HRT i trovanje Like: Kako se rasprava usmjerava tako da zaštiti Plenkovića i HDZ

Znali smo i prije da HRT vodi uređivačku politiku koja u velikoj mjeri odgovara HDZ-u, ali način na koji javna televizija prati aferu trovanja Like pokazuje koliko daleko takva uređivačka logika može ići. Umjesto da kao javni servis sustavno otvara pitanja odgovornosti, propusta institucija i posljedica za građane, HRT raspravu često usmjerava na način koji politički najmanje šteti Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi.

Posebno je to bilo vidljivo uoči velikog prosvjeda u Zagrebu. Dan prije prosvjeda u središnjem Dnevniku nije bilo ozbiljne najave događaja, objašnjenja što organizatori traže, zašto prosvjeduju i koje odgovore očekuju od države. Umjesto toga gledatelji su dobili prije svega reakcije premijera Plenkovića i ministra Ivana Anušića. Dakle, prije nego što su građani uopće dobili priliku čuti razloge prosvjeda, dobili su politički odgovor vlasti.

Tijekom samog prosvjeda izvještavanje je bilo korektnije, ali već u ponedjeljak, kada se nakon ljetne stanke vratilo Otvoreno, sve se vratilo na staro. Umjesto sveobuhvatne emisije o trovanju Like, odgovornosti institucija, poslovnim interesima i mogućim političkim propustima, tema večeri bio je prvi dan škole. Naravno da je početak školske godine važan, ali toga dana nije bilo ničega izvanrednog što bi opravdalo potpuno guranje afere Gospić i Lika u drugi plan. Teško je pobjeći od dojma da je riječ bila o sigurnoj, prigodničarskoj temi koja je poslužila kao alibi da se ne otvara neugodnija priča.

Možda je još zanimljiviji bio način na koji je Otvoreno konačno obradilo temu trovanja Like. Umjesto emisije koja bi građanima jednostavno i jasno odgovorila na četiri osnovna pitanja, a to je što se dogodilo, tko je odgovoran, tko je zakazao i kako će se šteta sanirati, rasprava je zbog takvog izbora gostiju otišla u stručne termine, laboratorijske nalaze, toksikološke detalje i tehničke rasprave.

U studio je urednik Damir Smrtić pozvao Krunoslav Capaka i još dvojicu stručnjaka, ali bez dovoljno snažnog novinarskog fokusa na političku i institucionalnu odgovornost. Rezultat je bio paradoksalan: tema je formalno otvorena, ali prosječan gledatelj nakon emisije vjerojatno znao manje nego prije nje.To je možda i najsuptilniji oblik uređivačke zaštite vlasti. Ne mora se nešto izravno prešutjeti. Dovoljno je temu toliko tehnički zakomplicirati, razvodniti i udaljiti od pitanja odgovornosti da se izgubi njezina politička težina.

A upravo bi HRT, kao javni servis koji plaćaju građani, u ovakvoj aferi morao raditi suprotno: pojednostaviti složene činjenice, postavljati neugodna pitanja i inzistirati na odgovorima, bez obzira na to kome ti odgovori politički štete.