Zašto se ne klanjaju hrvatskim junacima?

Prva srpska “violina“ Aleksandra Vučića, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić, kojeg od milja zovu i Mali Sloba, pa čak i „napuhana krofna“, nedavno je posjetio Zagreb, gdje je sudjelovao na raskošnom božićnom domjenku udruge Srpskog narodnog vijeća (SNV), „privatnog“ udruženja Milorada Pupovca. Tamo je održao i govor, u kojem je uz ostalo rekao da je skladatelj hrvatske himne Josip Runjanin rođen u Srbiji, u nekakvoj Loznici, a on je rođen u Vinkovcima. Dakle, Runjanina se i spominjalo, ali ne i znanstvenika, genija Nikolu Teslu, koji je baš tada obilježavao 80. obljetnicu smrti, a kojeg podjednako svojataju i Srbi i Hrvati, iako bi za njim najviše trebali tugovati i „patiti“ Amerikanci.

Nu, ono što nas je poglavito zasmetalo prigodom dolaska Malog Sloba u Zagreb je činjenica da po svom dolasku, kao jedan od važnijih srpskih političara, samo je projurio osobnim automobilom pokraj spomenika prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju Republike Hrvatske Franji Tuđmanu, pa se čak nije zaustavio ni kod Spomenika Domovini, a kamoli da je otišao u Vukovar, na Ovčaru, pokloniti se svim poginulim i nestalim u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Nu, nije on jedini strani političar koji je došao u Hrvatsku i nije zapalio ni svijeću za ljude koji su stvarali ovu državu, dok s druge pak strane posve je normalno da i hrvatski političari kad dođu u posjet nekoj drugoj zemlji sami traže da prvo navrate odati počast najvećim junacima zemlje koja ih ugošćuje.

Kod nas toga običaja – nema, pa su unazad desetak ili  dvadesetak godina tek četiri-pet političara, odnosno državnika  (možda ni toliko), i to pretežno na osobnu inicijativu, položili vijence i zapalili svijeće (Erdogan, Macron…).

Međutim, samo nekoliko dana nakon posjete Zagrebu, Mali Sloba bio je nazočan u Istočnom Sarajevu na obilježavanju nekakvog neustavnog dana Republike Srpske, 9. siječnja. Kako je u Zagrebu stajao i pljeskao pokraj predsjednika Vlade RH, tako je i tamo stajao i sjedio uz – Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske! Nu, prije toga, zajedno sa svojim domaćinima, kao što je red, položio je vijence i zapalio svijeće za poginule srpske vojnike, sudionike velikosrpske agresije!

Ako u Zagrebu nije želio ili ga možebitno nisu zvali položiti vijenac i odati priznanje svim stradalima u državi čiji je bio gost, onda se mogao, a nije sjetiti barem nekoliko tisuća Srba koji su branili i obranili Hrvatsku baš od ovakvih kakav je i Dačić, koji je i na obljetnici nepostojećeg 9. siječnja RS, pljeskao kolegi Dodiku da je u Jasenovcu pobijeno oko pola milijuna Srba i 40 tisuća srpske i ine djece!

Drugim riječima, svi političari koji posjećuju hrvatsku državu, trebali bi, po „zakonu“, prvo položiti vijence i zapaliti svijeće za stradale Junake hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i na taj način pokazati barem malo poštovanja prema onima koji ih ugošćuju, tim prije što ova država nije nastala „na papiru“, za nju se ginulo, niti je nastala u agresiji (kao Republika Srpska), a to je razlika kao nebo i zemlja.

A mi (da ti pamet stane) često smo spremni odavati počast i veličati  i one koji ulaze u našu kuću, a koji nam ne žele reći ni „dobar dan“.

Stoga, svaki visoki političar ili državnik koji dolazi u posjet drugovima i drugaricama, odnosno gospodi i gospođama u Lijepu našu, prvo treba i mora „kleknuti“ na grobu ili spomen obilježju hrvatskih Junaka!

Barem, reda radi!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)