Poraće Drugog svjetskog rata: Nove masovne grobnice i svjedočanstva „nisu uspjeli pronaći svoje najmilije“

U Hrvatskoj potraga za nestalim osobama i dalje traje, a svako novo otkriće iznova otvara bolna i nerazriješena poglavlja prošlosti. Prema dostupnim podacima, još uvijek se traga za 1727 osoba nestalih u Domovinskom ratu, dok točan broj ubijenih i nestalih nakon Drugog svjetskog rata ni danas nije utvrđen.

Tijekom posljednjih deset godina Ministarstvo hrvatskih branitelja provelo je ekshumacije na ukupno 90 masovnih grobnica, pri čemu su pronađeni posmrtni ostaci približno 2300 žrtava. Unatoč tome, velik broj slučajeva i dalje ostaje neriješen, a obitelji nestalih već desetljećima čekaju odgovore o sudbini svojih najmilijih.

U središtu pozornosti trenutno su dvije nove lokacije na kojima se provode istraživanja – jedna u blizini Našica, a druga na području Vojnića. O tim lokacijama govorio je i Ivan Penava, predsjednik Vladinog povjerenstva za istraživanje žrtava zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata.

Jedan od najpotresnijih lokaliteta nalazi se u šumi nedaleko Našica, na području poznatom kao Crni potok. Prema svjedočenjima mještana, ondje su nakon rata izvršavana masovna pogubljenja. “Vjerojatno su strijeljani i bacani u potok. Tada je bio plići nego danas i brzo se napunio. Moja baka je pričala da su to bile dvije ogromne hrpe tijela. Kad su oni došli, već se osjećao strašan zadah. Pokušala je pronaći mog djeda i strica, ali nije uspjela”, ispričao je Marko Krznarić, koji i danas traga za članovima svoje obitelji.

Dodatni problem u potrazi predstavlja protok vremena. Prirodni procesi, poput erozije tla i kretanja vode, značajno otežavaju pronalazak i identifikaciju posmrtnih ostataka. “Kako se potok spušta, voda odnosi zemlju i otkriva kosti. Lovci koji naiđu na njih skupljaju ih i odlažu kod male kapelice. To je nadrealna i duboko tužna slika”, opisao je Penava stanje na terenu.

Osim lokaliteta kod Našica, istražuje se i područje Biljega kraj Vojnića. Prema dostupnim svjedočanstvima, pretpostavlja se da bi ondje moglo biti pokopano između 1200 i 2000 ljudi, što ovu lokaciju svrstava među potencijalno najveće masovne grobnice iz tog razdoblja.

Unatoč vremenskom odmaku, obitelji nestalih ne odustaju od potrage. “Dok sam živ, tražit ću. Tek mi je 67 godina. Nadam se da ću pronaći barem jednu kost, iako su šanse male jer ni mjesto zločina ne možemo točno utvrditi”, poručuje Krznarić.

Najnovija istraživanja još jednom potvrđuju koliko je potraga za nestalima dugotrajan, složen i emocionalno zahtjevan proces. Iza svake brojke krije se osobna tragedija, a svaki pronađeni posmrtni ostatak za nekoga znači kraj dugogodišnje neizvjesnosti. Posebno u kontekstu činjenice da je razdoblje poraća Drugog svjetskog rata dugi niz godina bilo marginalizirano u javnom prostoru, a žrtve partizanskih i komunističkih zločina sustavno skrivane.