Agresija na Hrvatsku s ciljem stvaranja "Velike Srbije" bila je prije svega rat protiv civila - i to se ne smije zaboraviti

Rat koji je srpsko-crnogorski agresor vodio 90-ih godina prošlog stoljeća protiv Hrvatske imao je prije svega za cilj etničko čišćenje svega što nije srpsko s prostora koji su se planirali okupirati i potom uključiti u buduću nacionalno čistu državu srpsku državu, tzv. Veliku Srbiju čije su zapadne granice prema zamislima velikosrpskih stratega trebale dosegnuti liniju: Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag. U kasnijoj fazi rata, zbog nemogućnosti ostvarivanja tog cilja teritorijalni zahtjevi agresora su reducirani, ali zadržane su iste metode kad je u pitanju način njegova ostvarivanja.

 Strategija spaljene zemlje, masovno ubijanje i progon domicilnog, autohtonog stanovništva, razaranje gradova i sela, silovanja, palež, pljačka, zatvaranje u logore i mučenja i prljava ratno-huškačka propaganda koja je sve to pratila, u svojoj sinergiji trebali su dovesti do stvaranja etnički čistog prostora (s kojeg su uklonjeni svi koji nisu bili Srbi), nakon čega bi slijedila faza "etničke prilagodbe" - odnosno naseljavanja srpskim nacionalnim elementom koji je trebao ojačati dio postojeće (srpske) populacije - manjine koja je od ranije živjela na ovim područjima.

 Dakle, bez uklanjanja domaćeg, autohtonog (ne-srpskog) stanovništva, agresor nije mogao ostvariti svoj temeljni cilj, pa je posve bjelodano kako je taj okrutni, nenajavljeni i ničim izazvani rat za "Veliku Srbiju" bio prije svega rat protiv civila, odnosno protiv svih koji nisu Srbi - pa i protiv dijela nelojalnih Srba koji su konačnici smatrani neizbježnim, "kolateralnim žrtvama" bez kojih je nemoguće ostvariti "nacionalnu misiju" dodijeljenu "nebeskom narodu" (kako to reče srpski pjesnik Matija Bećković: "Mi moramo pokusati svoju porciju krvi"). Srbi koji nisu pristali uz agresora i nisu bili voljni okrenuti se protiv svojih susjeda, ili su smatrani nepouzdanima (pogotovu ako su živjeli u mješovitim brakovima), jednako su izvrgnuti teroru kao i Hrvati, muslimani ili pripadnici drugih "neprijateljskih" naroda. Oni su ne rijetko ubijani na svojim pragovima (ponekad i čitave obitelji) ili su ginuli od agresorskog topništva i zračnih udara, bili žrtve masakra ili su završavali u logorima ili masovnim grobnicama, žene i djevojke su silovane, njihova imovina je pljačkana i uništavana. Neselektivna bombardiranja sela i gradova u Hrvatskoj uzrokovala su smrt stotina Srba (pitanje je hoće li taj broj ikada biti utvrđen), što svakako treba imati u vidu kad je riječ o ratnim žrtvama.