Zašto je odstupio papa Benedikt XVI.
Loše zdravlje i veliko tjelesno i duhovno opterećenje
Pontifikat pape Benedikta XVI.
Benedikt XVI. , latinski Benedictus PP. XVI., rođen je kao Joseph Alois Ratzinger 16. 4. 1926. u mjestu Markt na Innu, Njemačka. Bio je 265. nasljednik apostola Petra. Bio je papa od 19. travnja 2005. do odreknuća, 28 2. 2013. Kardinalska konklava izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu 19. travnja 2005. godine. Na njegov život, intelektualni i profesorski rad, te papinsko poslanje imali su utjecaja papa Ivan Pavao II., John Henry Newman, Pierre Teilhard de Chardin, sveti Augustin, Platon, Josef Pieper, Aristotel, Sokrat, Marko Aurelije, Dietrich Hildebrand, sveti Bonaventura, sveti Pavao, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, Origen i drugi. Njegov prethodnik bio je papa Ivan Pavao II., a nasljednik papa Franjo.
Jedini izvor odreknuća od papinske službe
Jedini izvor odreknuća od papinske službe pape Benedikta XVI. za nas obične smrtnike jest knjiga njemačkog novinara Petera Seewalda „Benedikt XVI., posljednji razgovori“, izdanje „„Verbum“, Split, 2016. Knjiga je pisana kao intervju s papom emeritom Benediktom XVI.
Zdravstveno stanje pape Benedikta XVI. prije odreknuća
Malo je poznato svjetskoj javnosti, a pogotovo članovima Katoličke crkve u Hrvata, da je papa Benedikt XVI. niz godina bio slijep na lijevo oko. To je znalo samo nekoliko ljudi. U međuvremenu mu je oslabio i sluh. Novinaru Peteru Seewaldu rekao je: „Vidio sam da me putovanje u Meksiko i Kubu veoma izmorilo. I liječnik mi je rekao: ne smijete više putovati preko Atlantika. Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru trebao je zapravo, prema rasporedu, biti tek 2014. godine. No, zbog Svjetskog prvenstva u nogometu određeno je da se održi godinu dana prije. Bilo mi je jasno da vremenski moram odstupiti tako da novi papa mogne imati pripremno vrijeme za Rio. Dakle, nakon putovanja u Meksiko i Kubu odluka je pomalo dozrijevala. Inače bih još pokušao izdržati do 2014. godine. No, znao sam: to mi neće uspjeti“ („Benedikt XVI., posljednji razgovori“, str. 36). Čega je papa Benedikt XVI. postao svjestan tih dana? Iz dana u dan postajao je sve svjesniji da neće moći mnogo dati sveopćoj Crkvi. Vidio je da je onemoćao i da neće moći cijelim bićem služiti Crkvi. Vjerojatno ga je kao pedantna Nijemca, nekad uvažena profesora, a sada papu, mučila velika odgovornost u papinskom služenju Katoličkoj crkvi. Njegova velika životna zadaća kao profesora, a kasnije kardinala i prefekta Kongregacije za nauk vjere, bila je braniti katoličanstvo. Zato je rekao: „U vjeri svojih roditelja nalazim potvrdu katoličanstva kao utvrdu istine i pravednosti protiv carstva ateizma i laži koje je predstavljao nacionalsocijalizam“ (str. 8).
Peter Seewald u predgovoru knjizi o papi Benediktu XVI.
„Pravi problemi Crkve“, pojašnjava novi Pontifeks, „nisu u opadanju članstva nego u opadanju vjere. Krizu donosi gašenje kršćanske svijesti, mlakost u molitvi i bogoslužju, zanemarivanje misija. Prava je reforma za njega pitanje nutarnjeg poleta, usplamtjela srca…“ (Predgovor, str. 11). Nezaboravna je njegova jadikovka na Križnom putu u Rimu u ožujku 2005.: „Koliko prljavštine ima u Crkvi“ progovara, „i upravo među onima koji bi u svećeništvu trebali posve pripadati Njemu“ (Predgovor, str. 10).
Problemi Katoličke crkve u Europi
Papa Benedikt XVI. vrlo je dobro registrirao probleme Katoličke crkve u Europi. Stvarne probleme Crkve vidio je u činjenici da Bog iščezava s obzora ljudi. To su za njega bili problemi toga povijesnog trenutka i oznake vremena za njegova pontifikata. „Zbog gašenja svjetla koje dolazi od Boga čovječanstvo zahvaća dezorijentiranost, čije ćemo razorne posljedice sve više uočavati“ (str. 10). Bile su to proročanske riječi pape Benedikta XVI. Mi sve više osjećamo preko pandemije korona virusa i raznih svjetskih političkih spletaka da su te riječi istinite, da su postale stvarnost 21. stoljeća. Vidljiva je dezorijentiranost malih ljudi, obitelji, naroda i onih koji nas predvode. Vrstan teolog, filozof, papa Benedikt XVI. osjetio je kakva vremena dolaze. Osjetio je i realno bez straha kao papa priznao da Europa više nije središte katoličanstva, da su drugi kontinenti postali središte katoličke vjere. Zato je novinaru Peteru Seewaldu rekao u „Posljednjim razgovorima“: „No vjera u Europi tako oslabljuje da već i s te strane može još samo ograničeno biti stvarna poticajna snaga opće Crkve i vjere u Crkvi. I mi vidimo da novi elementi, primjerice, afrički, južnoamerički ili filipinski, unose novu dinamiku u Crkvu, koja pomalo osvježava i iznova dinamizira umorni Zapad, budi ga iz njegove umornosti, iz zaboravnosti njegove vjere“ (str. 49). Papa Benedikt XVI. u svome je pontifikatu na Katoličku crkvu gledao kao na mistično Tijelo Kristovo. Ako trpi jedan ud, trpi čitavo tijelo. U svome ocrtavanju slike Univerzalne crkve često se koristio tom teologijom svetog Pavla apostola. Kao papa bio je direktan, bez okolišanja u intervjuima s Peterom Seewaldom. Zato ga osobno cijenim kao sustavna, iskrena, direktna i realna pastoralnog teologa i papu. Vidio je da Europa postaje sve siromašnija u vjeri. To je smatrao bolešću za druge vjernike u Univerzalnoj crkvi. Svjestan toga žalosnog stanja, pozivao je na suradnju pojedinih krajevnih Crkava i kontinenata.
