VRO Maslenica očima hrvatskog branitelja Maria Tomasovića: “Izdržali smo jer smo znali da smo na pravom putu”
Na današnji dan prije trideset i tri godine započela je vojno-redarstvena operacija Maslenica, prva velika oslobodilačka akcija u kojoj su hrvatske snage pokazale ne samo vojnu spremnost, nego i stratešku zrelost. U koordiniranom djelovanju Hrvatske vojske i policije oslobođena su ključna područja zadarskog zaleđa, Masleničko ždrilo te zrakoplovna baza Zemunik, čime je ponovno uspostavljena vitalna komunikacija između sjevera i juga zemlje – prekinuta od kolovoza 1990. godine.Operacija Maslenica označila je prekretnicu u Domovinskom ratu: bila je simbol povjerenja u vlastite snage, dokaz učinkovitosti novoustrojenih postrojbi, ali i snažna poruka okupatorima da Hrvatska odlučno kroči prema pobjedi.
Danas se, s vremenskim odmakom, Maslenica ne pamti samo kao vojna operacija, nego kao trenutak u kojem je hrvatski narod pokazao zajedništvo, hrabrost i vjeru u slobodu. Među onima koji su tada bili na prvim crtama bio je i Mario Tomasović, hrvatski dragovoljac koji danas, kroz osobna sjećanja, čuva uspomenu na te presudne dane zadarske bojišnice.
Njegovu objavu na Facebooku u kojoj komentira i stanje u društvu danas prenosimo u cijelosti.
“Operacija Maslenica označila je prekretnicu u Domovinskom ratu: bila je simbol povjerenja u vlastite snage, dokaz učinkovitosti novoustrojenih postrojbi, ali i snažna poruka okupatorima da Hrvatska odlučno kroči prema pobjedi.
Na današnji dan, 22. sijecnja 1993. u ranim jutarnjim satima otpočela je VRO Maslenica, kojom je oslobođen veliki dio zadarskog zaleđa, Masleničko ždrilo, zrakoplovna baza Zemunik, te je uspostavljena komunikacija juga i sjevera zemlje koju su srpski okupatori balvanima i oružjem prekinuli u kolovozu ‘90. U toj zahtjevnoj i složenoj operaciji svoje živote položilo je 127 naših suboraca, dok ih je 158 teže i lakše ranjeno.
“Maslenica” je zapravo bila krvavi pokazni test ili uvertira za kasniju VRO Oluja, kojom je RH u svoj ustavno-pravni poredak oslobodila i vratila, izuzev Podunavlja, cijeli prostor okupiran od odmetnutih Srba, četnika i tzv. JNA.
Svi koji smo tamo bili prije 28 godina, znamo koliko je bilo teško, mukotrpno i pogibeljno. Lakše je bilo izaći na planirane crte obrane, nego ih kasnije braniti. Konfiguracija terena, te neprijateljska nadmoć u naoružanju (minobacači, topovi, tenkovi, haubice, raketni bacači i ostala ubojita oružja) dovodili su naše snage do krajnjih granica izdržljivosti. Ali smo izdržali, usprkos svemu navedenom.
To je snaga hrvatskog vojnika, vjera u pobjedu, kada znadeš da si na pravom putu.
S tolikim vremenskim odmakom, na žalost, stanje je danas stubokom drukčije.
Moji suborci, tada ujedinjeni u zanosu ispunjavanja misije oslobađanja svoje zemlje i svog naroda, danas, s godinama na leđima sagibaju se ne zbog starosti, nego zbog nepravde i nereda koji caruje u zemlji koju su krvlju oslobađali.I sami smo krivi za takvo stanje jer smo pristali na podjele, pristavši na mrvice sa stola onih koji su uzurpirali svu moć zemlje Hrvatske.
Želim vjerovati da ovakvo stanje neće ostati trajno, kao zla sudbina.”
