Obuka u Šepurinama je započela 17.travnja 1994. godine i tamo je na stotine mahom prekaljenih hrvatskih ratnika u sljedećih godinu i pol dana rata, ali i nakon rata usavršavalo svoje vojno znanje za obuku hrvatske vojske.

“Tog 17.travnja 1994.godine u vojnoj bazi Šepurine kod Zadra okupilo se 80-ak prekaljenih zapovjednika destine voda i tada je ustrojena prva dočasnička obuka u HV-a i HVO-a. Takva obuka je bila operativna kralježnica za kasnije izvršavanje specijalnih zadaća. Prvi zapovjednik središta je bio Werner Ilić iz 4.gardijske brigade iz koje su i bili prvi instruktori. Kasnija dobra suradnja sa zapovjednicima na terenu primijenjena je u dovođenju ratnika iz svih gardijskih postrojbi i specijalne policije”, rekao je za Večernji list predsjednik Udruge Branimir Ražov koji je u svom ratnom putu uoči 4.gardijske brigade sudjelovao i u borbama u Škabrnji gdje je i ranjen, a potom i u 159.brigadi. 

Tajnik Udruge Željko Turić ratovao je u 109. vinkovačkoj brigadi u istočnoj Slavoniji, a potom i u Prvoj gardijskoj brigadi, Tigrovima. Ratno iskustvo njih dvojice i drugih kolega instruktora u borbama protiv zloglasnih Mladićevih, Arkanovih, Šešeljevih i postrojbi Kapetana Dragana diljem Hrvatske nakon odluke generala Gotovine usavršavali su u vojnoj bazi Šepurine u centru imenovanom po poginulom heroju Domovinskog rata – Damiru Tomljanoviću Gavranu.

“Baš je i ime Centra po Damiru Tomljanoviću Gavranu bio i dodatni motiv. Naime, svi smo znali njegov ratni put i pripadnost hrvatskim postrojbama još od 1990.godine. Baš je Gavran ostavio duboki trag na podređene i nadređene u brojnim akcijama, a za iznimne pothvate je i odlikovan. Mnoga svjedočanstva govore o njegovoj hrabrosti, humanosti i inteligenciji i sasvim je logično da je takav centar za obuku elitnih postrojbi dobio njegovo ime i to govori i o mišljenju kakvo je general Ante Gotovina imao o Damiru Tomljanoviću Gavranu”, kažu Željko Turić i Branimir Ražov prisjećajući se dana kada su sudjelovali u dočasničkoj obuci u Šepurinama.

Važna uloga Gotovine

Njihovi instruktori bili su Francuzi iz Legije stranaca. Došli su svoje znanje ostaviti najiskusnijima i najsposobnijim polaznicima tečaja, a koji su nakon toga preuzeli na sebe obuku i ustroj na ratnom terenu.

“Centar Šepurine označava prekretnicu s jedne na drugu doktrinu ratovanja odnosno prihvaćanje NATO doktrine ratovanja. Obuka se dosta razlikovala od tipa obuke kakvu smo mi poznavali. Bila je dosta surova i zahtjevna. Pripadnici takve obuke trebali su biti psihofizički spremni da bi mogli izdržati zahtjeve takve vrste obuke. To dokazuje i činjenica da mnogi nisu uspjeli završiti obuku. Najteži je bio psihofizički aspekt. Nije lako biti zatvoren i izdržati takvu disciplinu. Kazne su bile rigorozne i za najmanju pogrešku. Zamislite zatvor u metru puta metar to 24 sata i puno je to žešće od onoga što se vidi u filmovima. Ma ono u filmovima je u biti šminka prema onome što se na obuci prolazilo”, ispričao je Ražov. 

Posebno ističu ulogu generala Ante Gotovine. “Bio je odličan zapovjednik s velikim autoritetom i znanjem. Bio je često prisutan u Šepurinama tijekom obuke i rješavao probleme, ali je zahtijevao visoke standarde u obučavanju i obučavatelja i onih koji su obučavani. Na kraju je zbog te uvjerljivosti i upornosti uspio u onom što je zacrtao.”

Željko Turić i Branimir Ražov ističu da su mnogi od instruktora iskustvo obuke u ratnim djelovanjima upotrijebili i danas upotrebljavaju u NATO misijama i diljem svijeta i da baš i iz tih iskustava iz Šepurina proizlaze sve pohvale hrvatskim instruktorima i vojnicima zapovjednika mnogih vojski u svjetskim vojnim misijama. .