Veliko psihološko opterećenje pape Benedikta XVI.
Papa je samo čovjek, osoba koja u svom pontifikatu želi dobro Katoličkoj crkvi. I ne samo njoj, nego i svakom čovjeku na planetu. Pojedinog papu mediji mogu krivo shvatiti, krivo tumačiti njegove pastoralne poteze i brigu za Univerzalnu crkvu. Papa Benedikt XVI. bio je svjestan da ne može dobivati samo aplauz, pljesak. Smatrao je da tada ne bi nešto bilo s njim u redu. Ali je doživljavao i proživljavao obrušavanje nekih medijskih kuća i radikalnih novinara na Crkvu. Da je to tako svjedoči novinar Peter Seewald: „No, valja reći da je neprekidno udaranje po Papi iz vodećih medijskih kuća, koje su htjele potvrditi vlastite predodžbe, bilo jedno od najvećih opterećenja njegova pontifikata. Tu nije igralo nikakvu ulogu jesu li okrivljavanja bila opravdana“ (str. 13). Papa Benedikt XVI. nije gorljive protivnike imao samo u medijskim kućama i njihovim novinarima. Na protivljenje je nailazio i u samom Vatikanu. „U višestruku pogledu ponašanje je braće u biskupskoj službi i dijela vatikanskog aparata djelovalo kao protivljenje. Stalno je izostajala njihova pomoć. Benedikt je to ponizno prihvaćao. Podnosio je čak i izdajnike, posve sličan svojemu Gospodinu“ (str. 12).
Intelektualci o papi Benediktu XVI.
„Engleski povjesničar Peter Watson stavlja Benedikta XVI. u isti niz s Lessingom, Kantom, Bethowenom, i naziva ga jednim od posljednjih predstavnika „njemačkoga genija“. Za peruanskog književnika-nobelovca Maria Vargasa Llosu on je jedan od najznačajnijih intelektualaca današnjice, čija „nova i odvažna promišljanja“ daju odgovor na moralne, kulturalne i egzistencijalne probleme našega vremena“ (str. 15).
Papa Franjo o Benediktu XVI.
„Papa Benedikt ostat će zapamćen kao prvi papa našega doba koji se odrekao svoje službe, posvetivši se životu molitve i razmišljanja, 'skriven od svijeta' u nekadašnjem samostanu u vatikanskim vrtovima… U prisnu i dirljivu razgovoru s Peterom Seewaldom Papa emeritus prvi put govori i o poteškoćama, osjećajima i teškim trenutcima koji su prethodili njegovu odreknuću od službe te ujedno s iznimnom iskrenošću odgovara na pitanja o svojem javnom i privatnom životu: o uspješnoj teološkoj karijeri, prijateljstvu s Ivanom Pavlom II., sudjelovanju na Vatikanskom saboru i o izboru za papu, o nastojanjima da počisti 'prljavštinu u Crkvi…“
Molitva za djedove i bake pape Benedikta XVI.
Gospodine Isuse,
Rođen si od Djevice Marije, kćeri svetih Joakima i Ane.
Pogledaj s ljubavlju na djedove i bake diljem svijeta.
Zaštiti ih! Oni su izvor obogaćenja
za obitelji, Crkvu i cijelo društvo.
Podupri ih! Neka stareći
nastave biti čvrsti stupovi
evanđeoske vjere za svoje obitelji,
čuvari plemenitih obiteljskih ideala,
žive riznice zdravih vjerskih običaja.
Daj da budu učitelji mudrosti i hrabrosti,
kako bi budućim naraštajima
mogli prenositi plodove svoga
zrelog ljudskog i duhovnog iskustva.
Gospodine Isuse,
Pomozi obiteljima i društvu
da vrednuju prisutnost i ulogu djedova i baka.
Neka nikada ne budu zanemareni ili isključeni,
nego da uvijek budu
uvažavani s poštovanjem i ljubavlju.
Pomozi im da žive spokojno
i da se osjećaju dobrodošlo
u svim godinama života koji im daješ.
Marijo, Majko svih živih,
Skrbi bez prestanka za djedove i bake,
prati ih na njihovu zemaljskom hodočašću.
Po svojim molitvama, udijeli da sve obitelji
jednoga dana budu ujedinjene
u našoj nebeskoj domovini,
gdje čekaš cijelo čovječanstvo
da dođe u veliki zagrljaj života koji nema kraja.
Amen!
2008. god.
Vladimir Trkmić/PDN
